Voćarstvo

Pored već poznatih klupskih sorata poput Pink Lady, Kanzi, Jazz, Junami, Opal... na gotovo svakom sajmu jabuka pronaći ćete široku ponudu novih sorata koje se tek trebaju prepoznati i zauzeti svoje mjesto na tržištu.

Tijekom prosinca javnost je bila obavještena o prisutnosti insekticida klorpirifos na plodovima jabuka.

Uz Češku (1996.) i Sloveniju (1997.), Hrvatska je među prvim zemljama bivšeg socijalističkog društvenog uređenja gdje su uočeni simptomi patoloških žutica vinove loze.

U hrvatskim plantažnim nasadima od jabučastog voća uglavnom uzgajamo jabuku i značajno manje krušku, dok su dunje i mušmule uglavnom prisutne kao pojedinačna stabla uz okućnice i/ili vikendice. Procjenjujemo da tek jednu trećinu od ukupnih površina jabučastog voća uzgajamo u suvremenim nasadima, dok su preostale dvije trećine površina stariji travnjački voćnjaci s tradicionalnim sortama na visokim stablašicama ili manje površine mješovitog voća koje rastu uz okućnice (vikendice). Premda je na dominantnoj vrsti jabuci početkom novog milenija bilo opisano više od 250 različitih vrsta štetnika (uglavnom kukaca i grinja), od prosječno zabilježenih šteta uzročnici biljnih bolesti čine gotovo 70%.

Višegodišnji nasadi (voćnjaci, vinogradi) predstavljaju monokulturu, odnosno poljoprivrednu površinu gdje se duži niz godina uzgaja samo jedna biljna vrsta. Poznato je da plodored i izbjegavanje prečestog uzgoja iste ili srodne biljne vrste na istoj površini predstavlja iznimno važnu agrotehničku mjeru u sprječavanju napada mnogih štetnika i uzročnika bolesti. Stoga su indeksi tretiranosti i štete od neželjenih organizama veći u višegodišnjim nasadima nego na oranicama gdje se poštuju ”plodoredna pravila”.

Već sredinom i krajem kolovoza ove godine gotovo sa svih stabala šljiva koje uzgajamo bez primjene sredstva za zaštitu bilja uz okućnice i vikendice “izgubile” su prijevremeno lišće, a glavni uzrok tome je epidemijsko širenje gljivičnih bolesti, među kojima su najčešće hrđa (Transchelia) i narančasta pjegavost ili plamenjača (Polystigma).

Bajam, badem, mendula, mjenduo (Prunus amygdalus) je vrlo stara voćna vrsta podrijetlom iz Srednje Azije. U Hrvatskoj se uzgaja uzduž cijele obale Jadranskog mora gdje raste oko 1 000 000 stabala, od čega u Dalmaciji oko 900 000 stabala. Prevladavaju pojedinačna stabla rano cvatućih sorata ili sjemenjaka iz domaće populacije, uzgajana na škrtim tlima bez primjene tehnoloških mjera uzgoja, što rezultira velikim oscilacijama u proizvodnji.

„Do sada smo po Hrvatskoj prošli nekoliko tisuća kilometara, tražeći i obilazeći napuštene vrtove i u njima stabla starih autohtonih voćaka, od kojih su mnoga bila gotovo na izdisaju. Stoga smo sretni kad s drveta uspijemo uzeti plemku i cijepiti je, jer to znači da, barem dok je nas, ta voćka neće izumrijeti.“

U rasadniku Displantarium u Starom Petrovom Selu, proizvode se sadnice starih sorata jabuka koje najviše traže vikendaši, ali ima i primjera sadnje većih ekoloških nasada, jer su petrovača, bobovec, mašanka, slavonska srčika, ivanlija, grafenstein i druge stare sorte otpornije i manje zahtjevne od većine modernih sorata, ako se izuzmu nove selekcije otporne na bolesti.

