Povrćarstvo

Rotkvica je biljka blage klime, najbrže raste pri temperaturi oko 17 ^°C. Minimalna temperatura je 5 ^°C, može podnijeti niske temperature do -3 ^°C, a u tehnološkoj zrelosti i do -10 ^°C.

Uzgoj povrća u zaštićenim prostorima počinje kada na vanjskim gredicama i poljima više nema intenzivne proizvodnje. Klimatski uvjeti se promijene i za vanjske gredice nastupa doba mirovanja. Kao što neka shema plodoreda vrijedi za uzgoj vani, tako se i u plastenicima i staklenicima planiraju kulture koje se nadovezuju.

Jednogodišnja biljka, brzo raste a uzgaja se zbog vrlo hranjivih listova. Otporan je. Vrijednost - puno željeza, beta karotena i folne kiseline, bogat vitaminima A i C.

Ljutika (luk kozjak) je malen luk koji se uzgaja kao jednogodišnja biljka, a oblikuje nekoliko novih lukovica. Vrijednost - male količine mnogih vitamina i minerala. Otporna je, brzo sazrijeva, dobro uspijeva u hladnijim krajevima, podnosi vrućinu i na siromašnijim tlima raste bolje od običnog luka.

Šafrani, narcisi, tulipani, zumbuli i još mnoge druge lukovičaste cvjetne vrste česte su u vrtovima i o njima gotovo sve znamo. Lukovičasto cvijeće karakterizira bogatstvo boja i raznolikost oblika.

Odavno se češnjak rabi kao narodni lijek, a njegovu je vrijednost znanost i potvrdila. U ljekarnama se mogu kupiti tablete, kapsule i tinkture od češnjaka, koje imaju zdravstveno djelovanje a nemaju nepoželjne učinke nakon uporabe.

Vruće ljeto je na izmaku. Temperature postaju sve ugodnije a to ujedno znači da su prikladnije za uzgoj povrća.
Salata, jedna od najstarijih kultura, raste u svakom vrtu. Uzgoj je do sta jednostavan, a može se jesti i mlada u listićima ili već oblikovana u glavice.
Sve to čini ju jednom od glavnih jesenskih kultura.

Radič je u Hrvatskoj najviše raširen u priobalnom području, gdje je zastupljen u gotovo svakom obiteljskom vrtu, a ima ga tijekom cijele godine. Proizvodnja za tržište se sve više širi i na kontinent, posebno tipovi koji stvaraju glavice, zeleni i obojeni, pogotovo crveni.

Uvjeti postrnog uzgoja povrća moraju odgovarati potrebama biljaka. To je bitno zbog složenosti utjecaja na biljke i na kompleks uvjeta pod kojima se biljke razvijaju. Što je taj utjecaj složeniji i što su uvjeti teži, to je potrebno više uložiti, više i stručno raditi.

Kineski kupus (Brassica rapa ssp. pekinensis) potječe iz Kine, gdje se pojavio još u 5. stoljeću, odakle se proširio na jug a kasnije i u ostale istočnoazijske zemlje. U Europi se pojavio kada su ga donijeli misionari u 19. stoljeću, no, tek se pedesetih godina dvadesetog stoljeća počinje uzgajati u Europi i Sjevernoj Americi uvođenjem kvalitetnih kultivara.

Endivija nije salata, iako se proizvodi i troši pripravljena na takav način. Lišće endivije gorkasta je i ugodna okusa. Kao lisnato povrće troši se od rane jeseni do proljeća.

Svijet polako i sigurno klizi prema nestašici vode, posebice one slatke. Globalne promjene klime i trovanje tla učinit će zdravu vodu ubrzo najprivlačnijom, nužnom i najskupljom civilizacijskom robom.

Stevija (Stevia rebaudiana Bertoni) je višegodišnji zeljasti grm iz porodice glavočika (Asteraceae), koji može narasti i do metar u visinu. Listovi stevije su dugi oko 5 cm a široki oko 2 cm. Svježe lišće stevije ugodna je slatka okusa zbog glikozida steviozida, čiji je ekstrakt od 200 do 300 puta slađi od šećera.

Od početka godine glavne su dnevne vijesti svjetska gospodarska kriza, pad proizvodnje, povećanje nezaposlenosti i pad potrošnje u mnogim državama. Osim o krizi, često se govori i o mjerama štednje, a jedan od načina na koji se nešto može uštedjeti svakako je uzgoj povrća u vlastitu povrtnjaku. Svi stanovnici koji žive u kućama s okućnicom imaju mogućnost uzgoja vlastita povrća, dok stanovnici u gradovima, točnije stambenim zgradama, nemaju tu mogućnost. Većina vlasnika kuća zapravo već ima povrtnjak, no, ima i onih koji se još nisu odlučili uklopiti povrtnjak na okućnicu. S obzirom na gospodarsku krizu i štednju, povod je više nego dovoljan.

Cvjetača Poput ostalih kupusnjača, i cvjetača je podrijetlom sa Sredozemlja i Bliskog istoka. Prvi pisani dokument o cvjetači potječe iz 12. stoljeća. Europski izvori u 16. stoljeću spominju uzgoj cvjetače u Turskoj i Egiptu, a u isto vrijeme dospjela je u Englesku sa Cipra. Oko 1600. godine već se uzgaja u Francuskoj, u 17. stoljeću i u Italiji. Iz Italije se u 19. stoljeću počinje izvoziti u sjevernu Europu. Iz Europe uzgoj se proširio na Ameriku i Aziju, gdje su Indija i Kina po površinama vodeće zemlje u proizvodnji.

Nije nikakva novost da se krastavci tijekom zime uzgajaju u zaštićenim prostorima. Selekcionirane su nove sorte stakleničkih krastavaca za uzgoj u zaštićenim prostorima i ti krastavci imaju svoje mjesto i cijenu na tržištu tijekom hladnih mjeseci, kada nema krastavaca s otvorenih gredica.