Zaštita bilja

Unatoč provođenju kemijske zaštite, procjenjuje se da su posljednjih desetljeća u našoj zemlji gljivične bolesti uništile gotovo jednu trećinu uroda grožđa. Bez primjerene zaštite, plamenjača (Plasmopara viticola) uzrokuje potpuni gubitak svih zelenih organa vinove loze, a početkom novog milenija usprkos pojavi novih skupina vrlo djelotvornih fungicida i upozorenjima putem globalnih informacijskih sustava prosječne su sezonske štete od 30-ak % česte u mnogim vinorodnim regijama razvijenih država okruženja.

Stabljikina nematoda (Ditylenchus dipsaci), štetnik je mnogih kulturnih biljaka. Ova nematoda može parazitirati i na brojnim vrstama korova i nekultiviranog bilja. Veliki gubici u prinosima zabilježeni su na žitaricama, leguminozama, šećernoj repi, krumpiru, mrkvi i ukrasnom bilju. Također parazitiraju i na lukovičastom povrću, luku i češnjaku.

Trud oko uzgoja u vrtu ponekad nam umanji pojava biljnih bolesti ili štetnika, a osobito pojava puževa. Puževi su uglavnom biljojedi, usitnjavaju dijelove biljaka. Druge su vrste puževa pak mesojedi i hrane se ostacima životinja. Oni su korisni dio ekosustava. Pri vlažnom i kišovitom vremenu puževi biljojedi izuzetno su aktivni, te vrtlarima predstavljaju velike teškoće oštećujući biljke.

U skladu sa Zakonom o održivoj uporabi pesticida (NN 14/2014) i Pravilnikom o održivoj uporabi pesticida (NN 142/2012), strojevi za primjenu pesticida podliježu redovitim pregledima radi utvrđivanja ispunjavaju li sve potrebne sigurnosne, ekološke i zdravstvene zahtjeve kako bi se osigurao pravilan rad prskalica i raspršivača, sigurnost primjenitelja, zaštita zdravlja primjenitelja, radnika, ljudi i životinja te zaštita okoliša.

Blaga zima i vrlo kišoviti travanj prouzročili su brzi rast trave i najezdu puževa svih vrsta. Dok veće vrste puževa s kućicom (živičnjak, hrapavac i vinogradnjak) pričinjavaju manje štete, a veliki vinogradnjak (Helix pomatia) jede čak i jajašca puževa golaća, te na taj način pridonosi regulaciji broja puževa u vrtu, puževi golači (rodovi Arion, Limax i Deroceras) tijekom vlažnih ljeta vrlo brzo se množe i u mnogim vrtovima postaju jedna od najvećih pošasti. Patke kao njihovi prirodni predatori bit će nam od velike pomoći u njihovu suzbijanju.

Aronija je biljka iz porodice ruža, porijeklom iz Kanade i istočnih država SAD-a, a posljednjih godina postaje sve popularnija i u Hrvatskoj zbog svojih ljekovitih svojstava, ali i zbog jednostavnog uzgoja. Potencijalnim uzgajivačima predstavljena je kao otporna i prilagodljiva biljka, bez posebnih zahtjeva prema tlu, pogodna za ekološki uzgoj. Smatra se da je upravo zbog visokog sadržaja polifenola otporna na bolesti i neatraktivna štetnicima. No, možemo li aroniju uistinu smatrati biljkom koju ne napadaju štetnici?

Suvremeni uzgoj jabuke u trendu svjetske globalizacije prati uzgoj relativno malog broja sorata (klonova) svrstanih prema promjeru i izgledu plodova u dvije osnovne skupine: sitno-plodne i izdužene sorte (npr. gala, zlatni delišes, braeburn, pinova), te debelo-plodne i okrugle sorte (npr. jonagold, idared, mutsu, fuji).

