Stočarstvo

Uzgoj tovnih pasmina goveda postaje sve više aktualan i u našoj zemlji, prvenstveno kod onih uzgajivača koji raspolažu prostranim travnjačkim površinama za uzgoj po sistemu krava - tele. Njihova glavna odlika je ranozrelost i dobra mogućnost adaptacije na različite uvjete na farmama.

Na pitanje zašto kupiti i držati koze, uvijek odgovaram - za zdravlje i ljepotu, na svoju ekonomsku korist i dobrobit, te trajno održivo očuvanje okoliša i humusa.

Pad otkupnih cijena teladi
Nedostatak kvalitetne junadi
Na tržištu svinja bez većih promjena
Velika potražnja “farmskih” odojaka

Odgovarajuća hranidba prasadi, uz optimalne uvjete smještaja i zdravstvenu zaštitu, važan je čimbenik u proizvodnji podmladka i stoga zahtijeva osnovno poznavanje ove problematike u uzgoju svinja. Dijeli se na hranidbu u dojnom razdoblju, i hranidbu odbijene prasadi, pri čemu svaka ima svoje specifičnosti.

Vrijeme za ispašu i puštanje stoke iz staja na travnjake, moramo dočekati spremni. Nikakva neugodna iznenađenja ne bismo smjeli dopustiti. Zbog toga proljetnu ispašu ne smijemo dočekati skrštenih ruku. Takva iznenađenja možemo očekivati od travnjaka, ali isto tako neugodna i od stoke koja izlazi na prvo proljetno napasivanje.

Često nije ni jednostavno ni lako osigurati da koza po jarenju zajedno sa svojim jarićima bude smještena nekoliko dana u zaseban prostor. Dobro je kozu koja će se uskoro jariti smjestiti i prije u zaseban prostor. Dokazano je da su u tom slučaju gubitci pri jarenju i po jarenju manji, a mnogo je i drugih prednosti, od kojih ćemo opisati samo neke.

Boje kunića imaju svoje specifične nazive. Razlikovanje boja, uz ostale mjere tijela, služi za određivanje čistoće pasmine, a najviše se koristi na izložbama prilikom ocjenjivanja životinja. Većina uzgajivača je s njima upoznata, ali još ima i onih koji nisu posve sigurni koja se boja skriva pod određenim nazivom.

Svake godine u ovo vrijeme na obiteljskim gospodarstvima širom naše zemlje počinje tradicionalna svinjokolja radi pripravljanja izvornih proizvoda za vlastite potrebe. Pretežito su to različite vrste suhomesnatih proizvoda, koji se pripravljaju prema izvornim receptima bez dodavanja različitih kemijskih dodataka (aditiva), zbog čega takvi proizvodi uz način konzerviranja i čuvanja imaju poseban okus i miris.

Dolazi zimsko razdoblje, vrijeme kada kunićari smanjuju broj životinja i imaju manje obveza prema njima. Zato je ovo razdoblje najpovoljnije za izradu plana uzgojnog rada, kao i uklanjanje nedostataka u smještaju kunića adaptiranjem postojećih ili izgradnjom novih nastambi.

Proizvodnja mlijeka iziskuje veliki trud i znanje samih proizvođača, ali i pridržavanje osnovnih pravila mužnje da bi proizvedeno mlijeko bilo što kvalitetnije i higijenski ispravno. Kakvoća milijeka propisana je Pravilnikom o kakvoći svježega sirovog mlijeka (“Narodne novine” br. 102/00), kojim je mlijeko prema broju mikroorganižama i somatskih stanica razvrstano u 4 klase (E, I, II, III).

Iako je konkurencijom sadašnjih ekonomičnih hibridnih linija staroštajerska kokoš potisnuta sa svog nekad gospodarski povlaštenog položaja, ipak je pasionirani uzgajatelji peradi još cijene zbog vitalnosti, otpornosti, dobre kakvoće mesa i razmjerno dobre nosivosti.

Najbolja slika hrvatske proizvodnje mlijeka vidi se ako se vozite vlakom. Kad okopni snijeg i krene vegetacija, vozite se vlakom i gledate hrvatska polja, od Koprivnice, od Bjelovara, od Siska, od Karlovca, od Varaždina do Zagreba, koliko će se zazelenjeti zasijanih travnjaka? Kolika li će proizvodnja mlijeka i goveđeg mesa započeti na našim poljima? Očito imamo lošu sjetvenu strukturu. Otuda premala proizvodnja mlijeka.

Kunići kao biljojedi sve potrebe za hranjivim sastojcima podmiruju iz većine vrsta trava i sijena, zrnevlja žitarica, a u kućanstvima i otpatcima iz povrtnjaka. U intenzivnom uzgoju ti sastojci su usitnjeni, zatim pomiješani u određenom omjeru, ovisno o kategoriji za koju su namijenjeni, te isprešani u takozvane pelete da bi ih kunići mogli uzimati.

Janjenje ovaca najvažniji je dio ovčarske proizvodnje. Iako se ovce razmjerno lako janje, gubici mogu biti i do 20 posto. Nastaju pri janjenju mladih ovaca i onih koje nose dva i više plodova.

Uzročnik ove ponekad teške i smrtonosne bolesti u mesu je učahurana ličinka (larva) parazita valjkaste glistice Trichinella spiralis.

Nedavno smo putem medija bili obaviješteni o pojavi bruceloze kod ovaca i koza na sinjskom području. Stoga ćemo ukratko pružiti najosnovnije obavijesti o bolesti i naznačiti zakonske mjere za sprječavanje njezine pojave kod pojedinih vrsta životinja. Bruceloza je kronična zarazna bolest više vrsta domaćih i divljih životinja, s obzirom da prelazi na ljude ubrajamo je u zoonoze.