Uzgoj ljekovitog bilja u Hrvatskoj – isplativ!

Uzgoj ljekovitog bilja u Hrvatskoj postoji tradicionalno. Iz razloga je to jer Hrvatska svojim poljoprivrednim površinama i klimom pruža skoro pa savršene uvjete za uzgoj ljekovitog bilja. Razlog isplativog uzgoja pojedinih biljaka iz ove kategorije je i mogućnost uzgoja na puno manjim površinama nego što je potrebno za uzgoj konvencionalnih vrsta. To definitivno odgovara našim uvjetima u kojima je zemljište usitnjeno na manje parcele. Također, potreba za biljnim materijalima koji se koriste u kozmetičke i ljekovite svrhe, u kombinaciji s potrebom zaštite biljne raznolikosti, otvaraju mogućnosti poljoprivrednicima da poboljšaju svoje prihode i diverzificiraju svoju proizvodnju uvođenjem dodatnih kultura.

Sve veći broj potrošača naginje prirodnim kozmetičkim proizvodima pa je ovaj segment tržišta u stalnom porastu i brzo se razvija. Osim uzgoja treba spomenuti i sakupljanje divljeg ljekovitog bilja koje je vrlo rašireno u Europi.

Tržište ljekovitog bilja

U Europi postoji više od 36.000 tvrtki koje se bave uzgojem, preradom i distribucijom ljekovitog i aromatičnog bilja. Ljekovito i aromatičnog bilje uzgaja se na više od 200.000 ha od kojih je većina u Francuskoj (52.000 ha), zatim Poljskoj (30.000 ha), Španjolskoj (27.800 ha), Bugarskoj (16.800 ha), Njemačkoj (13.000 ha), Češkoj (7.225 ha), Italiji (7.191 ha), Grčkoj (6.800 ha) i Austriji (4.136 ha) te u Rebublici Hrvatskoj na 8.500 ha. Ako pogledamo tržište ljekovitog bilja, vodeću ulogu u EU  ima Njemačka (27 %). Slijede je Francuska (22 %) i Italija (11 %).

Njemačka je vodeća u proizvodnji prirodne kozmetike s vrijednošću koja prelazi 1 bilijun eura. Međutim, većina se biljnog materijala uvozi, a ljekovito bilje uzgaja 750 njemačkih poljoprivrednika na ukupnoj površini od 12.240 ha.

Prema ekonomskoj važnosti, korištenju i potražnji industrije, u najznačajnije ljekovito bilje se ubrajaju: kamilica (cvijet), menta (list), odoljen (korijen), komorač (sjeme) i šafran (prašnici). Kamilica, timijan, miloduh, matičnjak i mažuran su pak najisplativije biljke prema dobiti u odnosu na sve prihode i troškove.

Lanac vrijednosti ljekovitog bilja obuhvaća sve korake proizvodnje/sakupljanja i prerade za proizvodnju ljekovitih i kozmetičkih proizvoda na biljnoj bazi.

Glavni koraci u lancu vrijednosti su:

• odabir biljnih sirovina
• uzgoj i održivo skupljanje samoniklog bilja
• prerada nakon berbe (usitnjavanje i sušenje)
• skladištenje na farmi
• destilacija ili ekstrakcija
• pročišćavanje (i/ili izolacija)
• formulacija proizvoda i pakiranje.

Aktivni sastojci ljekovitog bilja obično su smješteni u različitim dijelovima (listu, cvijetu, sjemenu, plodu, kori, rizomima ili korijenu). Biljne sirovine značajno se razlikuju prema konzistenciji i fizičkim svojstvima pa je oprema za žetvu i obradu pojedinih dijelova obično prilagođena. Ograničena stabilnost ciljanih aktivnih tvari zahtijeva pažljivo rukovanje. Treba izbjegavati gnječenje svježe ubranog materijala, a sušenje na farmi mora započeti odmah kako bi se spriječilo kvarenje enzimatskim procesima i naknadno pogoršanje kvalitete.

Što sve utječe na sušenje ljekovitog bilja?

