Kineski kupus se na tržištu se može naći gotovo cijele godine, ali iz domaćeg uzgoja ga ima dosta rijetko i to uglavnom tijekom jeseni. U Europi se najviše uzgajaju tipovi koji stvaraju glavicu ovalnog ili cilindričnog oblika. Listovi su ovalni ili izduženo ovalni, s jako izraženim srednjim rebrom bijele ili ružičaste boje. Plojka je svijetlozelena, manje ili više naborana, sa sitno nazubljenim rubom.

Do formiranja glavice kineski kupus ima relativno kratku vegetaciju, pa se bez problema može uzgajati kao naknadni usjev u ljetno-jesenskom roku. Za vegetativni rast minimalna je temperatura 7 °C, optimalne su temperature između 12 i 22 °C, a za formiranje glavice od 16 do 20 °C. Temperature više od 25 °C odgađaju glavičenje i smanjuju kvalitetu jer se formiraju rahle glavice i pojavljuje rubna palež lišća. Veći intenzitet svjetla pospješuje razvoj šireg lišća i ranije glavičenje. Dužina dana ne utječe na formiranje glavica, ali može utjecati na intenzitet rasta.

Kineski kupus može dobro uspijevati na svim tlima gdje uspijevaju i druge kupusnjače. Osjetljiv je na stagniranje vode i pokoricu. Za tla pH-vrijednosti niže od 6,0 preporučuje se kalcifikacija (3 t/ha vapna ili 1,5 t/ha živog vapna), kako bi se izbjegla opasnost pojave rubne paleži. Kao i ostale kupusnjače, na isto mjesto ne smije se saditi barem tri godine. Orijentacijske količine hraniva koje treba dodati gnojidbom su 130 kg N, 80 do 100 kg P2O5 i 250 kg K2O po hektaru, a dušik treba primijeniti u 2 do 3 obroka. Dobro reagira na folijarnu primjenu uree u količini 5 kg/100 L vode uz primjenu 500 do 600 l/ha.

U uvjetima viših temperatura i jače insolacije uz dobru njegu, presadnice za ljetnu sadnju mogu biti spremne za 15 do 25 dana. Razmak sadnje ovisi o habitusu kultivara i roku sadnje. Zahvaljujući poluuspravnom i uspravnom rastu razmak redova može biti 40 do 50 cm, a razmak u redu 35 do 50 cm. Uz međurednu obradu, kad se biljke dobro ukorijene, obično se prihranjuje dušikom. Za siguran i kvalitetan prinos potrebno je navodnjavanje sa 150 do 250 mm vode.

Prema katalozima sjemenskih tvrtki većina kultivara kineskog kupusa dospijeva za berbu 50 do 80 dana nakon sadnje. Koristeći kultivare različite dužine vegetacije, u kontinentalnom području kineski kupus se može brati od rujna do sredine studenoga, a u mediteranskom do početka prosinca. Berbu svakako treba planirati prije pojave jačih mrazeva, a obavlja se kad glavica postigne potrebnu veličinu i kompaktnost.

Srednjekasni i kasni kultivari kineskog kupusa najčešće postignu masu glavice od 1 do 2 kg. Slika 12. Kineski kupus

Za tržište se obično bere selektivno u 2 do 3 puta, a za skladištenje jednokratno. Bere se glavica sa 2 do 3 ovojna lista. Prinos ranih kultivara može biti 20 do 40 t/ha, a srednjekasnih i kasnih i do 80 t/ha. Najpoznatiji kultivri na tržištu su ‘Orient Suprise’, ‘Enduro’, ‘Emiko’, ‘Bilko’.

Prije pakiranja i otpreme na tržište uklone se vanjski ovojni listovi koji su čuvali glavicu od oštećenja i glavice ce pakiraju u letvarice ili kutije po 10 kg. Pojedinačne glavice mogu se pakirati u perforirane PE vrećice, što pridonosi boljoj održivosti na prodajnom mjestu. Kineski kupus se može skladištiti u hladnjači na temperaturi 0 do 2 °C i pri relativnoj vlazi zraka od 95 %. Maksimalna održivost u skladištu mu je 2 do 3 mjeseca, s time da gubici mogu biti i do 40 %.

Pročitajte ostatak priloga:

Ljetni uzgoj kupusnjača

Uvjeti za uzgoj kupusnjača 

Zaštita kupusnjača od korova, bolesti i štetnika

Sortiment i proizvodnja presadnica kupusnjača

Uzgoj jesenskog kupusa

Uzgoj kelja 

Uzgoj kelja pupčara

Uzgoj raštike

Uzgoj cvjetače

Uzgoj brokule

Uzgoj kineskog kupusa

Uzgoj korabice

Prethodni članakUzgoj brokule
Sljedeći članakUzgoj korabice
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.