Kelj se razlikuje od kupusa samo po strukturi lišća. Zbog intenzivnog razvoja parenhimskog tkiva, površina lista djeluje mjehurasto, što se može zapaziti već na prvim razvijenim listovima. Zbog toga glavice kelja nisu tako zbijene kao kod kupusa, a u tehnološkoj zrelosti glavica je manje čvrsta i za 30 do 40 % lakša od kupusa jednake veličine.
U početnim fazama rasta kelj se ne razlikuje od kupusa po biološkim zahtjevima. U vrijeme razvoja rozete i glavice otporniji je na niske temperature od kupusa, zbog čega je pogodan za zimski uzgoj u mediteranskom području. Ozimi kultivari u kontinentalnom području dobro prezimljuju tijekom hladnih zima pod snijegom, a podnose i golomrazice.
Gnojidba organskim gnojivima u količini od 30 do 50 t/ha vrlo je korisna za kelj. Ovisno o opskrbljenosti tla, za prinos od 40 do 50 t/ha preporučuje se gnojidba sa oko 250 kg N, 150 kg P2O5 i 200 do 300 kg K2O. Potrebnu količinu dušičnih gnojiva najbolje je primijeniti u tri obroka.
Kelj se uzgaja iz presadnica na isti način kao i kupus. Priprema tla za sadnju, vrijeme i način sadnje, njega i zaštita te navodnjavanje jednaki su kao i za kupus.
Za jesensku proizvodnju koriste se hibridni kultivari duže vegetacije, od kojih se neki osim za potrošnju u svježem stanju nakon berbe, mogu uskladištiti i čuvati određeno vrijeme. Hibridi duže vegetacije tolerantni su na niske temperature tako da u uvjetima blage klime mogu prezimiti u polu i brati se do proljeća. Od sorti su najpoznatije ‘Željezna glava’ i ‘Vertus’, a od hibrida ‘Famosa’, ‘Wirosa’, ‘Baikal’, ‘Nebraska’ i dr.
Berba se obavlja kad su glavice kelja potpuno formirane i imaju odgovarajuću čvrstoću. Ako na tržištu nema proizvoda, može se brati i ranije kad glavica nije sasvim ispunjena. Kelj se bere ručno, rezanjem glavice sa 3 do 5 listova rozete.
U zimskom razdoblju kelj se bere sa svim zdravim, zelenim i neoštećenim listovima, koji se naročito cijene u zimskoj prehrani zbog većeg sadržaja vitamina i minerala. Prinos jesenskih kultivara može biti od 25 do 40, zimskih od 25 do 30, a ozimih oko 20 t/ha.
Kelj se može skladištiti pri temperaturi od 0 do 1 °C i relativnoj vlazi zraka oko 95 %, uz dobru ventilaciju do dva mjeseca. U kontinentalnom području kasni jesenski kelj može se pobrati prije zime sa što više lišća, složiti u hrpe i pokriti lišćem. Ovako se može sačuvati oko mjesec dana. U mediteranskom području kasni jesenski i zimski kelj ima dobru održivost u polju, ali u slučaju toplog vremena u ožujku ili početkom travnja treba ga na vrijeme pobrati jer se slabo čuva na prijelazu u generativnu fazu.
Pročitajte ostatak priloga:
Zaštita kupusnjača od korova, bolesti i štetnika
Sortiment i proizvodnja presadnica kupusnjača
