Hranidba je jedan od najvažnijih čimbenika u uzgoju konja. Ne postoji univerzalan plan hranidbe koji se može primijeniti na sve konje. No, svi uzgajivači slažu se da hranidba konja treba biti zadovoljena u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu.
Hranidba konja ovisi o pasmini, samoj jedinki, dobi, uporabnom pravcu i očekivanom učinku (npr. trening, intenzitet treninga). Zatim i o kondiciji, zdravstvenom stanju, reproduktivnom statusu, klimatskim i drugim čimbenicima. Krmiva koja im se ponude trebaju biti kvalitetna i čista. Pogreške u hranidbi mogu dovesti do ozbiljnih bolesti kao što su kolike, laminitis i poremećaji lokomotornog sustava.
Krmiva u hranidbi konja
Krmiva u hranidbi konja dijele se u dvije osnovne skupine: voluminozna krmiva i krepka krmiva (koncentrirana). Voluminozna krmiva mogu biti zelena ili sočna (npr. paša, livadna trava, leguminozna krmiva) ili suha (sijeno, sjenaža).
Paša je u hranidbi konja važna zbog unosa hranjivih tvari, boravka konja na otvorenom i mogućnosti kretanja. U prosjeku paša sadrži 75-85% vode, odnosno 15-25% suhe tvari (ST). Ona je dobre probavljivosti i dobre energetske vrijednosti zbog manjeg udjela sirovih vlakana. Dnevna konzumacija paše može iznositi 10% tjelesne mase konja. Ako su konji izloženi naporu ili su u nekoj od proizvodnih faza (laktacija, gravidnost) paša je nedostatna za pokrivanje hranidbenih potreba.
Po konju treba osigurati oko 0,5-1,0 ha pašne površine/grlu. To uvelike ovisi o samom pašnjaku (botanički sastav, sezona, prinos ST kg/ha pašnjaka) i tjelesnoj masi grla. Ako su dovoljno velike površine za napasivanje, preporuča se pregonsko napasivanje svakih 4-7 dana kad se visina pašnjaka sa 15-20 cm smanji na 8-10 cm visine. Prvo puštanje konja na pašnjake treba biti postupno (privikavanje crijevne mikroflore) kako ne bi došlo do probavnih poremećaja (najčešće proljeva).
Leguminoze (lucerna, crvena djetelina, grašak, grahorica) su dobar izvor proteina, kalcija, vitamina A, D, E i C. Preporuča se da njihova zastupljenost na prirodnim pašnjacima bude barem 10-20%. Korjenjače, gomoljače i tikvenjače (mrkva, stočna i šećerna repa, bundeva) sadrže veći udio lako probavljivih ugljikohidrata, a manje proteina i sirovih vlakana. Stoga u hranidbi treba poštivati zlatno pravilo – umjerena konzumacija.
Kvalitetno sijeno (livadno, sijeno lucerne ili djeteline) nezaobilazno je krmivo u hranidbi konja. Ono je aromatičnog mirisa i zelenkaste boje, sadrži oko 15% vode i 21-30% sirovih vlakana. Preporuča se košnja sijena prije ili u početku cvatnje jer su listići bogati karotinom (gubi se dugim skladištenjem) i najveći je sadržaj proteina (9-10%). Normativom se daje 1,5-2,0 kg ST sijena/100 kg tjelesne mase konja. Konjima se ne smije davati prašnjavo sijeno. Preporuča se namakanje sijena između 15-30 minuta (dužim namakanjem ispiru se hranjive tvari). Posebice se to odnosi na konje koji imaju problema s dišnim sustavom (npr. sipljivi konji).
Sjenaža se u obroku može davati mladim (zahtjevniji na energiji i proteinima) i starijim konjima (lako probavljiva). Zbog većeg udjela vlage pogodna je kvarenju i razvoju pljesni na što treba obratiti pozornost. U zemljama Hranidba konja silažom (30-32% ST) je moguća, no u našem podneblju se ne prakticira.
U više dnevnih obroka (2 ili 3 obroka) konja mogu se dodati ulja u indikacijama. Npr. povećanje kondicije mršavih konja (zbog veće kalorijske vrijednosti od ugljikogidrata), za njegu dlake i kože (50-100 mL/dan) i u hranidbi sportskih konja gdje služe kao „hladni izvor energije” (do 500 mL /dan).
Od koncentriranih krmiva konjima se daje zob, ječam, kukuruz, pšenica ili pšenično posije, uljane pogače i sačme, zrnje legumnoza (soja, slanutak, bob), sjemenke uljarica (suncokreta, lana) i druga krmiva. Zob, u odnosu na ječam sadrži visok udio lizina (za konje deficitarna aminokiselina), sirovih vlakana (rijetki probavni poremećaji) i slabije je energetske vrijednosti (nema debljanja konja).
Kukuruz se rjeđe stavlja u obrok konjima jer je manje probavljivosti. U velikim količinama, ukoliko se konj ne kreće, može izazvat oteknuće zglobova. Na tržištu se mogu naći i vitaminsko-mineralne krmne smjese u obliku mueslija ili peleta (tzv. premiksi) visokih hranidbenih vrijednosti s nutritivnim komponentama koje sadrže vitamine, mikro i makro minerale, aminokiseline, antioksidante i neke druge aditive.
Gotove smjese doziraju se prema kategoriji konja, namjeni i intenzitetu rada (pastusi i kobile u rasplodu, kobile u graviditetu ili laktaciji, ždrjebad u porastu, itd.). Kamena sol konjima treba biti stalno dostupna, dnevni unos ovisno o intenzitetu treninga varira 30-130 g/dan. Deficit soli može uzrokovati depresiju rasta, loš apetit, lošu kožu i dlaku, slabiju laktaciju, narušen balans tekućina i elektrolita. Konjima treba osigurati neograničen pristup čistoj vodi u količini 5-12 L vode/dan/100 kg tjelesne mase. Količina ovisi o intenzitetu rada, sezoni, itd.).
Pročitajte još:
