Baš kao i po starom programu Ruralnog razvoja 2014.- 2020., tako i po novom Strateškom planu Zajedničke poljoprivredne politike 2023. – 2027. postoji (IAKS) mjera 70.08. Očuvanje ekstenzivnih voćnjaka i maslinika.
Cilj ove mjere je nastavak očuvanja bioraznolikosti flore i faune, očuvanja vrijednosti krajobraza, identiteta krajolika te smanjivanje utjecaja moderne poljoprivredne proizvodnje na klimatske promjene, mogućnosti očuvanja dijela ekološke proizvodnje voća i voćnih prerađevina.
Stare autohtone sorte su u određenoj mjeri tijekom godina razvijale prirodnu otpornost prvenstveno na klimatske stresove (snijeg, niske zimske temperature, mraz, suša, duboki korijen…). Nažalost, plodovi najčešće nisu lijepi kao oni iz intenzivnih konvencionalnih voćnjaka, no bogatiji su aromom, suhom tvari u soku, organskim kiselinama, pa ih to čini zdravijima, posebice pogodnim za domaću preradu.
Što je sve potrebno?
Za podizanje i očuvanje ekstenzivnih voćnjaka uz sve ostale obaveze oko upisnika poljoprivrednika potrebna je arkod parcela najmanje veličine 0,5 ha. Mora biti registrirana u ARKOD sustavu, u istome označena baš kao ekstenzivni voćnjak, te imati najmanje 50, a najviše 200 stabala po hektaru. Postoji i obaveza unosa voćnih vrsta i sorata u nasadu, kao i bilježenje svake promjene. Obavezno razdoblje aktivnosti traje minimalno 5 godina. Potrebno je uredno voditi obrazac evidencije mjere (10.1.7. / 70.08.) iz kojeg je vidljivo da se većina agrotehničkih zahvata mora provoditi na ekološki način s ekološki održivim sredstvima.
Postoji obaveza da nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva završi izobrazbu, individualno savjetovanje ili demonstracijsku aktivnost vezano uz očuvanje ekstenzivnih voćnjaka u trajanju od najmanje 6 sati. Obrazac evidencije kao i potvrdu o izobrazbi treba svake godine dostaviti podružnici Agencije.
Koje stare vrste i sorte zasaditi?
Podizanje ekstenzivnih voćnjaka za mjeru (10.1.7 / 70.08.) moguće je jedino sadnicama ugroženih izvornih i tradicijskih sorti (čiji se popis nalazi u prilozima Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za određenu godinu) koje su najbolje prilagođene ekstenzivnom načinu uzgoja, a kako bi se povećala bioraznolikost voćnjaka. Neke od starih sorata jabuka su: Slavonska srčika, Bobovec, Bjeličnik, Božičnica, Carević, Kardinal, Krivo peteljka, Boskop, Jonatan, Kanada, Reneta, Kožarka, Kolačara, Ljepocvjetka, London peping, Mašanka, Šampanjka, Slavonska srčika, Zlatna zimska parmenka i druge. Stare sorte krušaka su Tepka, Pastorčica, Lubeničarka, Jerbosimka, Bonte, Crvenokožna, Gradištanka, Ilinjača, Karamanka, Medenika, Ovčarka, Šefek, Vugica i dr. Stare sorte trešanja su Okićka, Majska rana, Ranka, Gomilička, Đurđevka, Ruštica, Ašlama, Bjelica. Starije sorte šljive su Požegača, Bistrica, Bjelica, Timočanka i druge.
Preporuka je da voćne vrste koje imaju kraći životni vijek poput breskve, nektarine ili problematične voćne vrste za određene krajeve (marelica u Međimurju) ne bi trebalo saditi. U ovakav nasad može se ubaciti i pokoja stara oskoruša, mušmula, pa čak i drijenak, glog…
Kao prilog očuvanju bioraznolikosti, jedan od posebnih zahtjeva je postavljanje minimalno jedne nastambe za solitarne (divlje) pčele. Solitarne pčele lete pri nižim dnevnim temperaturama nego medarice, ne lete daleko od nasada pa su zajedno s bumbarima, glavni oprašivači ekstenzivnih voćnjaka, posebice za hladnijeg vremena. Nastambe se rade od snopova trske, starih izbušenih greda, naslaganih komada debljih klada, a poželjno je da se u blizini nađe i malo blata koje solitarne pčele koriste za svoju aktivnost.
Već na samom početku potrebno je znati da je velika većina voćnih sorata samoneoplodna. Drugim riječima polen sorte ne može oploditi nju samu, već je za to potreban polen druge sorte. Stoga je odabir raznolikog sortimenta od velike važnosti za oplodnju svake voćne vrste u nasadu. S tim više što sve sorte ne cvatu istovremeno.
Ukoliko postoji nagib terena, utoliko se vrste osjetljive na mrazeve sade na višem položaju.
Danas se sve voćne vrste i sorte cijepe na podloge različite bujnosti. Tako na primjer sorta jabuke može biti vrlo niska na podlozi M27/G65 ( 2,5 m) te vrlo visoka na podlozi MM106, A2 ili još viša na sjemenjaku (6 m). Isto važi i za sorte krušaka (podloga dunja ili sjemenjak kruške) sorte trešanja (podloga Gisela – 3,5m) Colt ili sjemenjak divlje trešnje – 6-8 m).
