U rasadniku Displantarium u Starom Petrovom Selu, stare sorte (sadnice) jabuka koje najviše traže vikendaši, ali ima i primjera sadnje većih ekoloških nasada, jer su petrovača, bobovec, mašanka, slavonska srčika, ivanlija, grafenstein i druge stare sorte otpornije i manje zahtjevne od većine modernih sorata, ako se izuzmu nove selekcije otporne na bolesti.
Rasadnik voćnih sadnica i podloga Displantarium, vlasništvo Zvonka Šporćića iz Starog Petrovog Sela jedan je među uspješnijima u Hrvatskoj. Ove godine na oko 7 hektara proizveo je oko 200 tisuća. Najviše jednogodišnjih i nešto dvogodišnjih sadnica raznog voća i oko pola milijuna podloga za cijepljenje voćnih sadnica, a orijentiraju se i na izvoz u BiH, Sloveniju i Austriju.
– Proizvodimo sadnice sveg kontinentalnog voća, oko 450 vrsta i sorata: jabuka, kruške, šljive, dunje, breskve, nektarine, marelice, trešnje, višnje, lijeske, orahe, bajame, kestene, mušmule, oskoruše, brekinje, drijenke, dudove, sibirske limune, sitno bobičasto voće, maline, kupina, ribiz u sve tri boje, ogrozd, aronija, josta, goji…, nabraja Zvonko bogat asortiman u svom rasadniku u kojemu proizvode i božićna drvca, ukrasno grmlje i drveće. Među prvim su rasadnicima u Hrvatskoj koji su prošle godine na površini od jednog hektara započeli ekološku proizvodnju sadnica. Ovo im je druga godina prijelaznog razdoblja.
Sadnice dvadesetak jabuka – stare sorte
– Odlučili smo za to jer je sve veća potreba za ekološkim sadnicama. U Europi je to hit, postoje dobre naznake da bi ekološki proizvedene sadnice mogli izvoziti u Austriju i neke druge europske države. Ekološka proizvodnja voćnih sadnica je malo zahtjevnija od klasične proizvodnje. Traži malo više znanja rada, zato smo krenuli od oraha i lijeske, vrsta koje su lakše za proizvodnju, kaže Zvonko.
Uz moderne i najnovije sorte jabuka kojima voćari podižu velike suvremene nasade. U rasadniku «Displantarium» proizvode i sadnice starih sorata jabuka, koje također imaju svoje kupce. Među njima su uglavnom poznate sorte: petrovača, bjeličnik, gospojinka, funtača, grafenstein, kardinal, kanadska reneta, šampanjka, siva kožara, ljepocvjetka. Tu su još slavonska srčika, božićnica, ivanlija, krivopeteljka, mašanka, zelenika, zlatna zimska parmenka, carević, bobovec, slava svijeta. U rasadniku imaju i desetak starih sorata krušaka.
Voćari traže i jabuke cijepljene na sjemenjaku. Zanimljivo je da se za ove stare sorte najviše zanimaju manji voćari i vikendaši, jer vole te oblike, boje, okuse i mirise jabuka koje su uzgajali i njihovi bake i djedovi. Često traže upravo te sorte čijih se zdravih i sočnih plodova sjećaju iz djetinjstva. Iako jabuke cijepimo na svim podlogama, stare sorte uglavnom cijepimo na srednjebujnu podlogu MM 106. Na njoj jabuke ne rastu intenzivno kao jabuke na divljakama i brže dolaze u rod, ali imamo i kupaca koji traže jabuke cijepljene na sjemenjaku koje rastu bujnije, razvijaju veću krošnju i nešto kasnije dolaze u rod, ali imaju jak korijen koji im omogućuje uzgoj i na manje zahtjevnim zemljištima.
Izgleda da će im se zbog sve većih klimatskih promjena koje pojedinih godina karakteriziraju i ekstremne suše ubuduće pridavati više pažnje. One svojim velikim korijenom i u takvim uvjetima pronalaze vodu i hranu, ističe Zvonko. Naš domaćin ističe da posljednjih godina ima i voćara. Posebice onih koji su se odlučili za sadnju stare sorte jabuka na većim površinama poput Milana Romanića iz Medara koji ima nekoliko hektara takvih jabuka u ekološkoj proizvodnji. Zanimljiv je, kaže, najnoviji primjer Ergele Đakovo čiji djelatnici ove godine žele posaditi stare sorte jabuka visokostablašica koje bi, kada porastu konjima pravile hlad, a oni bi mogli jesti njihove plodove.
Božićnica, koturača, pogačara, kolačara, repica…
Dok sa Zvonkom i njegovim sinom Brunom, studentom agronomije – smjer voćarstvo, vinogradarstvo, vinarstvo – obilazimo matična stabla starih sorata s kojih skidaju plemke za cijepljenje, Zvonko pokazuje kako su ta stabla bujna i imaju zdravu zelenu boju lista. Kao da je sredina ljeta, a ne poodmakla jesen. U blizini, na susjedovom imanju odlazimo do jednog starijeg stabla jabuke božićnice koja se okitila obiljem prekrasnih crvenih plodova. Pomalo nestvarno djeluje u okolišu gdje je proljetni katastrofalni mraz „obrao“ većinu drugih jabuka i drugih voćnih vrsta.
Pogledajte te zdrave plodove bez tragova bolesti. Tek ponegdje neki savijač probušio plod, ali to je zanemarivo s obzirom na količinu od par stotina kilograma koje je donijelo ovo stablo. Sama slika najbolje govori da je božićnica pretrpjela mraz koji je ovom dijelu Slavonije nanio veliku štetu. Pritom je još ostala zdrava. Tako da ovoj i drugim starim sortama trebamo pridavati više pažnje, kaže rasadničar Šporčić. Dodaje zanimljivost da ta jabuka, odnosno njezini klonovi imaju puno naziva u narodu. To su tanjurača, koturača, pogačara, kolačara, vlajna, repica i drugi.
U rasadniku Displantarium još jedna novina – mikoriza korijena voćnih sadnica. Stručnjaci tvrde da mikoriza spada među najbolja rješenja prirode za poboljšanje vegetacije i zdravlja biljaka. Riječ je o simbiozi korijena i micelija mikoriznih gljiva koje pojačavaju prehranu bilja. Šporčić tvrdi da takav suživot može povećati masu korijena i do 70%, što uvelike pomaže boljoj ishrani i napredovanju sadnica.
Zaljubljenici spašavaju stare sorte
Šporčić ističe da su u pronalaženju, spašavanju i cijepljenju veliku ulogu odigrali zaljubljenici u stare sorte. S njima je surađivao ili i dalje surađuje. Posebno ističe supružnike Zdenku Horvatić i Pavla Kovačića Palčija iz Cvetkovca kod Koprivnice. Oni su prikupili i registrirali više od 600 jabuka – stare sorte. Tu je i Mirko Veić iz Mihaljevaca kod Požege koji također ima poveliku kolekciju. Napisao je i knjigu «Stare sorte jabuka ». Na novogradiškom području puno su spasili stare sorte jabuka pokojni prof. Ivan Bašić. On je začetnik biodinamičke poljoprivrede u Slavoniji, čija je obitelj imala veliki nasad jabuka površine gotovo 3 hektara, i prof. Ivo Dautović iz Adžamovaca. Kolekciju od oko 120 starih sorata (više od 300 stabala) ima i potpisnik ovih redaka. Inače administrator u facebookovoj grupi Sačuvajmo stare sorte jabuka koja okuplja blizu 4.500 zaljubljenika.
Dakle, zaljubljenici su po terenu prikupili pravo genetsko bogatstvo. Neke su možda i spasili od potpunog nestajanja, jer na terenu ima još jako malo matičnih stabala. Primjerice, kruška zolota nekada obitavala u selu Goricama, a sada je više nema. Možda negdje drugdje postoji još neko stablo, ali pod nekim drugim imenom. Inače, što se nazivlja tiče tu vlada veliko šarenilo, jer pojedine sorte i njihove klonove stanovnici u različitim krajevima različito nazivaju. I time bi se ozbiljnije trebale pozabaviti mjerodavne institucije.
 jabuka koje najviše traže vikendaši, ali ima i primjera sadnje većih eko nasada){kind=link}