Vinogradarstvo

Jesen je za vinogradare posebno godišnje doba - doba berbe plodova protekle sezone i planova za budućnost. Nakon berbe, u vinogradima slijede jesenski radovi, pripreme za zimu i jesenska gnojidba mineralnim gnojivima koji tlo bogate P, K, Mg i ostalim mikroelementima, ali i ona još značajnija - gnojidba organskim gnojivima, koja je važna za nadolazeću sezonu i za dugoročni razvoj vinograda.

Što utječe na kakvoću ili vrsnost vina, kako osigurati autentičnost i originalnost vina kao poljoprivrednoprehrambenog proizvoda. Kakvoću vina možemo definirati dvojako. S motrišta potrošača, kakvoća pojedinog vina ukupnost je svih njegovih svojstava koja ga čine prihvatljivim i poželjnim. S gledišta struke i znanosti, podrazumijeva se prirodan i skladan odnos kemijskog sastava i senzornih (osjetilnih-čulnih) svojstava vina, koji optimalno djeluju na ljudska osjetila i zdravlje.

Potkraj lipnja i početkom srpnja u većini hrvatskih kontinentalnih vinogorja bila je nužna provedba kvalitetne zaštite protiv plamenjače ili peronospore (Plasmopara viticola), pepelnice (Uncinula necator), druge generacije gusjenica pepeljastoga grožđanog moljca (Lobesia botrana), kisele truleži (Acetobacter spp. i dr.) i sive plijesni grožđa (Botrytis cinerea)! Od 15. srpnja bilježimo najviše dnevne temperature zraka više od 32 °C, a krajem drugoga desetodnevlja srpnja takve vrijednosti su na večini lokaliteta dostizale čak do 39 °C ili 40 °C.

Prema višegodišnjem prosjeku proizvodnje i procjeni šteta, sredinom devedesetih godina izračunalo se da unatoč poduzetim mjerama kemijske zaštite, štetočinje smanjuju urode vinove loze 33 posto. Od toga prosječne godišnje štete od uzročnika biljnih bolesti u vinogradima iznose 20, od štetnika 5, te od korova 8 posto.

Pri podizanju vinograda, obnovi već postojećih ili pri podizanju brajdi, nikako ne smije biti svejedno kakve ćemo cijepove posaditi. Valja znati da o kakvoći cijepova ovisi uspjeh sadnje i trajnost trsova. Stoga pri nabavci cijepova ne smijemo pogriješiti.

Danas suvremenu vinogradarsku proizvodnju ugrožava potencijalna opasnost od unošenja žutice vinove loze iz skupine fitoplazmi stolbur (Bois noir = BN) i zlatne žutice (Flavescence dorée = FD), bakterijskog raka (Agrobacterium tumefaciens), te pojave apopleksije u mladim vinogradima. Njihov je značaj posljednjih godina u porastu, a opasnost povećava spoznaja da se mogu prenositi latentno (skriveno) zaraženim loznim cijepovima. U mnogim su vinogorjima širom Hrvatske u protekle tri godine otkriveni slučajevi sadnje zaraženih loznih cijepova sa svim navedenim patološkim poremećajima, a naknadno se takvi slučajevi ne mogu liječiti.

Zbog vrlo povoljnih meteoroloških uvjeta, početkom vegetacije vinove loze tijekom 2006. zabilježeni su idealni uvjeti primarnih zaraza uzročnikom crne pjegavosti (Phomopsis viticola), pa potkraj zime očekujemo pojačanu pojavu znakova ove bolesti u većini vinogorja kontinentalnih vinorodnih regija u našoj zemlji.

Vrlo je važno urediti podrum, bačve, pribor, uoči berbe i prerade. Obvezno treba pregledati ispravnost strojeva - preše, crpke, runjače - muljače, crijeva i slično. Svo suđe koje ćemo koristiti u berbi treba biti besprijekorno čisto (kace, plastični sanduci, kante, brente, itd.).

