Peradarstvo

Uzgoj pilenki do proneska je vrlo važna karika u obnovi kokoši nesilja na obiteljskim gospodarstvima, gdje postoji najveća mogućost za pogreške, bilo u smještaju, opremi, hranidbi, zdravstvenoj zaštiti ili postupcima peradara, a drugi dio je nesivost, odnosno proizvodnja jaja. Raniji pronesak pilenki uvjetovan je najčešće lošim postupcima u uzgoju, takve kokoši nesu sitnija jaja tijekom cijelog razdoblja nesivosti i njihovo držanje nije isplativo.

Iako se uglavnom proizvode kokošja jaja, ovaj pojam se odnosi na sva jestiva jaja (kokošja, pačja, guščja, pureća i prepeličja).

Dobra priprema objekta za prihvat jednodnevnih pilića ima odlučujuću ulogu za daljnju uspješnu proizvodnju. Kompletan peradnjak, odnosno prostor za prijem jednodnevnih pilića zajedno s opremom treba biti temeljito očišćen, opran, dezinficiran i “odmoren” minimalno desetak dana prije unosa pilića.

Domaći puran je velika ptica iz porodice fazanki. Postoje dvije divlje vrste purana. Jedna potječe iz Sjeverne Amerike, a druga iz Srednje, odnosno s poluotoka Yucatan. Domaći puran kojeg danas uzgajamo nastao je pripitomljavanjem divljeg iz Sjeverne Amerike.

Iako smo danas svjesniji različitih mogućih popratnih djelovanja sintetičkih antibiotika, njihova upotreba u humanoj i veterinarskoj medicini sve više raste. Uzimanje antibiotika širokog spektra razara imunološki sustav i čini organizam osjetljivijim na infekcije bakterijama, virusima i gljivicama. Oni također mogu pridonijeti lošoj apsorpciji hranjivih tvari u crijevima, a ako usto izazovu i proljev, gubitak hanjivih tvari može biti vrlo velik.

Godinama ljudi su pokušavali križanjem pasmina dobiti bolja svojstva obične domaće kokoši, u svrhu poboljšanja svojstava poput mišićne mase i povećanja nesivosti. To je istovremeno uzrokovalo radikalne promjene vanjštine i ponašanja. Skupina znanstvenika sa švedskog sveučilišta Linköping uspjela je prikazati kako je veličina kokošje krijeste povezana sa sposobnosti nesenja većeg broja jaja.

Među uzgajateljima ukrasne peradi satir tragopan (Tragopan satyra) je visoko cijenjena vrsta fazana. Mužjak nije atraktivan samo zbog živopisne obojenosti perja, nego je također veoma zanimljiv tijekom snubljenja kada napuhava plavocrvenu grlenu bradušu, sve dok njome ne pokrije prsa. Zatim ju trese kako bi zadivio i privukao ženku.

Guska se u Hrvatskoj većinom uzgaja uz rijeku Dravu, Savu i Dunav, pri čemu su se u prošlosti na gotovo svakom seoskom gospodarstvu u blizini vodenih površina mogle vidjeti u manjem ili većem jatu. Uzgajale su se prvenstveno radi mesa i perja. Valile su se u proljeće te držale preko cijelog ljeta na paši. Tijekom jeseni bi se dotovile kukuruzom prije blagdana Svetog Martina i Božića, što je tradicionalno vrijeme spremanja pečene guske na našim prostorima.

Kokošje jaje je onoliko dobro kakva je i hranidba kokoši. Hranjive tvari putuju iz probavnog trakta preko krvotoka u brojna tkiva i u jaje. Stoga je hranidba od ključnog značenja, za rasplodna i za konzumna jaja.

U jednom izvješću istraživača otoka Jave, Sumatre i Bornea, s kraja 19. stoljeća, navodi se da je sumatra prastara pasmina kokoši, koja u svojoj postojbini vjerojatno postoji stoljećima, a domorodačko stanovništvo je drži kao poludivlju kokoš.

Prilično velika potreba za prostorom, osobito glede zatravljenog ispusta, zasigurno je jedan od razloga što susrećemo tako malo uzgajatelja purana. Oni koji raspolažu s dovoljno dvorišnog prostora i posebno se zanimaju za purane trebali bi se posvetiti ovoj grani uzgoja peradi. Osim u Hrvatskom zagorju i Prigorju, purani također dobro uspijevaju u većem dijelu kontinentalne Hrvatske, te u Ravnim kotarima i Zagori.

Japanska prepelica (Coturnix japonica) spada u najrasprostranjeniju, najbrojniju i najproduktivniju vrstu prepelica u svijetu. Odavno je već poznata kao gospodarska perad u Japanu i drugim azijskim zemljama. Od sredine pedesetih godina uzgoj japanskih prepelica u Europi, osobito u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Mađarskoj ne igra više neku beznačajnu ulogu. I kod nas su od početka sedamdesetih godina japanske prepelice postale poznate po svojim odličnim jajima i visokovrijednom mesu.

Poput vitamina i minerali su neophodni za velik broj kemijskih procesa u čitavom organizmu. Njihov deficit često uzrokuje određene poremećaje i različite
bolesti. Tijelo ih ne može samo proizvoditi, stoga se u organizam moraju u dovoljnoj količini unositi prehranom ili dodacima prehrani.

Peradarstvo je jedna od najrentabilnijih grana stočarske proizvodnje,pri čemu je farmski uzgoj purana, uz tov brojlera i proizvodnju kokošjih jaja, najzastupljeniji u cjelokupnoj peradarskoj proizvodnji. Proizvodnja puretine sastoji se od nekoliko
tehnoloških faza, a one uključuju odabir pasmine (linije) za tov, proizvodnju jaja za inkubaciju, odgovarajući smještaj i hranidbu, te klaoničku obradu i plasman gotovog proizvoda na tržište. S obzirom na porast potrošnje puretine, intenziviranjem proizvodnje omogućena je njegova proizvodnja tijekom cijele godine.

Skupina vitamina B sastoji se od određenog broja različitih vitamina. Jedan od njih je vitamin B2 nazvan i riboflavin, a daje značajne koenzime (flavine) koji su mjerodavni za tri glavna kružna tijeka - metabolizam masnoća, ugljikohidrata i bjelančevina. Time sudjeluje u izmjeni energije i gradivnog materijala (u rastu).

Potkraj 18. i početkom 19. stoljeća Francuska je bila veliko trgovište peradi. Neumjesno je bilo kakvo pitanje u svezi sa standardnim pasminama u to vrijeme. Za proizvodnju mesa korišteni su lokalni fondovi peradi iz seoskih dvorišta. S ciljem da dobiju kokicu koja daje mnogo dobrog mesa križali su te lokalne populacije s houdanom, dorkingom i bramom.