Povrćarstvo

Odavno već znamo da biljke svojim životom na nekom prostoru iscrpljuju tlo, odnose hranjiva iz tla, pa je koja godina odmora uvijek dobro došla. Svaka biljka za svoj rast i razvoj treba hranjiva iz tla, stoga se ona u nekom trenutku moraju i vratiti u tlo. Sustavnim iscrpljivanjem tla urod, cvat, vegetacija bivaju sve oskudnijima i neuglednijima. Mirovanje tla jednu vegetacijsku sezonu oporavlja tlo.

Za blagdana, uvijek želimo da pripravljeno i posluženo jelo izgleda posebno, da se razlikuje od svakidašnjeg. Tom ugođaju svježe povrće uvijek daje osobito lijep ugođaj. Kod nas je uobičajeno poslužiti svježi mladi luk, rotkvice, hren, zelenu salatu.

Grašak dijelimo u tri skupine. Obični grašak (Pisum sativum var. vulgare) cvate bijelim cvjetovima. Sjemenke su sitne, okrugle, zelene ili žute. Jedu se samo sjemenke, nezrele ili posve zrele. Ima mnogo sorata, od ranih do kasnih, visokih i niskih.

Iako je još zima, vjerojatno već privodite kraju dugo planirane novosti u vašem vrtu. Ako nemate pretjeranih ambicija svake godine mijenjati izgled vaših gredica, ili pak nemate previše vremena, evo jedne ideje kako možete unijeti promjenu u vaš vrt.

Znamo li koji sve čimbenici utječu na dobivanje visokih prinosa, te koji su optimalni uvjeti za uzgoj pojedinih povrtnih vrsta i ove spoznaje kombiniramo s raspoloživom tehničkom opremom, moguće je mnoge povrtne kulture uzgajati i u klimatski nepovoljnom dijelu godine. Stoga se povrće uzgaja u zaštićenu prostoru. Uzgoj povrća tako započinje znatno ranije i traje duže.

Tijekom jeseni i zime u kontinentalnom dijelu salata se uzgaja u zaštićenu prostoru, a u klimatski toplijem obalnom dijelu i u polju. U zaštićenu prostoru uzgoj počinje potkraj kolovoza, a traje do sredine travnja. Najčešća je zimska kultura u zaštićenu prostoru, kultura kratke vegetacije, pa se tu uzgaja uzastopce 2 - 3 puta na istoj površini.

Zbog tople i blage jeseni, ušteđeno je dosta energije koja bi bila utrošena za grijanje zaštićenih prostora. Tijekom ove jeseni gotovo da i nije bilo jačeg mraza i veće hladnoće, što je pružilo dobre mogućnosti uzgoja rasada u zaštićenim prostorima.

Spremajući različito povrće za zimu, želimo ga što dulje očuvati svježim kako bismo ga za potrošnju imali i onda kad ga više nema u povrtnjaku. Između povrća koje spremamo za zimu najviše je zeljastog (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača i korabica). Od korijenastog povrća, za zimu spremamo repu, ciklu, celer, mrkvu, peršin i rotkvu. Osim toga, sprema se luk, češnjak, poriluk, krumpir i salata.

U područjima uzgoja krumpira s kišnim podnebljem, jedan je od učestalih patoloških poremećaja gomolja tzv. rizoktonija ili bijela noga, a uzročnik je gljivica Thanatephorus cucumeris (an.=Rhizoctonia solani).

Briga za kakvoću gomolja u razdoblju skladištenja počinje već pravodobnim uništavanjem cime. Do vremena vađenja, gomolji trebaju imati čvrstu kožicu i moraju biti otporni prema oštećenjima.

Nekoliko je načina uskladištenja mrkve ili peršina, kao i drugog korijenastog povrća tijekom zime. Tehnološki zrela mrkva ponekad se ostavlja u zemlji i pokriva slamom, kako bi se izbjegnulo smrzavanje. Takav je način čuvanja najjeftiniji, no, gubitci u kakvoći i kvantiteti su veliki. Osobito ondje gdje mraz ili velike količine oborina u proljeće odgađaju berbu. Drugi je način stavljanjem korijena mrkve u trapove, iskopane jarke u kojima se mrkva zatrpa zemljom. Na isti se način utrapljuju i korijeni peršina. Kod ovoga načina uskladištenja, gubitci su potpuno isti. Najbolji, ali i najskuplji su način skladištenja, dakako, hladnjače.

Ovo nas je ljeto po mnogočemu iznenadilo. Iako smo svjesni klimatskih promjena, nagli padovi kao i nagli skokovi temperatura uvijek nas iznenade i začude. Za iduće sezone morat ćemo se pripremiti na sva iznenađenja, poduzeti sve kako bismo zaštitili proizvodnju povrća (mreže protiv tuče, natapanje, grotekstilna folija).

Uvjeti postrnog uzgoja povrća moraju odgovarati potrebama biljaka, zbog složenosti utjecaja i uvjeta u kojima se biljke razvijaju. Što je taj utjecaj složeniji i što su uvjeti teži, to je potrebno više uložiti, više i stručno raditi. Kako bi se teško tlo dovelo u normalno stanje plodnosti, primjerice, potrebni su veliki izdaci za temeljito popravljanje. Ili, pri nedostatku oborina u najkritičnijim fazama razvoja biljaka, potrebno je izgraditi sustav umjetnog natapanja, inače ne treba ulaziti u postrnu proizvodnju povrća. Ondje gdje je tlo dobrih svojstava, ali je podložno suvišnoj vlazi, potrebno je izgraditi odvodnju sustavom kanala i drenaže.

Uobičajeno je svrstavanje namirnica u skupine, ovisno o podrijetlu, kemijskom sastavu i njihovoj ulozi u organizmu.

Među najrazornijim gljivičnim bolestima kultiviranog bilja, koja je u prošlosti uvjetovala brojne krize, svakako je krumpirova plijesan ili fitoftora, ili plamenjača (Phytophthora infestans). Osim krumpira, ova bolest napada rajčicu i surfinije (Petunia spp.).

Plodored je smjena vrsta povrća u prostoru i vremenu. U vrtu plodored omogućuje pravilnu i racionalnu gnojidbu stajnjakom, smanjuje zakorovljenost, čuva plodnost tla, sprječava pojavu istih bolesti i nagomilavanje štetnika.