Krumpirovi buhači, (Epitrix cucumeris, Epitrix similaris i Epitrix tuberis,) štetnici su sjevernoameričkog porijekla, koji uzrokuju štete na biljnim vrstama iz porodice pomoćnica (Solanaceae). Odrasli oblici krumpirovih buhača hrane se na lišću, a ličinke na korijenju ili gomoljima. Poznato je da Epitrix cucumeris i Epitrix tuberis preferiraju krumpir, iako se u slučaju njegove odsutnosti, mogu hraniti i na drugim domaćinima koji ne pripadaju porodici pomoćnica (kupusu, krastavcima, salati, biljnim vrstama rodova Beta i Phaseolus, te različitim korovima).

Na rodnost, ali i kvalitetu uroda uvelike utječu različiti štetni organizmi, koje sve zajedno nazivamo štetočinjama. Skupinu štetočinja životinjskog podrijetla naziva se štetnicima, u koje se ubrajaju štetni kukci, grinje, glodavci, nematode ili oblići, puževi, glodavci, ptice i drugi. Osim štetnika, štete mogu načiniti i korovi, te uzročnici biljnih bolesti – najčešće gljivice, ali i bakterije, virusi i drugi uzročnici bolesti.

Suzbijanje korova opća je potreba i čovjek je provodi još otkad je organizirano počeo kultivirati bilje. Ipak, od oko 350000 biljnih vrsta koliko poznajemo, samo njih 250 nanose čovječanstvu ekonomski značajnije štete. Te vrste (korovi) imaju određena svojstva koje ih stavljaju u povoljniji položaj pred drugim vrstama. Unatoč sve češće isticanih ekoloških nedostataka, kemijske mjere suzbijanja korova, odnosno primjena herbicida, još uvijek je najčešći način suzbijanja. Dobro poznavanje fizikalno-kemijskih i bioloških svojstava herbicida omogućuje pravilnu primjenu, odnosno omogućuje postizanje cilja, uz što manji negativan učinak na okoliš.

Busanje strnih žitarica predstavlja formiranje biljaka pšenice iz čvorova busanja, podzemno grananje stabljike i stvaranje izdanaka, pa govorimo o najosjetljivijoj fazi razvoja u kojoj su strne žitraice posebno osjetljive na prisutnost korova. Busanje započinje u jesen, pa i mjere suzbijanja korova započinju primjenom herbicida u jesenskom roku.

Zakonom o održivoj uporabi pesticida, objavljenim u „Narodnim novinama“ broj 14/14 uređuje se Nacionalni akcijski plan za postizanje održive uporabe pesticida, sustav izobrazbe profesionalnih korisnika pesticida, distributera i savjetnika, sustav distribucije i prodaje pesticida, rukovanje pesticidima, skladištenje i postupanje s ambalažom pesticida i ostacima u ambalaži, vođenje zbirki podataka i vođenje evidencija, uporaba i redoviti pregled strojeva za primjenu pesticida.

Slično ranijim sezonama, početak zime 2013./2014. iznadprosječno je topao, a tek u zadnjem siječanjskom tjednu temperature zraka su značajno u “minusu”. Na zimskim pupovima bresaka je već krajem protekle i početkom ove godine bio vidljiv razvojni stadij B, odnosno početak bubrenja pupova, pa u narednom razdoblju treba planirati i provoditi prve usmjerene zaštite.

Češnjak ili bijeli luk, proizvodi se na cijelom području naše države, ali uglavnom na malim površinama za vlastite potrebe i lokalna tržišta. Zrioba lukovica zahtjeva suho i toplo vrijeme, jer ako u to vrijeme padaju obilne oborine pucaju vanjski ovojni listovi, pa lukovica poprimi sivu boju od saprofitskih gljivica. Stoga se tradicionalno uzgaja u mediteranskom području u kraškim poljima, gdje se zimi ne zadržava voda.

Fitopatogene gljive roda Monilinia uzročnici su bolesti koje su zbog svoje raširenosti dobro poznate svim proizvođačima koštičavog i jezgričavog voća u Hrvatskoj i u svijetu. Međutim, štete koje nastaju uslijed zaraze Monilinia vrstama na jezgričavom voću od puno su manjeg značaja od onih na koštičavom.

Koji herbicid koristiti prije, a koji nakon nicanja češnjaka, pita pretplatnik i navodi da mu najveće teškoće stvara pirika. Odgovara naš stručni suradnik prof. dr. sc. Zvonimir Ostojić.