Uzgoj ogrozda u kućnim vrtovima manje je proširen od uzgoja jagoda, ribiza i malina. Uzrok je nedovoljno poznavanje ove vrijedne jagodaste voćne vrste. Prema klimatskim prilikama i svojstvima tla, ogrozd je manje izbirljiv. Podnosi manje povoljne klimatske prilike nego malina, ribiz i jagoda. Pozebe tek kod -35° C u razdoblju zimskog mirovanja. No, osjetljiv je prema ljetnoj žezi ako ga uzgajamo na otvorenim sunčanim južnim položajima, gdje zbog velike vrućine i niske relativne vlage zraka može nastupiti palež lišća, odnosno toplotni udar ili toplotni stres.

Sinoptičari su početkom ovogodišnjeg lipnja često za klimatske uvjete navodili kako nešto slično nije zabilježeno posljednjih pedesetak godina, a kako upravo meteorološki uvjeti najviše utječu na pojavu i razvoj bolesti vinove loze s pravom možemo najaviti i očekivati negativne patološke promjene kakve ne vidimo u prosječnim sezonama.

Odavno se o protutučnoj zaštiti nije pričalo kao zadnjih godina. Nažalost, sve su to bili razgovori s povodom. Meteorološka statistika pokazuje da tuča pada sve češće i sve više, a globalne klimatske promjene idu u prilog prognozama da će se ovaj trend nastaviti još niz godina. Izbor najučinkovitijeg sustava protutučne zaštite postaje važniji nego ikad.

Ljetna obrada tla je prvenstveno plitka, površinska obrada. Ne preporučujemo ljetnu obradu provoditi tijekom cvatnje, a niti za vrijeme velikih sparina. Osnovna je svrha sačuvati vodu u tlu tijekom ljeta i održati površinu čistu od korova, sve do dubine desetak centimetara. Mladi vinograd ne preporučuje se zatraviti do šeste godine, zbog oduzimanja dijela vlage i hrane travnih kultura. Svaki posao u vinogradu treba početi od tla, dakle kosidbom. Ako vinograd kosimo, onda ga prije poslova pokosimo, a ako ga kopamo, onda je bolje kasnije kopati, zbog toga da ne ugazimo zemlju i omogučimo brći razvoj korova.

Iz naslova bi trebalo očekivati da će u ovom članku biti opisane najvažnije radnje koje prate podizanje jednoga novoga vinogradarskog nasada. Međutim, kako se u posljednje vrijeme kod ovog važnog posla čine neoprostive grješke, smatramo potrebnim upozoriti sve one koji sade nove vinograde na moguće posljedice koje se zbog nekih nepravilnih postupaka ili radnji mogu dogoditi.

Za razliku od izrazito suhe i vruće 2003., protekle 2004. i ova vinogradarske proizvodne sezone obilovale su oborinama i neuobičajeno niskim noćnim temperaturama u prvom dijelu vegetacije (potkraj travnja i tijekom većeg dijela svibnja). Izmjena toploga, sunčanoga i sparnoga meteorološkog razdoblja s osvježavajućim ljetnim ciklonama, koje obilnim pljuskovima donose niže prosječne temperature zraka, pogoduje najopasnijim gljivičnim bolestima vinove loze - plamenjači i pepelnici.

Kako i sam naziv kaže, vrhunska vina po kakvoći spadaju u sam vrh vinarske proizvodnje i predstavljaju pravu osobnu kartu svake vinarske zemlje. Osobnu kartu po kojoj će se ona ne samo hvaliti, nego po kojoj će biti i prepoznatljiva.

Pjenušavo vino proizvodili su pa u njemu i uživali još stari Rimljani, o čemu govori rimski pjesnik zlatnog Augustova doba Virgilije. Osim tog spomena pjenušavog vina, nađene su prilikom arheoloških iskapanja čaše koje podsjećaju na današnje.