Voćarstvo

U posljednje vrijeme sve je popularniji trend sadnje novih bobičastih voćnih vrsta. Mnoge su prednosti ovih kultura, čiji plodovi imaju vrlo kvalitetna užitna i ljekovita svojstva i doprinose osvježenju ponude voća na tržištu. Moguće ih je uzgajati ekološki i na manjim parcelama i imaju svakako izgled za uspjeh kod nas, jer ih je moguće uzgajati praktično na području cijele države, osobito na malim obiteljskim gospodarstvima.

Sadnice voćaka mogu biti jednogodišnje, dvogodišnje, s nekoliko razvijenih postranih grančica, s više razvijenih postranih grančica, a dijele se i prema načinu cijepljenja i sl. Bitno je znati kakve nam trebaju s obzirom na očekivanu rodnost. Jednogodišnje sadnice se lakše primaju, no treba ih čekati i duže od 3 godine da daju rod.

Azijska strizibuba (Anoplophora chinensis) prvi je puta pronađena u našoj zemlji 2007. godine u rasadniku u Turnju, u Zadarskoj županiji. To je karantenski štetni organizam, podrijetlom iz Azije, koji se nalazi na EPPO A2 listi, a napada više od 100 vrsta bjelogoričnog drveća i grmlja, te nekoliko voćnih vrsta od kojih su mnoge u velikoj mjeri zastupljene u Hrvatskoj.

Zahvaljujući novim znanstvenim dostignućima u selekciji podloga, suvremenim sortama, te uvođenjem novih tehnologija u uzgoju (posebno prikladnih uzgojnih oblika), trešnja nakon dugotrajne stagnacije i/ili nazadovanja postaje zadnjih desetak godina jednom od najrentabilnijim voćnih vrsta. Tome pogoduje spoznaja da su plodovi trešnje rano i kvalitetno voće koje na tržištu postiže visoke prodajne cijene.

Šljiva je u pogledu uzgojnih i ekoloških uvjeta nezahtjevna voćna vrsta, a zbog brojnih mogućnosti korištenja (svježa, sušena, prerađena u rakije, kompote i pekmeze) prisutna je u skoro svakom voćnjaku i dvorištu.

Orah, lijeska, kesten i badem su važan izvor čitavog niza tvari koje imaju blagotvoran učinak na ljudsko zdravlje. Također se koriste u mnogobrojnim industrijama, od industrije abraziva, pa sve do farmaceutske i kozmetičke industrije. Mnogobrojni kozmetički pripravci teško se mogu zamisliti bez bademova ulja ili ekstrakata badema, lješnjaka ili kestena. Stoga neka i ovaj prilog bude poticaj proizvođačima, ali i stručnjacima na aktivniji rad na unaprjeđenju uzgoja i širenju površina pod lupinastim voćnim vrstama.

Lupinasto voće je prisutno gotovo u svakom dvorištu, a najpoznatiji kontinentalni predstavnik je orah, po kojemu je i cijela skupina dobila ime – orašasto voće. Iako prisutni u dvorištima, u ozbiljnijem plantažnom uzgoju su bili izbjegavani zbog brojnih razloga (dugog čekanja na rod, kasnijeg povrata ulaganja, cijepljenih sadnica iz uvoza,…). Međutim, poticaji (državni, županijski, lokalna zajednica) i jednostavnost održavanja nasada potaknuli su brojne neodlučne vlasnike zemljišta (često i zapuštenog) da se odluče na sadnju oraha, badema, lijeske ili kestena.

Većina voćaka izvrsno reagira na natapanje, povećanjem uroda i kvalitete ploda. Procjenjuje se da se primjenom natapanja povećavaju prosječni urodi voća za 30 do 60% u kopnenom dijelu, a u primorskom dijelu Hrvatske čak 2 do 3 puta.

