Zaštita bilja

Ne samo fitoplazmatske, nego uopće bolesti vinove loze u Europi, jedan od osnovnih razloga za tvrdnju je taj da se u vinogradima u kojima se pojavi brzo širi i poprima vrlo brzo razmjere epidemije te pričinjava velike štete koje se očituju u 100%-tnom gubitku grožđa i trajnom gubitku zaraženih trsova. Njeno iskorjenjivanje zahtijeva energične i drastične fitosanitarne mjere koje se sastoje u krčenju i uništenju zaraženih trsova, pa čak i čitavih vinograda te u obveznom suzbijanju vektora – američkog cvrčka.

Vinova loza se nalazi u kritičnoj fazi (završetak cvatnje - početak zatvaranja grozdova) za zaštitu od bolesti. Osnovna zaštita usmjerena je na suzbijanje pepelnice i plamenjače, a u pojedinim dijelovima priobalnog područja, na osjetljivim sortama i protiv sive plijesni tj. truleži vinove loze.

Unatoč provođenju kemijske zaštite procjenjuje se da posljednjih desetljeća u našoj zemlji gljivične bolesti unište gotovo jednu trećinu uroda grožđa. Bez primjerene zaštite plamenjača (Plasmopara viticola) uzrokuje potpuni gubitak svih zelenih organa vinove loze.

Cvatnja je vrlo osjetljiva faza razvoja vinove loze. Peronospora i pepelnica te grožđani moljci i crveni pauk standardni su problemi uz koje se može pojaviti i rani botritis na osjetljivim sortama.

Nakon uzročnika krastavosti i smeđe truleži, u područjima gdje nije proširena niti udomaćena bakterijska palež jabučastog voća, pepelnica je najznačajnija bolest jabuka. Ponekad može čak napasti neke sorte krušaka, a iznimno i dunju.

Vlasnici koštičavih voćnih vrsta ovog proljeća i ljeta mogu najviše “strahovati” od jače pojave gljivičnih bolesti koje prezimljuju na nadzemnim organima, npr. od uzročnika kovrčavosti i šupljikavosti lišća, te posebice paleži cvijeta i rodnih grančica (Monilinia laxa). Razvoju bolesti naročito pogoduje prohladno, kišno vrijeme s povišenom relativnom vlagom tijekom cvatnje. Tada broj osušenih mladica na stablu može biti velik. Patološki poremečaj se razlikuje od šteta mrazom, jer zbog niskih temperatura na voćkama stradaju svi cvjetovi.

Prve mjere usmjerene kemijske zaštite vinove loze provodimo početkom vegetacije od razvojnog stadija vunastog pupa, prvenstveno protiv štetnih grinja, štetnih gusjenica i uzročnika crne pjegavosti. Najčešće ne uzrokuje izravne štete na grož đu pa je vinogradari iz tog razloga podcjenjuju, ali loza se postupno iscrpljuje, urodi iz godine u godinu opadaju, pa na taj način postoje podaci o štetama do 30%!

Ispravnim nanošenjem pesticida ne truje se ni proizvod ni okoliš. Treba znati što treba uskladiti. Čimbenici su: biljna vrsta i sorta, stadij porasta, visina biljaka, struktura gornje površine lista, stanje (situacija) ishranjenosti, utjecaj (pritisak) okoliša, vremenski prostor aplikacije, vrsta zaštitnog sredstva, radna brzina, vjetar, temperatura, vlažnost zraka, kapacitet prskalice i raspoloživi sati prskanja.

Razdoblje krajem zime i na početku vegetacije u rano proljeće vrlo je bitno u zaštiti raznih biljaka od bolesti, a posebno u zaštiti voćaka, masline i vinove loze. U ovom razdoblju bi se obavezno trebala provoditi preventivna zaštita protiv bolesti poznata kao kasno zimsko prskanje ili plavo prskanje, te također na početku kretanja vegetacije u rano proljeće treba nastaviti sa suzbijanjem nekih bolesti voćaka, pogotovo u razdoblju cvatnje.

Vinska muha pjegavih krila (Drosophila suzukii Matsumura, 1931) je egzotična octena muha podrijetlom iz Japana. Za razliku od ostalih vrsta roda Drosophila koje većinom napadaju prezrelo, trulo voće otpalo sa stabla ili oštećene plodove, Drosophila suzukii oštećuje voće u zriobi uzrokujući ekonomske gubitke u proizvodnji koštićavog voća. Biljke domaćini štetnika su mnoge kultivirane i samonikle vrste, a ekonomske štete zabilježene su na plodovima trešnje, breskve, šljive, borovnice, maline, kupine, jagode, kivike i smokve.

Prilikom rezidbe mogu se na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova vinove loze uočiti promjene koje u nekim slučajevima mogu upućivati na razvoj opasnih bolesti, odnosno zarazu s nekim uzročnicima biljnih bolesti. Koje bolesti se mogu uočiti prilikom rezidbe na vanjskim i unutarnjim dijelovima rozgve i trsova?

Mnogi proizvođači božićnih jelki i smreka žale se da se u prvim godinama uzgoja mladih sadnica ovih ukrasnih stabala, na njihovim granama pojave izrasline u vidu zadebljanja ili gala. Na tu se pojavu požalio i naš čitatelj Ante Pervan iz Otočca, koji se kao član poljoprivrednog gospodarstva bavi uzgojem mladih smreka i jela. Tvrdi da je potrebno 5-8 godina da drvo naraste do visine oko 2,5 m, ovisno o vrsti i sorti. Takva su mu stabla puna opisanih zadebljanja te dodaje da se izrasline češće javljaju na smrekama. Naravno, te izrasline unakazuju stablo, koje gubi tržnu vrijednost.

Klima kontinentalnog područja naše zemlje sve više tijekom ljeta poprima neka "tropska" obilježja (nesnosne vrućine i sparine), a kao posljedica toga pojavljuju se i "novije" vrste biljnih nametnika koji su prijašnjih godina opisivani samo kao povremeni štetnici.

Ozime žitarice biljke su čija se vegetacija proteže u vrlo dugom razdoblju, počinje u jesen, a završava u srpnju. Tako su biljke na polju 8-9 mjeseci i tada su izložene napadu brojnih štetnika.

Skladištenje i čuvanje plodova voća nakon berbe na određeno vrijeme, predstavlja vrlo važan dio tehnološkog procesa u suvremenoj voćarskoj proizvodnji. Međutim, unatoč kontroliranim uvjetima koji vladaju u skladištima, postoji mogućnost kvarenja plodova voća, i to prvenstveno zbog pojave određenih bolesti (tzv. post-harvest diseases), o kojima se mora voditi računa još i prije same berbe voća. To su obično bolesti kojih u tijeku vegetacije uopće nema ili se samo sporadično pojavljuju na kraju vegetacije.

U prošlom broju Gospodarskog lista opisana je primjena herbicidnih pripravaka koji se u ozimim žitaricama koriste nakon sjetve, a prije nicanja. Većina pripravaka može se koristiti u jesen i prije i nakon nicanja usjeva.