Među ekonomski značajnije štetne organizme životinjskog podrijetla koji se javljaju u većini naših vinorodnih područja jesu grinje šiškarice (Eriophydae) i grožđani moljci (Lobesia, Eupoecillia).

U područjima gdje je raširena karantenska zlatna žutica vinove loze temeljem Naredbe o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO i sukladno proglašenju demarkacijskih područja provode se mjere suzbijanja širitelja bolesti američkog cvrčka (Scaphoideus titanus).

Grinje šiškarice (Eriophydae) su aktivne cijele vegetacije. Sisanjem biljnih sokova uzrokuju različite deformacije na pupovima, listovima i mladicama vinove loze. U većini hrvatskih kontinentalnih vinogorja dominiraju grinje šiškarice, dok su grinje iz skupine crvenih pauka (Tetranychidae) u vinogorjima vrlo rijetke. Aktiviraju se već u vrijeme bubrenja pupova. Tako njihovo usmjereno suzbijanje provodimo u vrijeme “vunastog pupa” (B-C) i ponovno “pojavom prvih listića” (D-E). Grinje šiškarice su ime dobile po formiranju lisnih nabreklina (šiški), ali isto je poznato samo kod vrste erinoze (lat. Eriophyes syn. Colomerus vitis).

Druga vrlo štetna grinja šiškarica je akarinoza (lat. Clepitrimerus syn. Phyllocoptes vitis). Nekada je bilo uvriježeno iskustvo vinogradara da štetnost grinja šiškarica značajno ovisi o meteorološkim uvjetima u vrijeme bubrenja i pupanja vinograda (ako u to vrijeme potraje prohladno-vlažno razdoblje štete su vrlo izražene). Lozine grinje uzročnici akarinoze i erinoze prezime kao odrasle ženke ispod ljuski kore ili u pupovima. Kako su zime sve manje hladne njihova je prezimljujuća brojnost sve više izražena.

Sve veći broj generacija

Visoke ljetne temperature omogućuju zadnjih 10-ak godina razvoj većeg broja pokoljenja. Stoga u vrijeme početka vegetacije vinograda “grinje šiškarice ne treba podcijeniti”, već u vrijeme razvojnog stadija vinove loze B-E poduzeti mjere usmjerene zaštite. Toplije proljetno vrijeme početkom pojave lozinih prvih organa neće spriječiti naknadni razvoj grinja šiškarica. Naprotiv, zadnjih sezona primamo upite vinogradara o neželjenim promjenama lišća sredinom i krajem ljeta i početkom jeseni.: netipične promjene na lišću osjetljivih sorti u obliku gubitka normalne zelene boje, a ako se niti tada ne poduzimaju mjere zaštite početkom jeseni na zaraženom trsju dominira žuto-ljubičasto-smeđa boja lišća. Pritom nema očekivanog omjera sladora i ukupnih kiselina u grožđu. Ovu pojavu uzrokuje akarinoza, a ne smije se poistovjetiti sa znakovima fitoplazmatskih žutica.

Akarinoza (Calepitrimerus syn. Phyllocoptes vitis) svojom ishranom u vrijeme bubrenja i otvaranja pupova može uzrokovati “posmeđenje” i uginuće pupa ili pojavu kržljavih mladica skraćenog rasta. Zbog oštećenja glavnog pupa iz postranog pupa izbija nova mladica, pa je moguće vidjeti dvostruke mladice. Na mladom lišću se vide ubodi okruženi žućkastom zonom zvjezdolika oblika. Često je list na zaraženim mladicama deformiran, tipičnog uzdignutog ruba i mozaično-žute plojke. Razvoj napadnutih pupova u vinogradu je naročito usporen ako nakon početka vegetacije uslijedi prodor prohladno-vlažnog, vjetrovitog i kišnog vremena. Tada su grinje dulje razdoblje koncentrirane na relativno maloj lisnoj površini. Zbog prisutnosti lozinih grinja u pupovima, često se prenose zaraženim loznim cjepovima, pa u tek posađenim vinogradima također treba odmah poduzimati preventivne mjere zaštite.

Suzbijanje lozinih grinja šiškarica je vrlo teško i mora se provoditi početkom vegetacije u vrijeme bubrenja i otvaranja pupova. Kvaliteta tretiranja je presudna za učinkovitost poduzetih mjera zaštite, jer je ciljana biljna površina vrlo mala (škropivom treba “natopiti” zaražene pupove). Nažalost, od 2016. godine dovoljno učinkovitih akaricida registriranih u našoj zemlji za primjenu u vinogradarstvu, a koji istovremeno suzbijaju lozine grinje šiškarice (Eriophydae) i mlađe razvojne oblike iz skupine crvenih pauka (Tetranychidae) više nema.