Na sušenje ljekovitog bilja uglavnom djeluju uvjeti sušenja kao što su temperatura, relativna vlažnost i brzina strujanja zraka. Osim klasičnih sušara, za sušenje se može koristiti i alternativna tehnologija (mikrovalovi, vakuum, smrzavanje). Oni mogu drastično poboljšati kvalitetu proizvoda, smanjiti broj mikroorganizama i uštedjeti energiju. Skladištenje na farmi vrlo je važno i poljoprivrednicima i kupcima. Potražnja za kontinuiranom i ujednačenom opskrbom sušenog biljnog materijala zahtijeva napredne alate sljedivosti i planiranja. Također, i što kraći put opskrbe do krajnjeg korisnika.

Ekstrakcija aktivnih tvari iz ljekovitog bilja ključni je proces u lancu vrijednosti. Za to su potrebna tehnička i operativna znanja kako bi se iz biljke izvuklo najviše. Tako da ekstrakciju obično provode profesionalne tvrtke. Ciklus ekstrakcije mora se definirati za svaku biljnu vrstu. I to uzimajući u obzir konzistentnost i fizička svojstva biljke, aktivne sastojke, formulaciju proizvoda i krajnju namjenu. Varijable specifične za postupak ekstrakcije uključuju otapalo koje se koristi, omjer osušenog ljekovitog bilja i otapala, broj ekstrakcija u slijedu, temperaturu ekstrakcije i vrijeme.

Korištenje ekstrakcijskih otapala u Europi je regulirano Direktivom 2009/32/EZ . Dozvoljeni su: voda, propan, butan, etil acetat, etanol, ugljični dioksid i aceton, a za certificirane organske proizvode samo voda, etanol i ugljični dioksid.

Glavne klase farmakološki aktivnih kemijskih spojeva u ljekovitim biljkama uključuju alkaloide, glikozide, esencijalna ulja, antocijane, gorke tvari, fenolne kiseline, flavonoide, tanine, lektine, saponine, sluzi. Oni su koncentrirani u specifičnom dijelu biljnih vrsta (npr. korijen, list, cvijet).

Sadržaj aktivnih sastojaka obično je u rasponu od 0,03 do 5 % (sušeno ljekovito bilje). Međutim, prinos varira ovisno o regiji, godini, pa čak i specifičnim čimbenicima poput sezone berbe, uvjeta u proizvodnji i tehnologije uzgoja. Minimalni zahtjevi kakvoće, kao i preporučeni kriteriji prihvaćanja mikrobiološke kakvoće sušenog ljekovitog bilja, definirani su na razini EU.

Duga tradicija skupljanja ljekovitog bilja

Republika Hrvatska ima dugu tradiciju skupljanja i uzgoja ljekovitog bilja. U razdoblju od 1930.g. do 2. svjetskog rata bila je glavni opskrbljivač ljekovitim biljem zemalja srednje Europe, pa čak i SAD-a. Plantažna proizvodnja ljekovitog bilja odvija se uglavnom na obiteljskim gospodarstvima. Prema podacima Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, ljekovito bilje se u RH proizvodi na 8.500 ha.

Izvoz ljekovitog bilja u 2017. g. bio je na razini 4.800 tona, vrijednosti 18 milijuna eura. Izvozilo se uglavnom na tržišta Njemačke i Italije. Ostali izvoz (oko 30 % ukupnog izvoza) je u Sloveniju, Mađarsku, Austriju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, SAD, Švicarsku i Slovačku.

Istovremeno se uvozi oko 750 tona raznih vrsta ljekovitog bilja. Najviše iz Bugarske, Albanije i Poljske, a manje iz Njemačke, Srbije, Mađarske, Turske, Bosne i Hercegovine te Makedonije.

U strukturi proizvodnje u Republici Hrvatskoj prevladava kamilica (Matricaria chamomilla L.) s oko 90 %. U manjim količinama je zastupljena paprena metvica (Mentha piperita L.) i lavanda (Lavandula officinalis L.). Glavna područja proizvodnje su Slavonija, Baranja, Istra i Podravina.

Mnogi stručnjaci slažu se kako bi uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja trebao biti nešto na što bi se hrvatska poljoprivreda trebala maksimalno fokusirati. Razloga je za to više: Hrvatska svojim poljoprivrednim površinama i klimom pruža skoro pa savršene uvjete za uzgoj ljekovitog bilja.

Isplativ uzgoj pojedinih biljaka iz ove kategorije moguć je na puno manjim površinama nego uzgoj konvencionalnih vrsta. To savršeno odgovara našim uvjetima u kojima je zemljište usitnjeno na manje parcele. Neke vrste ljekovitog i aromatičnog bilja mogu biti izvrsno rješenje u plodoredu s konvencionalnim vrstama. Ulaganja su u pravilu manja, kao i troškovi proizvodnje i održavanja. I konačno, za većinu vrsta mogu se ostvariti i poticaji.