Ljetna rezidba obavlja se u razdoblju vegetacije i često se zove još i rezidba ‹›u zeleno››. Njome se popravljaju i dopunjuju učinci zimske rezidbe i pojačava osvijetljenost krošnje kako bi se osigurala kakvoća plodova i zametanje rodnih pupova za sljedeću vegetaciju.

Natapanje je mjera u poljoprivrednoj proizvodnji kojom se nadomještaju prirodne oborine, ako su one u nedostatku prema potrebama biljaka kako bi se ostvario njihov „puni“ genetski potencijal rodnosti. S druge strane, u slučaju proizvodnje u zatvorenom prostoru, natapanje je jedini način kojim biljke opskrbljujemo s potrebnim količinama vode za nesmetan rast i razvoj.

Voćke kao višegodišnje kulture prolaze kroz razne faze životnog i godišnjeg ciklusa koje su ključne za njihov normalni rast. Godišnji ciklus podijeljen je na razdoblje vegetacije i doba mirovanja, a njihova izmjena je usko vezana s aktivnošću hormona i klimatskim prilikama.

Grmolike ili jagodaste voćke jedna su od 5 skupina voćaka u koje spadaju jagoda, malina, kupina, ribiz, ogrozd, brusnica, borovnica, aktinidija- kivika. Posljednjih godina, uz navedene, na tržištu se pojavljuju plodovi i sadni materijal tzv. “novih” vrsta jagodastog voća, koje imaju veliki potencijal u budućnosti. Za ove vrste često se koristi naziv neobične, rijetke ili egzotične vrste jagodastog voća, a među njima najčešće su aronija, goji, sibirski kivi, rubus hibridi, haskap i pasji trn.

Voće iz domaćeg vrta ugodna je okrijepa zbog vitamina koje sadrži, te je bogata nadopuna svakodnevnoj prehrani. U toplim proljetnim danima sladimo se prije svega sočnim jagodama, koje obiluju kalijem, kalcijem i željezom. Uz prihranu organskim ekološkim proizvodima, njihovi plodovi ostaju sočni i slatki sve do jeseni.

Lijeska je voćna vrsta koja se sve više sadi u našim nasadima, a jedna je od prednosti uzgoja lješnjaka, u odnosu na druge voćarske kulture što je proizvodnju moguće maksimalno mehanizirati. U odnosu na neke druge voćne vrste uzgoj i proizvodnja su dosta jednostavni. Lijeska je dosta skromna voćna vrsta, nema puno bolesti i štetnika, lagan je transport i rukovanje plodovima, koji se pravilno uskladišteni mogu čuvati duže vrijeme. Najveći troškovi su u berbi, ali i ona je u intenzivnim nasadima dobro riješena i obavlja se suvremenom mehanizacijom. Kad se uzme u obzir da je kod nas velik broj odgovarajućih položaja za intenzivni uzgoj lijeske, jasan je i odgovor na pitanje iz naslova.

Maslina je izrazito važna kultivirana vrsta na cijelom mediteranskom području Hrvatske od Konavala do Istre. U uzgoju je zastupljen veliki broj autohtonih kultivara, od kojih su najpoznatije Oblica, Bjelica, Lastovka, Dužica, Levantinka, Drobnica, Buža i dr. Također se uzgajaju i strane sorte kao što je Pendolino, Ascolana, Frantoio, Leccino i dr. Sve ove sorte podložne su napadu velikog broja bolesti i štetnika, koji nanose ozbiljne štete i značajno smanjuju prinose maslina.

Jabuke možemo orezivati već u vrlo rano proljeće, odnosno, zimi, a odmah za njima dolaze kruške. Nakon rezidbe krošnja mora biti dovoljno prozračna i listovi dobro osvijetljeni da bi u najvećoj mogućoj mjeri mogli fotosintezom prerađivati hranjive tvari koje stablo dobiva prije svega iz tla u organski oblik. Njih stablo zatim koristi za rast, razvoj plodova i pupova koji će roditi iduće godine.