Tablica 4. Specifični akaricidi i njihova djelotvornost na različite skupine* fitofagnih grinja registrirani u našoj zemlji za primjenu u vinogradima

Djelatna tvarPripravakRegistrirano na spektar grinja u vinovoj loziPrimjena
tebufenzoidMasai WPcrveni voćni pauk, koprivina grinja0,1-0,2 kg/ha
klofentezinApollo SCcrveni voćni pauk0,04 %
etoksazolZoom SCcrveni voćni pauk, koprivina grinja0,025 %
abamektinVertimec EC Kraft 18 EC, Apachežuti lozin pauk, crveni voćni pauk, koprivina grinja0,075 % 0,75 lit./ha
*u našim vinogradima opisano je 5 vrsta fitofagnih grinja svrstanih u dvije skupine (porodice): skupina “crvenih pauka” (Tetranychidae) i skupina lozinih grinja šiškarica (Eriophydae). U skupinu crvenih pauka ubrajamo crveni voćni pauk (Panonychus), koprivinu grinju (Tetranychus) i žuti lozin pauk (Eotetranychus). U skupinu lozinih grinja šiškarica ubrajamo akarinozu (Calepitrimerus) i erinozu (Eriophyes).

VAŽNO: Od 2018. sezone na hrvatskom tržištu imamo dva nova akaricida: Milbeknock (d.t. milbemectin) i Nealta (d.t. ciflumetofen), a od 2021. još dvije akaricidne tvari: acekvinocil (Kanemite SC) i bifenazat (Acramite SC). Ali, isti nemaju dopuštenje za primjenu u vinogradarstvu. Također, ovisno o djelatnoj tvari registrirani su samo za suzbijanje grinja iz skupina crvenih pauka u voćarstvu, povrću i ukrasnom bilju.

Vidljivo je da trenutno u Republici Hrvatskoj nemamo niti jedan akaricid registriran za suzbijanje lozinih grinja šiškarica (Eriophydae). Grinje šiškarice su značajno manje od fitofagnih grinja iz skupine “crvenih pauka”, ne vide se okom niti priručnim povećanjem (5-7x). Pokusima radi provjere djelotvornosti djelatnih tvari akaricida na lozine grinje šiškarice (Eriophydae) nešto bolju učinkovitost pokazuje jedino pripravak Masai (Shirudo) WP (0,25-0,3 kg/ha) (provedeno na vinskoj sorti Moslavac bijeli ili Šipon).

Prema višegodišnjim pokusnim rezultatima dobivenim u Međimurju najučinkovitiji akaricid na našem tržištu za suzbijanje grinje šiškarica je fenazakvin (Demitan SC), ali od 2016. dopušten je za primjenu samo u ukrasnom bilju i rasadnicima. Poznato je da primjena sumpornih fungicida povišene koncentracije (2 do 3 %) u vrijeme bubrenja i otvaranja pupova učinkovito suzbija grinje šiškarice, a tek zadnjih godina pojedini sumporni pripravci dobivaju registracije za takvu namjenu.

Sumporni fungicidi su također registrirani u vinogradu za suzbijanje pepelnice (Erysiphe necator) do početka cvatnje u najvećim količinama 3-5 kg ili lit./ha, mogu uz smanjeni utrošak škropiva (najviše 200-250 lit./ha/5000 trsa) u prvim aplikacijama biti vrlo učinkoviti pri suzbijanju lozinih grinja šiškarica. Samo jedno tretiranje grinja šiškarica ne daje zadovoljavajući djelotvornost, već je potrebno obaviti dvije aplikacije u kraćim razmacima (5-8 dana). Svakako je dobro u prve tri rano proljetne usmjerene zaštite vinove loze koristiti povišene koncentracije registriranih sumpornih pripravaka. Povišene koncentracije sumpornih pripravaka nije moguće koristiti tijekom ljeta zbog fitotokisčnosti.

VAŽNO: Kod primjene sumpora ne dodavati (miješati) parafinska ulja (niti mineralna). Parafinska ulja su bila vrlo učinkovitija na grinje šiškarice (i druge štetnika – npr. štitaste uši, štetne gusjenice) kad su se koristila u mješavini s danas zabranjenim površinskim insekticidima (npr. endosulfan, metidation, diazinon i drugi). Povišena koncentracija parafinskih ulja dopuštena je za primjenu samo za kasno zimsko tretiranje (nakon zimske rezidbe i blagdana Svetog Josipa).

Tablica 5. Pripravci registrirani za suzbijanje lozinih grinja šiškarica (akarinoza, erinoza) u našoj zemlji

Djelatne tvariPripravciPrimjenaKarenca
*parafinsko uljeOvipron Top EC*25-35 lit./haK=20 dana
sumporChromosul, Kumulus, Microthiol Specijal1 % ili 3-8 kg/haK=28 dana
*zimsko tretiranje

13

Tipični rano-proljetni simptomi grinja šiškarica uzročnika akarinoze na vrlo osjetljivoj vinskoj sorti Sauvignon bijeli: mladice iz donjih pupova su slabijeg porasta (slika 13), te štete od uzročnika erinoze na vrlo osjetljivoj vinskoj sorti rajnski rizling: nabrekline na licu lišća (slika 14) koje su s naličja “popunjene” vunastom bijelom prevlakom (slika 15) (Snimio M.Šubić)

Pročitajte više članaka bolestima i zaštiti vinove loze:

Godišnja preporuka za zaštitu vinograda

Plamenjača vinove loze

Pepelnica vinove loze

Kemijske i biološke mjere protiv sive plijesni grožđa (Botrytis)

Najvažniji tehnološki štetnici vinove loze

Suzbijanje američkog cvrčka nakon cvatnje vinograda

Biološka zaštita vinove loze

Prethodni članakKemijske i biološke mjere protiv sive plijesni grožđa (Botrytis)
Sljedeći članakNajvažniji tehnološki štetnici vinove loze
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.