Mnogi plantažni nasadi jabučastog i koštičavog voća, te neki vinogradarski položaji u središnjem i sjevero-zapadnom dijelu Hrvatske značajno su ove sezone oštećeni niskim proljetnim temperaturama zabilježenim sredinom zadnje dekade travnja, pa berbe 2016. nije ni bilo! Kad zbog ekstremnih klimatskih uvjeta izostane rodnost voćaka, tada naknadno bilježimo jači vegetativni rast, krošnje su bujnije, manje prozračne, razvija se puno mladica, pa su uvjeti za razvoj različitih uzročnika bolesti još povoljniji nego u normalnim (rodnim) godinama. ​

Zahvaljujući raznolikosti svojih zemljišnih i klimatskih uvjeta, Republika Hrvatska obiluje autohtonim sortama i populacijama mnogih vrsta voćaka. One su do sada bile sporadično i nejednako istraživane, a mnogima od njih prijeti izumiranje zbog uništavanja staništa, osjetljivosti na bolesti i štetnike ili drugih razloga. Premda u posljednje vrijeme postoji povećani interes znanstveno-istraživačkih institucija za istraživanje genetskih izvora voćaka, to ni izdaleka nije dovoljno. Krajnje je vrijeme da se pokrene kontinuirani nacionalni program zaštite, istraživanja i oplemenjivanja ovog vrijednog genetskog materijala kako bismo ga ostavili u nasljeđe generacijama koje dolaze.

Žižula (lat. Zizyphus jujuba L.) je listopadna voćna vrsta, malo raširena u Hrvatskoj, uspijeva u obalnom području Dalmacije i Istre. Uglavnom se nalazi u kućnim vrtovima i parkovima kao pojedinačno stablo za dekorativne svrhe. Podrijetlom je iz Kine i poznata je već tisućama godina. Upotrebljavaju se i nazivi kineska datulja, kineska urma, a u narodu se mogu čuti i žižola, ćićindula, čičimak, cicindra, čičindarica i dr.

Općina Donji Kraljevec i Centar dr. Rudolf Steiner iz Donjeg Kraljevca i ove godine pripremaju voćarski sajam namijenjen svim voćarima, struci i ljubiteljima voća.

Ova sorta, zbog obilne cvatnje svakog mjeseca i obilja plodova, zaslužuje mjesto u našem vrtu, okućnici ili, ako za njezin uzgoj nema temperaturnih uvjeta, u loncu ili sanduku u verandama ili u kućnim prostorijama. Zanimljivost i ljepota ovog limuna je što istovremeno na sebi ima bjelkastoružičaste cvjetove, zelene plodove i žute zrele plodove i to u vrijeme kad ostali limuni imaju samo zelene listove.

Jabuka je tradicijska najvažnija voćarska vrsta u Hrvatskoj i zauzima 22% ukupnih površina pod voćem, te 36% ukupne proizvodnje voća. Današnja proizvodnja jabuka u Republici Hrvatskoj ni količinom, ni kvalitetom ne zadovoljava domaću potražnju. Stoga se značajan dio domaće potrošnje namiruje iz uvoza, pri čemu se često uvozi jabuka niske kakvoće, koja ruši cijene domaćoj jabuci. Mnogi hrvatski proizvođači postigli su dobru kakvoću, no još uvijek ima onih koji prednost daju količini, a ne kakvoći. Suvremena tehnologija uzgoja omogućuje da se postižu redoviti prirodi od oko 50 t po hektaru uz najmanje 95 % prvoklasnih plodova.

Voćarstvo, osobito uzgoj jabuka, vrlo je razvijeno u Hrvatskoj. Velik dio proizvođača koji su se odlučili baviti ekološkom proizvodnjom voća, bave se proizvodnjom lijeske, oraha ili nekih egzotičnijih kultura, kao goji bobice ili aronija, vjerujući kako kod tih kultura nema potrebe za zaštitom od ekonomski važnih štetnika, te da je uzgoj jednostavan. Praksa govori nešto sasvim drugo.