Za suzbijanje korova u kupusu postoji širok izbor herbicida koji se mogu primijeniti prije ili poslije sadnje. Korovi se mogu suzbiti i međurednom obradom (kultivacijom) u dva do tri navrata prije nego što rozete postignu svoju veličinu. Kultivacijom se održava vodozračni režim tla, a istovremeno se može obaviti i prihrana dušičnim gnojivima.

Sve kupusnjače napada velik broj bolesti i štetnika. Preventivne mjera zaštite obuhvaćaju uzgoj u plodoredu te upotrebu certificiranog sjemena i zdravog sadnog materijala. Na kiselim tlima kalcifikacija je bitna kao mjera zaštite od jedne od najčešćih bolesti, kupusne kile.

Kupusna kila

Čestom kontrolom usjeva i pravovremenom biološkom ili kemijskom zaštitom može se osigurati zdrav i kvalitetan usjev. Uz kupusnu kilu najvažnije bolesti su plamenjača, koncentrična pjegavost, crna trulež provodnih snopova i suha trulež kupusa. Neke od bolesti mogu se javiti još u vrijeme uzgoja presadnica i uzrokuju polijeganje. Na presadnicama i mladim biljkama nakon sadnje značajne štete mogu pričiniti buhači. Osim njih, značajni štetnici su kupusna muha, stjenice i lisne uši te kupusni moljac, lisne sovice i kupusari.

Štete od buhača

Pročitajte ostatak priloga:

Ljetni uzgoj kupusnjača

Uvjeti za uzgoj kupusnjača 

Zaštita kupusnjača od korova, bolesti i štetnika

Sortiment i proizvodnja presadnica kupusnjača

Uzgoj jesenskog kupusa

Uzgoj kelja 

Uzgoj kelja pupčara

Uzgoj raštike

Uzgoj cvjetače

Uzgoj brokule

Uzgoj kineskog kupusa

Uzgoj korabice

Prethodni članakUvjeti za uzgoj kupusnjača
Sljedeći članakSortiment i proizvodnja presadnica kupusnjača
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.