Povrćarstvo

Početkom jeseni obično se počinju sabirati plodovi buča. Ljetne vrste raznih tikvica za jelo i nekih vrsta ukrasnih tikvica, već su ubrane i iskorištene. U rujnu i listopadu ubiru se one vrste koje će se čuvati za potrošnju tijekom jeseni i zime.

Endivija sadržava više gorkastih tvari - INTIBINA, kojima se potiče tek. Uzgaja se najviše u sredozemnom području. Poslužuje se svježa, kao salata, i u tomu je njezina najveća vrijednost. Riječ je o povrću s najviše listova, u jednoj se rozeti moće naći više od njih 100 gusto poredanih na kratkoj stabljici.

Stariji način čuvanja povrća, koji se još primjenjuju, jesu: trapovi, brazde, klijališta i podrumi.

Češnjak se ne uzgaja tako masovno kao neke druge povrćarske kulture, a i ne mora. I male količine u potrošnji daju velike zdravstvene učinke. I najmanje vrtne površine ne mogu se zamisliti bez uzgoja češnjaka, barem na jednoj gredici.

Zimski luk (Allium fistulozum) višegodišnja je povrćarska biljka. Proizvodi se kao jednogodišnja, trogodišnja ili četverogodišnja kultura. Umnožava se generativno ili vegetativno.

Rokovi sjetve i sadnje salate glavatice za proizvodnju na otvorenim gredicama ovise o klimatskim uvjetima proizvodnog područja, duljini vegetacije kultivara do tehnološke zrelosti i zahtjeva tržišta.

Kelj pupčar ( Brassica oleracea var. gemmifera) najmlađa je povrtlarska kultura vrste Brassica oleracea, o čemu svjedoče prvi pisani podaci o sadašnjem obliku kelja pupčara iz Belgije potkraj 18. stoljeća. Naime, navode da je kelj pupčar značajno jesensko-zimsko povrće, čije se male glavice (veličine pupova) i lišće koriste kao varivo, a dobro se i smrzavaju, pa se može koristiti u prehrani tijekom cijeloga zimskog razdoblja.

Ova jednogodišnja biljka svojim lijepim plavim cvjetićima uspješno se uzgaja ali koji put i “pobjegne”.

Rajčica (Lycopersicon esculentum) je vrlo raširena namirnica u cijelom svijetu zbog višestrukog načina uporabe.

Tikva se ubraja u najstarije vrste povrća, jer su je koristile stare američke civilizacije prije više od 4000 godina. Ima više vrsta tikava, no, najviše se uzgajaju tri vrste: obična tikva, bundeva i muškatna tikva.

Kupusnjače ubrajamo među najvažnije povrtne kulture po proizvodnji i površinama u svijetu. Ističu se njihova hranidbena, ljekovita i sideratna (biofumigantna) svojstva. Među brojnim vrstama unutar roda Brassica ističu se kupus (B. oleracea var. capitata), kelj (B. oleracea var. sabauda), cvjetača (B.oleracea var. botrytis) i brokula (B. oleracea var. italica).

Slanutak pripada vrlo rijetkim vrstama povrća koje se mogu češće proizvoditi na istoj površini bez smanjenja uroda. To je velika prednost za sušna područja, gdje ne postoji mogućnost natapanja.

Brokula (Brassica oleracea var. italica) je vrsta povrća vrlo bliska cvjetači. U posljednjih desetak godina počinje i nastavlja se sve više proizvoditi i u kopnenom području. Otkako su američka istraživanja potvrdila da brokula sadržava antikancerogene tvari, zanimanje za nju naglo se širilo.

Zima je pri kraju a vremenske prilike nisu prikladne za radove u vrtu, vrijeme je da razmislite o osnivanju povrtnjaka. Istina, tlo je trebalo prekopati (preštihati) još ujesen, no, ako vremenske prilike dopuštaju to možete obaviti i sada. Ako imate stajskoga gnoja ili komposta, svakako pognojite tlo uz istovremenu obradu.

Premda se u našoj zemlji uzgojem krumpira bavi veći broj posjednika zemljišta, prinosi, prerada i robnost ove kulture vrlo su niski. Glavni ograničavajući čimbenik veće robnosti je skupa proizvodnja na malim usitnjenim površinama (s velikim udjelom radne snage), nestabilnost priroda (nedostatak natapanja), premala uporaba aprobiranog sjemena, nedovoljni specijalizirani skladišni kapaciteti i prenizak udio prerađevina u ukupnoj potrošnji krumpira.

Na traženje mnogih pretplatnika da ponovno objavljujemo radove i sjetvu povrća u povrtnjaku po mjesecima odgovara naš stalni suradnik dipl.ing.Ivan Gašpar.