Jedna je od najznačajnijih proteinskih i uljnih kultura u svijetu jer soja po jedinici površine proizvodi više bjelančevina nego bilo koja druga jednogodišnja kultura. Zrno soje prosječno sadrži 40 % bjelančevina, 20 % ulja, 34 % ugljikohidrata i 5 % minerala (kalij, fosfor, sumpor, kalcij, željezo, mangan, natrij), a bogato je i vitaminima A, B-kompleksa, D, E i K. Bjelančevine soje najsličnije su bjelančevinama životinjskog podrijetla (jaje) i blizu su optimumu za prehranu ljudi.
Velik dio proizvodnje soje koristi se u hranidbi stoke, a soja je i značajna industrijska sirovina za proizvodnju lecitina. Odabir parcele pogodne za uzgoj soje jedan je od ključnih čimbenika uspješne proizvodnje.
Soja se može uzgajati na različitim tipovima tala, ali treba izbjegavati uzgoj na tlima loših vodozračnih odnosa i kiselim tlima. Loša i/ili nepravodobna priprema tla za sjetvu soje ima za posljedicu neujednačeno nicanje, a zatim i spor i neujednačen razvoj mladih biljčica. Soju treba obavezno uzgajati u plodoredu. Najbolji predusjevi su strne žitarice, šećerna repa i krumpir.
Uljanu repicu i suncokret treba izbjegavati zbog zajedničkih bolesti (npr. Sclerotinia sp.) pa se preporuča nakon ovih vrsta, soju na istoj površini uzgajati tek nakon 4-6 godina. Soja je dobar predusjev ozimim žitaricama, naročito pšenici. Sjetva soje može se obaviti na različite načine. Sjetva pneumatskim sijaćicama u redove na međuredni razmak 45 ili 50 cm ima prednosti u odnosu na sjetvu žitnim sijaćicama i poželjno ju je obaviti na taj razmak ako poljoprivredno gospodarstvo raspolaže potrebnom mehanizacijom i opremom. Sjetva pneumatskim sijaćicama ima prednost jer je dubina sjetve ujednačena.
Soja je okopavina i međuredna kultivacija je mjera njege usjeva kojom utječemo na bolju kondiciju biljke i u konačnici postižemo veći prinos po jedinici površine. Sjetvu se može obaviti i mehaničkim, žitnim sijaćicama, na uže međuredne razmake u rasponu od 24 do 30 cm. Polaganje sjemena u tlo pri sjetvi žitnim sijaćicama je na različitu dubinu, pa je i nicanje soje neujednačeno. Rane sorte soje imaju nižu stabljiku i manju sposobnost grananja pa bolje podnose sjetvu na manji međuredni razmak. Sjetva soje može se obaviti kad su temperature u površinskom sloju tla između 8°C i 10°C.
Vrijeme sjetve soje uglavnom se podudara sa sjetvom kukuruza. Soju treba sijati na dubinu 3-4 cm na težim tlima, a na lakšim tlima 4-6 cm. Broj biljaka po hektaru potrebno je uskladiti s izabranom sortom, odnosno grupom zriobe odabrane sorte soje. U Republici Hrvatskoj mogu se uzgajati sorte soje vegetacijske grupe 000 (vrlo rana zrioba), 00, 0 i I. Inače, soja u tlu ostavlja oko 60 kg/ha dušika.
Grupa zriobe Optimalan sklop (broj biljaka/ha) Dužina vegetacije (dana) 00 600 000 – 650 000 100-110 0 500 000 – 560 000 115-125 I 400 000 – 500 000 130-135 II 350 000 – 450 000 140-145
Pročitajte još:
Mahunarke – proteinske kulture budućnosti
Uzgoj mahunarki – pozitivni učinci
Lucerna – kraljica krmnih kultura
Djetelina – vrijedna proteinska kultura
Višestruka korist pokrovnih usjeva
mr. sc. Tatjana Međimurec
Suzana Pajić, dipl. ing. agr.
