Kao povrće prisutno na tržištu gotovo cijele godine koristi se veliki bijeli metamorfozirani cvat s nekoliko najmlađih listova koji se zove cvjetača. Najviše se troši kuhana u različitim jelima ili konzervirana zamrzavanjem. Može se i marinirati miješana s drugim povrćem. Jesenski uzgoj moguć je u kontinentalnom i u mediteranskom dijelu. Na pojedinim mikrolokacijama mediteranskog dijela Hrvatske moguć je i zimski uzgoj, dok je ozimi moguć u cijelom priobalnom području.
Jestivi dio cvjetače zametak je cvata. Sastoji se od hipertrofirane, kratke, debele, razgranate cvjetne stabljike, s nediferenciranim cvatovima i zametcima cvjetova, koji čine čvrstu, zbijenu površinu.
Boja cvata je najčešće bijela, ali može biti i boje slonovače, žuta, narančasta, zelena, ružičasta i grimizna. Ako je bijeli cvat izložen izravnom sunčevom zračenju, brzo mijenja boju u boju slonovače pa sve do smeđe što je izloženost dulja. Najviše se cijeni bijeli cvat. Današnji hibridni kultivari razvijaju uspravno lišće koje štiti cvat od izravnog sunca.
Minimalna temperatura klijanja i nicanja cvjetače je 1 do 5 °C, a optimalna 20 °C, kad biljčice niknu za 5 do 6 dana. Za vegetativni rast su najpogodnije blage temperature u rasponu od 13 do 18 °C. Rast se zaustavlja pri 4 i 25 °C. Ozimi i zimski kultivari u vegetativnoj fazi mogu podnijeti do -10 °C. U fazi zametnutog cvata otpornost ovisi o stupnju zaštićenosti cvata unutrašnjim lišćem rozete. Ako je cvat dobro zaštićen, može podnijeti mraz od -2 do -12 °C.
Cvjetača je u osnovi dvogodišnja biljka i za prijelaz u generativnu fazu, odnosno, zametanje cvata mora proći fazu vernalizacije tj. biti izložena nižim temperaturama. Kultivari duže vegetacije za jesensku proizvodnju vernaliziraju pri temperaturi oko 10 °C kroz tjedan dana. Pri temperaturama višima od 23 °C biljke ne mogu vernalizirati te ostaju vegetativne i ne zameću cvat.
Za uzgoj cvjetače prikladna su srednjeteška tla, dobre strukture i dobrog kapaciteta za vodu, neutralne do blago kisele reakcije. U vrijeme vegetacije najpovoljnija je blaga klima sa srednjim dnevnim temperaturama do 20°C i dovoljno dobro raspoređenih oborina. Također, poželjna je i umjerena do visoka vlaga zraka.
Za prinos cvjetače od 30 t/ha potreba za hranivima iznosi 225 kg N, 80 kg P2O5, 250 kg K2Oi 25 kg MgO. Mnogi autori preporučuju i veću gnojidbu dušikom, naročito u uzgoju kultivara duže vegetacije. Prihrana dušikom preporučuje se oko tri tjedna nakon sadnje, drugi put nakon mjesec dana, a za kasne kultivare predviđa se i treća prihrana. Cvjetača dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima tako da se može primijeniti između 15 i 45 t/ha stajskog gnoja. Za cvjetaču su karakteristični simptomi nedostatka bora, molibdena i kalcija. Nedostatak bora izaziva šupljine u stabljici, a na cvatu se pojavljuju vodenaste pjege koje kasnije posmeđe. Pri pomanjkanju molibdena biljke zaostaju u rastu, listovi su deformirani, a lisna plojka smanjena. U ekstremnim slučajevima biljke na zameću cvat. Pomanjkanje kalcija uzrokuje uvijanje unutarnjih listova rozete, cvat je zakržljao sa staklastim pjegama, koje poslije posmeđe, a na njih se nasele uzročnici truleži.
U komercijalnoj proizvodnji cvjetače prevladavaju hibridi koji se u odnosu na sorte (npr. ‘Snowball’) odlikuju većom ujednačenošću dospijevanja za berbu i ujednačenim cvatovima. Međusobno se razlikuju po dužini vegetacije, sposobnosti zaštite cvata lišćem, veličini i boji cvata. Cjenjeniji su oni hibridi koji imaju kompaktniji cvat, fine površinske strukture, snježno bijele boje. Za svježu potrošnju prihvatljiviji su kultivari koji razvijaju cvat mase oko 1 kg, dok su za preradu pogodniji oni krupnijih cvatova čije se grane lako razdvajaju. Poželjno je svojstvo tolerantnost na fiziološke poremećaje kao i na važne bolesti i štetnike te stresne uvjete u proizvodnji. Neki od hibrida dostupnih na tržištu su ‘Fargo’, ‘Cantabria’, ‘Nomad’, ‘Cartier’, ‘Caren’, ‘Alfeen’, ‘Leocen’.
Presadnice za jesensku sadnju uzgajaju se u kontejnerima na otvorenome. Potrebnu veličinu za sadnju postižu za 25 do 35 dana. Za srednje kasne i kasne jesenske kultivare planira se razmak redova 60 do 80 cm i razmak u redu 40 do 70 cm. Najbujniji ozimi kultivare sade se po 2 biljke/m2.
Za suzbijanje korova u cvjetači postoji velik izbor herbicida, ali treba biti oprezan jer je cvjetača osjetljivija od kupusa. Međurednom obradom se održava površinska struktura tla. Za uspješnu borbu protiv bolesti i štetnika preventivna je mjera pravilna plodosmjena, a tijekom vegetacije česta kontrola usjeva za pravovremenu provedbu biološke ili kemijske zaštite pazeći na karencu. Kako bi očuvala bijela boja cvata, kultivarima koji imaju uspravan rast listova može se gumicom povezati vrh listova. Kultivarima s više položenim listovima rozete zalomi se srednja žila 2 do 3 lista i gornjim dijelovima plojke prekrije zametak cvata.
Za dobar razvoj cvjetače u vegetativnoj i generativnoj fazi važna je ravnomjerna opskrba vodom. Već i kratka suša može izazvati rano formiranje sitnih cvatova. Preporučuje se 270 do 320 mm vode dodati navodnjavanjem. U mediteranskom području, gdje se glavnina cvjetače sadi ljeti, vrlo je važno prije sadnje navlažiti sloj tla do 30 cm, a nakon sadnje također dobro zaliti.
Cvjetača se bere kad je promjer cvata veći od 10 cm. Najčešće se bere ručno rezanjem stabljike s više ili manje lišća. Budući da se cvatovi ne razvijaju ujednačeno, berba je selektivna. Hibridni kultivari beru se u 2 do 6 prohoda, a stariji kultivari u 6 do 10 prohoda. Prinosi cvjetače ovise o kultivaru, roku i načinu uzgoja te veličini cvata u vrijeme berbe, a mogu biti od 10 do 40 t/ha.
Jesenski kultivari cvjetače se mogu skladištiti u hladnjači pri temperaturi od 0 do 1 °C i 97 % relativne vlage zraka, u trajanju od 6 do 8 tjedana. Cvjetaču treba uskladištiti prije nego što vanjski listovi počnu žutjeti i lako se odvajati. Vrlo je osjetljiva na etilen i ne smije se skladištiti s kulturama koje ga obilno oslobađaju (rajčica, dinja).
Pročitajte ostatak priloga:
Zaštita kupusnjača od korova, bolesti i štetnika
Sortiment i proizvodnja presadnica kupusnjača
