Sjetva za uzgoj presadnica jesenskog kupusa obavlja se najčešće između 1. i 15. lipnja. Presadnice su spremne za sadnju najčešće tijekom druge polovice srpnja.
Jesenski kupus obično se sadi nakon neke ozime ili rane proljetne povrtne kulture ili nakon žetve strnih žitarica. Razmak sadnje ovisi o habitusu kultivara, namjeni proizvoda i načinu međuredne obrade i drugih agrotehničkih mjera. Jesenski kultivari namijenjeni tržištu u svježem stanju, kad se planira glavica od 1 do 2 kg sade se na razmak 60 do 70 cm red od reda i 30 do 40 cm u redu, odnosno, oko 4 biljke/m2. Kasni jesenski kultivari za preradu s glavicama od 3 do 5 kg obično se sade na razmak 70 x 50 cm, odnosno, oko 3 biljke/m2.
Potreba hraniva ovisi o opskrbljenosti tla i planiranom prinosu. Za orijentaciju, 100 kg kupusa iz tla iznosi 0,35 kg N, 0,15 kg P2O5, 0,50 kg K2O i 0,07 kg MgO. Kupus dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima pa se preporučuje do 40 t/ha stajskog gnoja. Prevelika količina dušika može uzrokovati rahle glavice, unutrašnje nekroze lišća u glavici i slabiju održivost u skladištu. Dušik se dodaje u jednom ili dva navrata, istovremeno s kultivacijom.
Optimalne temperature za rast jesenskog kupusa su 15 do 18 °C. Međutim, tijekom ljeta dnevne temperature prelaze i 30 °C, što usporava ili čak zaustavlja rast i razvoj kupusa. Ako su visoke dnevne temperature popraćene smanjenom količinom vode ili se uopće ne navodnjava, formiraju se sitnije biljke s puno listova rozete i dužim kocenom. Ako se u vrijeme visokih temperatura intenzivno navodnjava, formiraju se velike biljke s puno listova rozete i s rastresitom glavicom, što je češći problem u proizvodnji. Kako bi se ovo izbjeglo preporučuje se navodnjavati jednom u 10 dana, s ne više od 35 mm. Za osiguranje planiranog prinosa kupusu je uz oborine potrebno 250 do 350 mm vode dodati navodnjavanjem kako bi se zasićenost vodom održala iznad 70 % poljskog vodnog kapaciteta. Navodnjavanjem kišenjem se osigurava i povoljnija vlaga zraka.
Kupus se bere kad se glavica potpuno ispuni i postane čvrsta, što se ocjenjuje pritiskom rukom.
Srednjekasni kultivari dospijevaju za berbu 80 do 110 dana nakon sadnje, a kasni za 110 do 130 dana. Kod nekih kultivara u tehnološkoj zrelosti se rub zadnjeg lista koji omata glavicu zavije prema van. Bere se ručno, rezanjem kocena ispod glavice, a istovremeno se odstrane listovi koji je sasvim ne omataju. U proizvodnji za tržište i preradu na većim površinama prednost ima jednokratna berba, što je moguće za hibridne kultivare koji imaju dobru ujednačenost zriobe. Stariji kultivari više su varijabilni, pa je potrebna berba u dva ili više navrata. Prinos kasnih hibridnih kultivara u može biti u rasponu od 50 do 70 t/ha. Najpoznatije domaće/udomaćene sorte su ‘Varaždinski’ i ‘Ogulinski’ (slika 5) te ‘Ditmar’ i ‘Futoški’.
Od hibrida se za svježu potrošnju i preradu mogu preporučiti hibridi ‘Hurricane’, ‘Expect’, ‘Sircon’, ‘Krautman’, ‘Hinova’ i drugi.
Kupus se može skladištiti pri temperaturi od 0 do 1 °C i relativnoj vlazi zraka 95 %. Kasni kultivari mogu se skladištiti više mjeseci. Tako bijeli kultivari mogu sačuvati prihvatljivu kvalitetu 5 do 8, a crveni 4 do 6 mjeseci nakon berbe.
Pročitajte ostatak priloga:
Zaštita kupusnjača od korova, bolesti i štetnika
Sortiment i proizvodnja presadnica kupusnjača