Za podizanje ekstenzivnih voćnjaka uglavnom se koriste bujne podloge jer je u pitanju uzgoj visokih stablašica ispod kojih će se obavljati košnja ili ispaša. Ponekad one mogu ući i u laganu alternativu rađanja (jabuka, kruška, posebice kasne sorte).
U praksi često nastaju problemi kad se kupi neka sorta na bujnoj podlozi pa se kasnije jakim rezom želi sačuvati da bude niska. Rezultat su najčešće samo bujni vrhovi s nebrojeno debelih grana i vodopija bez uroda. Ovo je vrlo česta slika u okućnicama.
Posadite sadnice u metalnoj mreži
Kod podizanja ekstenzivnog voćnjaka, ili voćnjak u okućnici, poželjno je svaku sadnicu posaditi u metalnu mrežu protiv voluharica koju možemo kupiti ili je sami izraditi. Na taj način spriječit ćete da voluharice tijekom prvih godina načine značajniju štetu nasadu. Dobro je i nadzemni dio debla obložiti mrežastom žicom kako bi se zaštitila i od eventualnog napada zečeva ili ostale divljači tijekom prvih godina. Prilikom sadnje traba obratiti pažnju na strane svijeta i kretanje sunca po parceli kao bi svaka voćka maksimalno iskoristila sunčevu svjetlost. Najviše voćke sade se na mjesto tako da ne zaklanjaju svjetlo sunca nižim stablima.
Kako bi se i borba sa glodavcima obavila što je više ekološki, u nasadu se postave prečke na visokim mjestima na kojima mogu sjediti ptice grabljivice i vrebati na miševe i voluharice. I sami zečevi će tada biti rijetka pojava u nasadu.
Sadnja, podizanje i održavanje ekstenzivnog voćnjaka ne znači da od kada posadimo voćke baš ništa ne moramo raditi. Potrebno je nasad povremeno orezati, obnavljati staro rodno drvo, provoditi najosnovnije mjere zaštite za svaku vrstu kojima sprječavamo jače štete samog nasada i gubitka količine plodova. Jabuka ima razne uši, kruška kruškinu buhu, trešnja ima lisne uši i trešnjinu muhu, šljiva šljivine osice i dr. Koristimo sredstva za zaštitu predviđena za ekološku proizvodnju. Kako se ne radi o gustoj monokulturi i širenje bolesti i napadi štetnika neće biti toliko intenzivni.
Odstranjivanje otpalog lišća u jesen i kompostiranje istog također je korisna mjera kako većina spora gljivičnih bolesti i štetnika ne bi u voćnjaku prezimila i bila izvor infekcije za naredno proljeće. Ovo je potrebno znati budući da čak i starinske sorte kad bi bile sađene u gustoj monokulturi imale bi slične probleme s bolestima kao i moderne sorte voćaka. U zaštiti od nekih štetnika možemo koristiti metode konfuzije oplodnje štetnika ili hvatanje istih na ljepljive ploče (trešnjina muha, jabučni savijač, jabučna osica, orahova muha, potkornjaci, šljivina osica i druge…) Gnojidbu treba obavljati ekološkim gnojivima ili stajskim gnojem, kako bi se sačuvala organska tvar tla, kao i mikrofloru i mikrofaunu tla.
Čak i samu košnju poželjno je obaviti nakon što većina autohtonog bilja donese sjemenke za narednu godinu te na taj način čuvati raznolikost biljnog pokrova koji doprinosi raznolikosti faune insekata i očuvanju prirodnih neprijatelja štetnika voćaka.
Živica od graba, šipka, crne bazge, drijenka, sviba, na nekom dijelu nasada, koja se šiša u skladu s obavezama mjere (10.1.11 / 70.07.02.) također može doprinijeti biološkoj raznolikosti i očuvanju prirodnih neprijatelja štetnika voćaka.
Dvorišni voćnjak uz kuću
Također, mnogi od nas zažele imati svoje voće na svom kućnom vrtu. Najslađe je voće ubrano sa stabla. Dok smo bili djeca, najslađe je bilo ono sa susjedova stabla, pa je jedini problem bio kako preskočiti ogradu. Sad kad smo odrasli, nailazimo i na niz drugih problema. Kako organizirati dvorišni voćnjak? Koje voćne vrste odabrati? S kojima će biti najmanje problema? Danas na tržištu postoje nebrojene nove sorte voća otporne na neke bolesti i štetnike, pa čak i križanci voćnih vrsta.
Kod jabuke uz stare otporne sorte kao što su Topaz, Florina, Pinova dolaze nove otporne sorte poput Cosmic Crispa, Orange crispa, Crimson Crispa, Jazz, Telse, Modi, Cameo, Lucy, Festina, Brilliant i druge. Na tržištu postoje i nove stupaste niske sorte trešanja poput Sylvie, Sare. Već nekoliko godina na tržištu se mogu naći križanci marelice i šljive (aprimira, aprisali, biricoccolo). Aprikyra je križanac trešnje i marelice.
Na tržište je izašla i nova sorta breskve otporna na najvažniju bolest – kovrčavost lista. Stoga i kod organizacije dvorišnog voćnjaka nastojimo odabrati vrste i sorte koje ćemo ekološkim metodama moći održati zdravima, a svoje voće koje rukom trgamo s grane učiniti zdravijim.
Samo dobro organiziran i posađen „ekstenzivni voćnjak“ kao i „dvorišni voćnjak uz kuću“ može nam osigurati više zadovoljstva nego problema.
