Voćarstvo

Vegetativnim se razmnožvanjem (za razliku od razmnožavanja sjemenom) vjerno prenosi svojstvo na potomstvo i upravo je cijepljenje jedan od najprikladnijih načina vegetativnog razmnožavanja za sve voćne vrste.

Rode jestive plodove, pa ipak ne spadaju u uobičajeni izbor voća u voćnjaku. Tek u ponekom vrtu raste pokoja vrsta divljeg voća, a najčešće ih se nitko ne sjeti jesti. Stoljećima se u starim vrtovima uzgajaju mušmula, bazga, oskoruša, šipak i mnoge druge domaće vrste divljeg voća.

Malina se može uzgajati u visokim jednostavnim tunelima, pokrivenim plastičnom folijom koju drže željezni obruči, omogućavajući reguliranje temperature otvaranjem bočnih i čelnih strana. Time je omogućena prirodna zaštita od vanjskih uvjeta i nadzor unutar tunela, za razliku od proizvodnje na otvorenom.

Ujesen nakon berbe, prije nego što lišće počne mijenjati boju, može se obaviti gnojidba voćaka dušičnim gnojivom, odnosno folijarno ureom. Tada se primjenjuje urea u koncentraciji 6 - 7 %. Dakako, to su velike koncentracije. Mnogi se uzgajači voćaka, posebice jabuka i krušaka, gdje je ova praksa osobito važna, neopravdano pribojavaju da ne izazovu oštećenja, tj. palež, ne samo lišća nego i izbojaka.

Velik je broj novih vrlo kvalitetnih sorti jabuka, koje se u posljednje vrijeme brzo šire u uzgoju razvijenijih voćarskih zemalja kao na primjer u Italiji, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj i Sloveniji.

Moderni uzgoj trešnje javlja se tek potkraj 80-ih godina. Do tada u uzgoju prevladavaju stabla s visokom krošnjom, međutim, pojavom podloga slabe bujnosti i proizvodnja se počinje širiti.

Velik je broj sorti jagoda, selekcionari nas gotovo svake godine obdaruju s vi e novih gospodarski vrijednih sorti. U ovom članku opisujemo osnovne biološke i gospodarske osobine triju novih sorti - Antea, Clery i Elsinore.

Zanima me kako razmnožiti borovicu za vlastite potrebe koje daju okrugli plod plave boje - pita pretplatnik iz Moslavine. Odgovara naš stručni suradnik dr. Ivo Dubravec.

Đurđevača
Tricholoma Georgii (gambosa) Fr. ex Clusius
Đurđevača je naša gljiva poznata od davnina, a javlja se u četiri varijacije: Tricholoma pomonae (Lenz), Tricholoma gambosa (Fr.), Tricholoma albellum (Fr.) i Tricholoma graveolens (Pers.). Razlikuju se po boji, debljini i veličini klobuka. Sve su jestive i nema opasnosti od zamjene otrovnim gljivama. U narodu je još nazivaju đurđevka, ranka, prusnica, jurjevka. Prema pričama u narodu, gljiva je dobila narodno ime po Đurđevdanu.

Mandarina Unšiu ima više posebnosti koje je čine drukčijom od ostalih vrsta agruma. Otpornost na zimske hladnoće jedna je od osnovnih razlika zbog kojih ona u svom uzgoju doseže najsjeverniju granicu mogućeg uzgoja agruma. Posebnost je mandarine Unšiu glede podložnosti genetskim promjenama, mutacijama.

Da bi se mogao uzgojiti predviđeni uzgojni oblik i da se može poslije održavati stablo kivike i plodovi, prije sadnje treba podignuti dobro nosivu uzgojnu armaturu od stupaca i žice.

Za dobar i kvalitetan prinos voćnjaka i vinograda treba osigurati sva potrebna hranjiva u tlu, a osobito dušik koji je jedan od najvećih pokretača rasta i razvoja. Za prihranu dušikom mogu se koristiti UREA N 46 ili KAN (MgO) N 27 (4,8). Vrijeme primjene dušičnih gnojiva u voćnjacima, vinogradima i maslinicima je od veljače pa do kraja travnja (možebitno još početkom svibnja) kada se unosi u tlo ili rasipava pred kišu.

Sustav uzgoja - uzgojni oblik
Lijeska se uzgaja u obliku grma ili kao stablo s različitom visinom debla. Pri uzgoju u obliku grma prakticira se jednostavni grm uzgojen od jedne sadnice, zatim sastavljeni grm koji se oblikuje od 2, 3 ili 4 sadnice na manjem razmaku jedan od druge (takozvana sadnja u buket).

Jedan je od čestih načina cijepljenja voćaka, posebice stabala starih nekoliko godina. Voćke cijepljene na ovaj način vrlo brzo prorode. Najčešće se koristi kod jabučastih vrsta.

Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je zabilježen intenzivniji uzgoj borovnica i brusnica, pogotovo u području Gorskog kotara i zagrebačkoj okolici, ali i drugim dijelovima Hrvatske gdje postoje povoljniji uvjeti za uzgoj ove vrlo korisne voćne vrste. Razlog povećanog uzgoja su i dobri državni poticaji za ove kulture.

Uzgoj lijeske i proizvodnja lješnjaka ima najstariju i najslavniju tradiciju na Mediteranu. Mediteranske zemlje imaju čitav niz komparativnih prednosti u odnosu na unutrašnjost Europe. Najveći proizvođač lješnjaka je Turska, koja proizvede oko 65 % cjelokupne svjetske proizvodnje.