Visoke zarade za izravnu prodaju

Kao i kod svake poljoprivredne proizvodnje, odluku o ulasku u proizvodnju bi trebalo temeljiti na vlastitim resursima, troškovima i tržištu. Jedan od čimbenika koji može utjecati na odluku o vrsti koja će se proizvoditi je potrebna radna snaga, odnosno trošak rada. Usporedbom prikazanih kultura najveći udio troška rada u ukupnom trošku proizvodnje nalazimo kod proizvodnje matičnjaka (63 %) i timijana (62 %). Tako će na gospodarstvu s dovoljno radne snage i potrebne mehanizacije ove kulture biti logičan izbor.

Trošak gnojidbe čini 88 % ukupnog troška proizvodnje kamilice, a 62 % ukupnog troška proizvodnje mažurana. Tako su kulture koje imaju veći udio troška gnojidbe pogodne kao dopunske proizvodnje na stočarskom gospodarstvu. Zamjenom dijela mineralne gnojidbe organskom može se smanjiti ovaj trošak, a s druge strane takvo gospodarstvo ekološki zbrinjava stajski gnoj.

Kod kalkulacije treba uzeti u obzir i namjenu, odnosno mogućnosti pojedine kulture. Tako se npr. sa 1 ha može ostvariti prinos od 4 tone kamilice, koja sušenjem (trošak sušenja je 1.300 kuna) daje 800 kg suhog cvijeta. Po cijeni od 12 kn/kg to stvara 9.600 kn/ha vrijednosti proizvodnje. Međutim, u maloprodaji se pakiranje od 40 g prodaje po cijeni od 12 kuna. Tako je vlastitim pakiranjem (treba računati trošak ambalaže) i izravnom prodajom moguće ostvariti prihod više od 200.000 kn/ha.

Matičnjak daje prinos od minimalno 15 tona/ha. Od toga sušenjem ostaje 8,7 tona sušenog biljnog materijala, a u maloprodaji se prodaje po cijeni od 30 kn za pakiranje od 40 g. Eterično se ulje pak prodaje po 160 kuna za 10 ml (po 1 ha je moguće proizvesti 10 kg ulja). U slučaju dorade, bilo da se radi o sušenju ili proizvodnji eteričnog ulja treba računati na ulaganje u sušaru i/ili destilator eteričnih ulja. Bez obzira na to, ovakva se investicija na trenutno rastućem tržištu ljekovitog bilja itekako isplati.

Osnovni zaključak koji se nameće je da se doradom, bilo sušenjem ili destilacijom eteričnih ulja, bruto dobit može povećati za više od 60 % pa do čak 7 puta. Ekonomski uspješna proizvodnja ljekovitog bilja moguća je na većim i manjim površinama, što je čini višestruko isplativijom od ratarstva. Tako je npr. prihod s 1 ha pod kamilicom 9.600 kn/h, slično kao i prihod s 1 ha pod kukuruzom (9.000 kn/ha). ALI! Uračunavanjem troškova proizvodnje kod kamilice ostaje 2.791 kn/ha, a kod kukuruza 233 kn/ha.

Neizravne koristi od ljekovitog bilja

Osim ovih ekonomskih, brojne su neizravne koristi koje uzgoj ljekovitog bilja može pružati. Tako neki europski projekti pokazuju kako se u Španjolskoj, poznatoj po proizvodnji maslina i maslinova ulja, može povećati prinos maslinika i smanjiti problemi s erozijom tla ako se međuredno posadi ljekovito bilje (poput aloe vere). Isto djelovanje je zabilježeno i u nasadima bajama gdje su međuredno posađeni timijan, lavanda ili ružmarin. Tlo vinograda u Njemačkoj, sađenih na ekstremnim padinama, obogaćeno je hranjivim tvarima i prirodnim pesticidima zahvaljujući ljekovitom bilju između redova vinove loze. 

Pročitajte još:

Kamilica – uspješno se uzgaja na svim tlima!

Kako i kada posaditi mažuran?

Kako uzgojiti miloduh?

Timijan – odličan za sušna područja

Kako uzgojiti matičnjak?