Kod prosječnog potrošača uvriježeno je mišljenje da samo stare sorte jabuke ili voća mogu biti pogodne za ekološku proizvodnju jer su one otpornije na bolesti i štetnike. Stvarnost je ipak malo drugačija. Stare sorte nekad nisu bile u monokulturi i intenzivnom uzgoju, već su uzgajane kao pojedinačna ekstenzivna stabla, slabo gnojena. Stoga su i jačina i brzina širenja bolesti i štetnika bila slabe i spore. Usporedimo to sa autobusom u kojem se nalazi samo 2 putnika ili 45 putnika, a jedan putnik ima virus.

Također nije neobično čuti kako se traži i kupuje samo jabuka koja ima fleke i koja nije idealna. To je znak da nije toliko puta prskana i zatrovana. Je li to u stvarnosti tako ?

 Koliko je potrebno prskati nasad jabuke?

U klasičnoj konvencionalnoj zaštiti od bolesti i štetnika da bi proizveli prvu klasu jabuke potrebno je od 14 prskanja u dobroj godini do 20 prskanja u lošoj godini. Sasvim lako može se dogoditi da je 15 puta prskana jabuka, s krivim sredstvima i u krivo vrijeme prskana, također flekava i deformirana. Kome vjerovati ?

Tko nam zapravo može garantirati da je jabuka koju kupujemo neprskana i da dolazi iz ekološke proizvodnje ? Prvo mi sami, ako smo takvu jabuku ubrali u svom dvorištu na svojem stablu jabuke. Što reći o jabuci na tržnici? Poznajemo li stvarno dobro način proizvodnje i znanje o primjeni sredstava za zaštitu kod svog prodavača jabuke na tržnici? Ili kupujemo tamo gdje nam se samo čini manje prskano? Što reći o jabuci u velikom trgovačkom lancu?

Pojedini veliki trgovački lanci zahtijevaju primjenu ograničenja broja aktivnih tvari fungicida i insekticida na voću i povrću. Njih nabavljaju od proizvođača. Broj dopuštenih aktivnih tvari koje se smije naći na plodu kod ulaska u lanac ograničava se na pet. U novije vrijeme je to i na samo 70% od MDK (maksimalne dozvoljene količine) za samo 5 aktivnih tvari. Zdravijim voćem i povrćem nastoji se privući kupce. Stoga su i veći proizvođači voća i povrća koji rade za ove trgovačke lance prisiljeni dio konvencionalne zaštite mijenjati ekološkom zaštitom, kako bi proizveli zdraviju jabuku.

Kad govorimo o ekološkom načinu proizvodnje, vrlo je malo poznato da se u ekološkoj proizvodnji – zaštiti, prska čak i više puta nego li u konvencionalnoj zaštiti. Sva su sredstva isključivo „ekološki prihvatljiva“. Potrebno je educiranje proizvođača i potrošača da ekološka proizvodnja nije bez prskanja, već korištenje ekološki prihvatljivih sredstava u zaštiti od bolesti i štetočina koja ne spadaju u pesticide, ekološki prihvatljivih gnojiva kao i sveg ostalog u tehnologiji i agrotehnici.

Otporne sorte

U voćarskim institutima i zavodima u Europi i svijetu provodilo se niz križanja i testiranja novih sorata s namjerom da se dobiju visokokvalitetne sorte jabuka otporne na najvažnije bolesti kao što su čađava krastavost ili fuzikladij (Venturia inaequalis) pepelnica (Podosphaera leucotricha) te bakterijski palež (Erwinia amylovora), a u novije vrijeme i određena tolerantnost na lisne uši. Za ta su križanja korištene divlje vrste iz roda Malus – jabuka, (crabapples) kao što su Malus floribunda, M. Baccata, M Mandshurica, M.Sieboldii…itd. Povratnim križanjima zadržala se otpornost, a ponovno ugradila sočnost, kvaliteta, veličina ploda.

U stvarnosti radi se samo o prirodnim procesima križanja. Oni se najnormalnije događaju u prirodi, no u institutima su usmjereni i kontrolirani. I ponovno se kod potrošača javlja otpor zbog priča i pričica da su to genetički modificirane sorte. (GMO). Pa tko bi nam svima udovoljio? Ako je neprskano – nije lijepo za oko, ako je lijepo za oko – previše je prskano. Ako je i lijepo i neprskano – onda je genetički modificirano!

Neke poznatije stare i komercijalne sorte jabuka

Kako se radi o sortama koje poznaje vrlo mali broj potrošača, pa iako smo svi za neprskanu jabuku, radije ćemo s police uzeti prskani poznati nam Idared nego li nepoznati nam Cameo, Pinovu, Sirius, Crimson Crisp i slično. Vrlo malo potrošača zna da je jedna od prvih ekoloških sorti – TOPAZ , (Rubín x Vanda ) jedna od najkvalitetnijih sorata jabuka koja čak i ima okus na stare sorte. Većinu ovih novih sorata možemo proizvesti sa samo 5-6 prskanja – zaštita (jer nisu baš na sve otporne) za koje se mogu upotrijebiti i ekološki prihvatljiva sredstva za zaštitu od bolesti i štetnika.

Već dulje vrijeme se u našim nasadima uz Topaz mogu pronaći i Pinova, Florina, Goldrush, Discovery. U novije vrijeme na tržište zapadne Europe i Amerike dolaze imena kao što su Pilot (Clivia x Undine), Remo, Resi, Enterprise (Scr x Mcintosh) Cameo (prirodna mutacija); Evelina, (klon Pinove) Crimson crisp i Cosmic crisp (Scr x Rome beauty, Jonathan & Golden delicious.), Sirius, (Golden delicious x Topaz), Telse (Topaz x Elstar), Bonita (Topaz x Pink lady), Revena, Jazz, Honeycrisp, Lady Allice, Lucy…i druge.

Ekološki prihvatljiva sorta PINOVA u Međimurju
Ekološki prihvatljiva sorta Discovery u Međimurju

Ako kao potrošači i dalje tražimo udomaćene sorte koje moramo 20 puta prskati, voćari će i dalje saditi i podizati takve sorte. Na kraju se sve svodi na edukaciju potrošača! Ako će potrošači krenuti s kupnjom ovih novih sorata, voćari će ih početi saditi. Tako ćemo svi na kraju jesti zdraviju jabuku i imati manje pesticida u okolišu.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje