Kupusnjače najbolje uspijevaju u svježijim i vlažnijim područjima, odnosno u dijelu godine kad prevladavaju takvi uvjeti. Skromnih su zahtjeva za toplinom, a neke vrste mogu dobro podnijeti niske temperature. Upravo je zbog toga potrebno odabrati odgovarajući rok uzgoja.

Optimalna temperatura za klijanje je 20 °C, pri kojoj kupusnjače niču za 5 do 6 dana. U vrijeme nicanja temperature više od 30 °C negativno djeluju na razvoj presadnica. Stoga se preporuča naklijavanje obaviti u klima komorama ili barem na mjestu zaklonjenom od izravnog sunca. Preporuča se zasjenjivati kontejnere s presadnicama nakon nicanja. Za većinu kupusnjača optimalne temperature za vegetativni rast su između 15 i 20 °C, a rast prestaje pri temperaturama višim od 25 do 27 °C, odnosno pri temperaturi oko 0 °C. To znači da bi glavnina rasta trebala završiti prije nastupanja niskih temperatura, iako neke kupusnjače mogu nastaviti rast kad ponovo nastupe povoljni uvjeti. Najotpornije na niske temperature su mlade biljke s 5 do 7 razvijenih listova ili biljke u tehnološkoj zrelosti.

Kupusnjače tijekom cijele vegetacije zahtijevaju dobru opskrbljenost vodom. Optimalna vlažnost tla je oko 80 % poljskog vodnog kapaciteta. Potreba za vodom je najizraženija nakon sadnje te u vrijeme formiranja cvatova odnosno glavica. Uz oborine, kupusnjačama je navodnjavanjem potrebno dodatno osigurati oko 350 mm vode. Obrok navodnjavanja bi trebao biti 20 do 30 mm. Nedostatak vode rezultira sitnijim i rahlijim glavicama i cvatovima, odnosno, nižim prinosom te izraženijom voštanom prevlakom na lišću. S druge strane, velika količina oborina pred tehnološku zrelost može dovesti do pucanja glavica.

Osim visoke i ujednačene vlage tla kupusnjače zahtijevaju i relativno visoku vlagu zraka od 80 do 90 %.

Tlo, plodored i gnojidba

Najbolja tla za uzgoj kupusnjača su aluvijalna, srednje teška tla, bogata humusom, dok bi teška tla nepropusna za vodu s malo organske tvari i kisele reakcije trebalo izbjegavati. Najvažniji su dobri vodozračni odnosi u tlu koji omogućavaju kontinuiranu opskrbu biljaka vodom te reakcija tla. Obzirom na reakciju tla, najpovoljnija su blago kisela do neutralna tla, pH-vrijednosti 6,0 do 7,0. Na tlima nižih pH-vrijednosti (4,5 do 5,5) neophodno je nakon berbe pretkulture, a prije uzgoja kupusnjača obaviti kalcifikaciju.

Kupusnjače se obvezno uzgajaju u plodoredu i na istu površinu ne bi smjele doći barem 3 do 4 godine. Za ljetni uzgoj dobre su pretkulture koje rano napuštaju površinu, što je preduvjet za obradu tla i sadnju u optimalnim rokovima. Od žitarica su dobre pretkulture ječam i pšenica, a od povrtnih vrsta špinat, salata, krumpir i grašak. Kao pretkulturu treba izbjegavati druge povrtne vrste iz iste porodice, ali isto tako i uljanu repicu jer ih napadaju iste bolesti i štetnici.

Gnojidbu treba obaviti na osnovu analize tla, potrebe biljaka za hranivima i planiranom prinosu. Kupusnjače dobro reagiraju na gnojidbu organskim gnojivima te se stoga preporuča gnojidba sa 30 do 40 t/ha stajskog gnoja ujesen pred sadnju. Ostatak potrebnih hraniva se podmiruje mineralnim gnojivima i to neposredno pred sadnju i prihranom. Pred sadnju se gnoji sa 700 do 1000 kg/ha kompleksnog mineralnog gnojiva NPK (SO3) 7-14-21 (24) ili NPK (MgO) 8-16-24 (2).

Primijenjena gnojiva je potrebno plitko unijeti u tlo. Zajedno s međurednom kultivacijom obavlja se prihrana KAN-om u količini 200 do 300 kg/ha podijeljeno u dva obroka. Za prihranu se mogu koristiti i tekuća mineralna gnojiva u koncentraciji 1 do 2 %. Prihrana tekućim mineralnim gnojivima može se obavljati kad biljke imaju dovoljno razvijenu lisnu rozetu pa sve do dva tjedna pred berbu.

Pročitajte ostatak priloga:

Ljetni uzgoj kupusnjača

Uvjeti za uzgoj kupusnjača 

Zaštita kupusnjača od korova, bolesti i štetnika

Sortiment i proizvodnja presadnica kupusnjača

Uzgoj jesenskog kupusa

Uzgoj kelja 

Uzgoj kelja pupčara

Uzgoj raštike

Uzgoj cvjetače

Uzgoj brokule

Uzgoj kineskog kupusa

Uzgoj korabice

Prethodni članakLjetni uzgoj kupusnjača
Sljedeći članakZaštita kupusnjača od korova, bolesti i štetnika
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.