Povrćarstvo

Cvjetača – povrtna je kultura iz obitelji kupusnjača, u koju spada i njoj vrlo srodna brokula. Glavna razlika između brokule i cvjetače je da cvjetača ima zbijeni cvat u obliku glavice, dok brokula uzduž mesnate stabljike iz pazušaca listova tjera manje mesnate cvatove, pa stoga ima dulje razdoblje berbe.

Krastavac (Cucumis sativus) se koristi kao povrće od prapovijesnih vremena, a ujedno je poznat i kao najstarije kozmetičko sredstvo zbog blagotvornog djelovanja na kožu. Koristimo ih najčešće svježe kao salate, ili rjeđe kuhane kao juha, varivo ili umak. Ipak, neki ljudi slabije podnose krastavce, jer zbog njihova sastojka kukurbitacina imaju teškoće u probavi (grčeve).

U Hrvatskoj se godišnja proizvodnja cikle smanjila za 35% u razdoblju od 2010. do 2012. godine, čemu je uzrok kako smanjenje površina, tako i klimatske ne(prilike) koje su sve više prisutne. Područje proizvodnje cikle u Hrvatskoj pretežno je kontinentalno područje, dok se u jadranskom dijelu nalazi svega 7% hrvatskih površina pod ciklom. Također, veći se prinosi ostvaruju u kontinentalnom dijelu (21,2 t/ha) nego u jadranskom (15,8 t/ha).

Na paprici u stakleničkom uzgoju u okolici Zagreba zapaženi su vrlo znakoviti simptomi – uvijanje i deformacija u rastu najmlađih listova vegetacijskog vrha.

Iako Hrvatska ima malo površina pod lubenicama, po prinosima koje naši proizvođači ostvaruju, konkurentni smo ostalim državama u Europskoj uniji i u svijetu. Iako ju zbog slatkog okusa mnogi smatraju voćem, ona je zapravo povrtna vrsta koja pripada istoj obitelji kao i krastavci i tikvice.

Kod rijetko koje povrtne kulture postoji tolika raznolikost oblika, boja, veličina i okusa plodova kao kod paprike. Zahvaljujući visokom stupnju stranooplodnje, tijekom vremena formirani su brojni lokalni ekotipovi, a iz njih su selekcionirane prve sorte. Prvi su kultivari bili sitnih plodova i ljuti, a oplemenjivanjem su dobiveni kultivari krupnih plodova bez ljutine.

U našim vrtovima uzgajamo brojne vrste zelenog povrća koje se međusobno jako razlikuju po svojim potrebama, a važan je kriterij i koliko im je hranjiva potrebno za uspješan razvoj. Dok većina povrća treba normalnu gnojidbu, postoji nekoliko vrsta koje su vrlo „pohlepne“ i trebaju više.

Prednost uzgoja rotkvice je vrlo brzo dozrijevanje i otpornost na hladnoću. Moguća je cijelogodišnja proizvodnja na otvorenom, korištenjem odgovarajućih sorti, a sije se od sredine veljače do sredine rujna. U tunelima i plastenicima se sije od kraja rujna do kraja ožujka, a zbog brzog dozrijevanja vrlo je dobra kao međuusjev, te je proizvođači često koriste u plodoredu kako bi iskoristili prostor prije sjetve sljedeće kulture. Osim kao međuusjev, dobro se uklapa i kao pretkultura i kao naknadni usjev.

Hidroponski uzgoj povrća ili uzgoj povrća u tlu? Ovo je pitanje koje si postavljaju i proizvođači i potrošači. U čemu je ustvari razlika između hidroponskog uzgoja i uzgoja u tlu i da li je kvaliteta ta koja određuje razliku?

Nekad tradicionalna povrtna kultura, bijeli luk, odnosno češnjak, nakon posljednjih dvadesetak godina, kad su najveće njegove količine uvezene iz drugih zemalja, ponajviše Kine, ponovno se vraća na domaće njive.

Premda je u našoj zemlji uzgoj kineskog kupusa ograničen na manjim površinama kao delikatesno povrće, struka ga smatra vrlo perspektivnom biljnom vrstom uglavnom zbog kratkog razdoblja vegetacije, daje relativno velike prinose po jedinici površine, a nije previše zahtjevan u pogledu tla i klime.

Zdrava prehrana i ekološki uzgoj povrća u vlastitim vrtovima posljednjih godina sve više dobivaju na važnosti, zbog čega raste broj vrtlara amatera koji uzgajaju povrće na manjim površinama uz kuće i vikendice. Vrtlari amateri u svojim povrtnjacima i cvjetnjacima uglavnom siju kupovno sjeme i sade gotove presadnice koje kupuju na tržnicama ili u velikim trgovačkim lancima. Razočarani lošim nicanjem sjemena i izgledom biljaka koji se razlikuje od očekivanog, često odustaju od proizvodnje određenih kultura. Svatko tko ima povrtnjak može vrlo jednostavno proizvoditi vlastito sjeme slijedeći osnovna načela sjemenske proizvodnje, i imati povrtnjak kao riznicu vlastitih sorata povrća.

Cikla (Beta vulgaris var. conditiva) je dobro poznato korjenasto povrće iz porodice lobodnjača, koje je zastupljeno gotovo u svakom povrtnjaku. Za potrošnju u svježem stanju najviše se cijene sorte okruglog oblika, otporne na prijevremeno prorastanje te intenzivne i ujednačene crvene boje Za preradu su pogodne sorte valjkastog oblika, koje zbog manjeg promjera ostavljaju dojam mlade cikle.

Kontinentalna klima sjeverozapadne Hrvatske omogućuje uzgoj rane proljetne korabice na otvorenom. Ta korabica dospijeva za berbu krajem svibnja i u lipnju, prije razdoblja visokih temperatura. Prekrivanje usjeva agrotekstilom može pospješiti berbu za 7 do 14 dana. Za ljetno razdoblje berbe mogu se uzgajati samo kultivari otporni na končavost uz pažljivo natapanje. Uzgoj kasnijih kultivara omogućuje berbu do kraja listopada.

Medvjeđi luk, koji se po mirisu i ljekovitim svojstvima može usporediti s bijelim lukom, u tradicionalnoj se medicini najčešće koristi za snižavanje krvnog tlaka, smanjivanje povišenih masnoća u krvi te preventivno protiv ovapnjenja žila. U zadnje vrijeme postao je i jedna od najpopularnijih samoniklih proljetnih biljaka u kulinarstvu.

Iako se uzgojem povrća u zaštićenim prostorima smanjuju rizici od nepovoljnih klimatskih uvjeta te se omogućuje kontinuirana opskrba tržišta, u Hrvatskoj je dominantna proizvodnja povrća na otvorenom. No, primjenom suvremenih tehnologija u uzgoju plodovitog povrća na otvorenom (cijepljenje, malčiranje, izravno prekrivanje, fertirigacija) moguće je uz smanjena ulaganja, u odnosu na uzgoj u zaštićenom prostoru, produžiti razdoblje uzgoja te ostvariti zadovoljavajući prinos i kvalitetu plodova.