Povrćarstvo

Nekad tradicionalna povrtna kultura, bijeli luk, odnosno češnjak, nakon posljednjih dvadesetak godina, kad su najveće njegove količine uvezene iz drugih zemalja, ponajviše Kine, ponovno se vraća na domaće njive.

Premda je u našoj zemlji uzgoj kineskog kupusa ograničen na manjim površinama kao delikatesno povrće, struka ga smatra vrlo perspektivnom biljnom vrstom uglavnom zbog kratkog razdoblja vegetacije, daje relativno velike prinose po jedinici površine, a nije previše zahtjevan u pogledu tla i klime.

Zdrava prehrana i ekološki uzgoj povrća u vlastitim vrtovima posljednjih godina sve više dobivaju na važnosti, zbog čega raste broj vrtlara amatera koji uzgajaju povrće na manjim površinama uz kuće i vikendice. Vrtlari amateri u svojim povrtnjacima i cvjetnjacima uglavnom siju kupovno sjeme i sade gotove presadnice koje kupuju na tržnicama ili u velikim trgovačkim lancima. Razočarani lošim nicanjem sjemena i izgledom biljaka koji se razlikuje od očekivanog, često odustaju od proizvodnje određenih kultura. Svatko tko ima povrtnjak može vrlo jednostavno proizvoditi vlastito sjeme slijedeći osnovna načela sjemenske proizvodnje, i imati povrtnjak kao riznicu vlastitih sorata povrća.

Cikla (Beta vulgaris var. conditiva) je dobro poznato korjenasto povrće iz porodice lobodnjača, koje je zastupljeno gotovo u svakom povrtnjaku. Za potrošnju u svježem stanju najviše se cijene sorte okruglog oblika, otporne na prijevremeno prorastanje te intenzivne i ujednačene crvene boje Za preradu su pogodne sorte valjkastog oblika, koje zbog manjeg promjera ostavljaju dojam mlade cikle.

Kontinentalna klima sjeverozapadne Hrvatske omogućuje uzgoj rane proljetne korabice na otvorenom. Ta korabica dospijeva za berbu krajem svibnja i u lipnju, prije razdoblja visokih temperatura. Prekrivanje usjeva agrotekstilom može pospješiti berbu za 7 do 14 dana. Za ljetno razdoblje berbe mogu se uzgajati samo kultivari otporni na končavost uz pažljivo natapanje. Uzgoj kasnijih kultivara omogućuje berbu do kraja listopada.

Medvjeđi luk, koji se po mirisu i ljekovitim svojstvima može usporediti s bijelim lukom, u tradicionalnoj se medicini najčešće koristi za snižavanje krvnog tlaka, smanjivanje povišenih masnoća u krvi te preventivno protiv ovapnjenja žila. U zadnje vrijeme postao je i jedna od najpopularnijih samoniklih proljetnih biljaka u kulinarstvu.

Iako se uzgojem povrća u zaštićenim prostorima smanjuju rizici od nepovoljnih klimatskih uvjeta te se omogućuje kontinuirana opskrba tržišta, u Hrvatskoj je dominantna proizvodnja povrća na otvorenom. No, primjenom suvremenih tehnologija u uzgoju plodovitog povrća na otvorenom (cijepljenje, malčiranje, izravno prekrivanje, fertirigacija) moguće je uz smanjena ulaganja, u odnosu na uzgoj u zaštićenom prostoru, produžiti razdoblje uzgoja te ostvariti zadovoljavajući prinos i kvalitetu plodova.

Klasičnom proizvodnjom rajčice po četvornom metru se može ostvariti 5 do 10 kilograma ploda, dok se proizvodnjom u zaštićenim prostorima može dobiti do 40 kg, u domaćim uvjetima, pa sve do 60 kg koliko se ostvaruje u Nizozemskoj. Naravno, uzgoj u zaštićenom prostoru zahtjeva znatno veće proizvodne troškove, od kojih se posebno ističe trošak grijanja.

Iako je već duži niz godina poznata tehnologija cijepljenja rajčica, komercijalno se počela koristi onda kada su stvoreni visoko produktivni hibridi genetskog potencijala prinosa većeg od desetak kilograma po biljci i kada se tehnologija proizvodnje razvila do te razine da se korištenjem cijepljenih presadnica mogu postići prinosi koji će višestruko nadmašiti povećani trošak tako uzgojenih presadnica.

Osim značajnije tolerantnosti na bolesti i štetnike koji se prenose tlom, zbog jače bujnosti podloga cijepljene biljke u pravilu su tolerantnije na različite stresove kao što su previsoke temperature ili prekomjerna zaslanjenost tla, te u takvim uvjetima daju veći prinos u odnosu na presadnice uzgojene na vlastitom korijenu.

Početkom svake godine počinje planiranje uzgoja povrća u vrtu za vlastite potrebe ili proizvodnju za trženje. I iskusnim povrćarima i početnicima dobro će, prije sjetve, doći pregled rokova sjetve ili sadnje pojedinih vrsta, trajanje klijanja i starost presadnica povrća.

U usjevu zimskog luka iz izravne sjetve iz sjemena krajem kolovoza i/ili početkom rujna koji ostaje u polju tijekom razdoblja s niskim prosječnim i minimalnim temperaturama uz visoku relativnu vlažnost zraka, pojavljuju se dvije bolesti prilagođene navedenim ekološkim uvjetima – prohladno, a dovoljno vlažno, te u proljeće predstavljaju izvor zaraze za polja luka dugog dana.

Većina gospodarstava uz razne povrtne kulture u obiteljskom povrtnjaku pro izvodi i mladi luk za vlastite potrebe, ali i za tržište. Uz tradicionalnu sadnju mladog luka na otvorenom, mladi luk se uzgaja i u zaštićenom prostoru, a zbog povećane potražnje u Hrvatskoj za zdravo uzgojenim mladim lukom, uz klasičnu konvencionalnu proizvodnju, sve je više zastupljena organska proizvodnja mladog luka u zaštićenom prostoru.

Pomelo (Citrus maxima) je vrsta agruma s najvećim plodovima, a pojedinačan plod može težiti 1 do 2 kg pa čak i više. Kako je pomelo jedan od roditelja grejpa (grejp je nastao križanjem pomela i naranče) potrošači ga često zamijene s grejpom, a još ga zovu i kineski grejp, šedok, pumelo, pompelmous i jabong. Odnedavno se pomelo može naći i u našim trgovinama.

Hladni dani i noći u ovom mjesecu smanjuju broj povrćarskih kultura koje se mogu sijati i saditi na otvorenom kako u kontinentalnom tako i u priobalnom području. U takvim klimatskim uvjetima, logično je da su za sjetvu ostale one vrste povrća koje podnose niže temperature u studenom bez opasnosti da će biti ugrožen njihov rast.

Danas nije tako popularno jesti tikve ili bundeve kao što je nekad bilo. Nekad se znalo samo za zimsku „tikvanju– turkinju“ svijetlosive kore i narančastog mesa. Danas uz nju možemo nabaviti nekoliko novih vrsta tikvi, ali one većini ljudi služe kao jesenski ukras. Unatoč brojnim mogućnostima korištenja tikvi u raznim jelima, one su nedovoljno zastupljene u jelovnicima.