Voćke se režu odavna pa je stečeno mnogo praktičnog znanja i iskustva. Prije 2000 godina stari pisci poljoprivrednih priručnika pisali su da se rezom može prisiliti voćke da bolje i redovito rode. Tako je na primjer u prvom stoljeću poslije Krista prvi znanstvenik iz poljoprivrede Junius Modestus Columella pisao ovako: “Ako obrađuješ tlo u masliniku tada masline moliš da ti rode, ako uz to i gnojiš tada ih zaklinješ da rode, ali ako ih redovito i pravilno režeš tada ih prisiljavaš da rode”.
Rezidba voćaka vrlo je složen i odgovoran posao, koji se još ne obavlja dovoljno stručno, odnosno pravilno. Nestručnim rezom može se pričiniti više štete nego koristi. Za pravilno obavljanje reza potrebno je puno stručnog znanja i iskustva. Posebice treba poznavati morfologiju ili obličje rodnih i nerodnih pupova i izbojaka. Zatim treba upoznati osnovne principe fiziologije rasta rodnih i nerodnih oblika izbojaka. Treba poznavati ponašanje voćaka prema rezu ovisno o ostalim uvjetima uzgoja. Jednom riječju za rez je potreban kompletan stručnjak.
No, ne smijemo gubiti hrabrost i izbjegavati rezidbu voćaka. Naš narod lijepo kaže “Tko reže griješi, ali još više griješi tko ne reže”. Osim toga u narodu je prisutna i izjava “Dvaput promisli, a zatim odreži”. U ovom članku želimo voćarima približiti spoznaju o rezu. Želimo voćare naučiti i ohrabriti u tom poslu. Po učinku reza, odnosno po rodnosti voćaka prepoznaje se rezač. Rodnost je najbolja ocjena stručnosti rezača. Danas pouzdano znamo, na temelju praktičnog iskustva da je prvi preduvjet redovite i obilne rodnosti uravnotežen rast voćke. To je poljodjelac davno opazio. Stoga ćemo često čuti izreku “Dobro uravnoteženo, dobro orezano”.
Napomenimo još i to da se rezidba ne može dobro naučiti isključivo iz knjige već se najbolje svladava samim zahvatima i praćenjem odraza pojedinih zahvata na voćki. Mi običavamo reći da se voćarstvo najbolje može svladati u voćnjaku ili u prenesenom smislu da je voćnjak najbolja knjiga o voćarstvu. To je doista najbolja knjiga, ali je svatko ne zna čitati. Prije nego se počne “čitati” na voćkama u voćnjaku potrebno je iz knjige ili časopisa naučiti puno o voćkama. Kažemo da je svaka voćka pisac svoje biografije i da se na njoj mogu očitati sve povoljne i nepovoljne promjene kroz koje je prošla. No, malo je onih koji te promjene u cijelosti uočavaju i koji znaju dobro čitati na voćkama u voćnjaku. U ovom članku pokušati ćemo to na najbolji mogući način naučiti. U voćnjaku je potrebno budno pratiti promjene nakon rezidbe, jer ćemo na taj način najbolje naučiti tehniku reza, uočiti gdje smo pogriješili a gdje dobro rezali. Kada sami uočimo greške, lako ćemo ih otkloniti i izbjeći u daljnjem radu. Potrebno je, dakle, steći vlastito iskustvo.
Vrijeme, načini i intenzitet rezidbe
Rezidba se može obavljati u vrijeme mirovanja vegetacije, pa tada govorimo o zimskoj rezidbi ili rezidbi u zrelo. Pravilo je da se rez obavi prije početka kolanja sokova ili buđenja vegetacije kada se počinju prebacivati rezervna hraniva iz korijenova sustava, debla i debljih skeletnih grana u mlađe grane i izbojke. Na taj se način bolje gospodari hranivima jer se pri prorjeđivanju i prikraćivanju, odnosno odstranjivanju suvišnog ne gube ona rezervna hraniva iz korijenova sustava, debla i debljih skeletnih grana, koja su potrebna na početku vegetacije, jer se prvi rast odvija uvijek na račun rezervi, dok se ne razvije novo lišće koje će fotosintezom skupljati hraniva. Ako režemo u vrijeme vegetacije tada govorimo o lijenoj ili zelenoj rezidbi. Ovu rezidbu treba provoditi po završetku prvog intenzivnog rasta mladica, tj. u vrijeme kada završi rast mladica. To je obično krajem lipnja ili početkom srpnja što ovisi o klimatskim prilikama godine.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakDobra zarada od ljubičastog batata
Sljedeći članakŽive ograde – zaštita i ukras
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.