Peradarstvo

Guščići su nakon leženja teški 100 - 110 g i znatno otporniji od pilića. No, bez obzira na tu činjenicu, trebamo im u početku osigurati odgovarajuće smještajne uvjete.

Nasuprot peradi koja se uzgaja u korisne i gospodarske svrhe, a to su domaće koko_i, patke, guske, purani, biserke i japanske prepelice koje drže i uzgajaju zbog mesa, jaja i perja, postoje i vrste koje drže uglavnom zbog ukrasa.

Talijanska kokoš nesilica je raskošnih boja, iako glede apsolutne nesivosti ponekad mora prepustiti prednost drugim pasminama, pa ju stoga usprkos današnjoj potpunoj dominaciji hibridnih kokica iz suvremenog uzgoja, nisu zaboravili ni krugovi koji nisu usko povezani s uzgojem kokica.

Pure su u prošlosti uzgajane uglavnom u manjem broju, za vlastite potrebe na obiteljskim gospodarstvima, pri čemu je prevladavao slobodan način držanja na pašnjacima.
Međutim, zbog sve veće potražnje puretine na tržištu tijekom cijele godine, povećano je zanimanje i za intenzivan uzgoj ove vrste peradi na gospodarstvima koja za to imaju uvjete.

Kad govorimo o ukrasnoj peradi, nikako ne bismo smjeli izostaviti crvenu divlju kokoš (Gallus gallus), dokazano značajniju za čovjeka od bilo koje druge vrste ptica. Naime, rijetko je koja vrsta peradi pripitomljavanjem postigla tako visok stupanj vrednovanja kao što je to postigla kokoš.

Iako su nekad u Nizozemskoj i Francuskoj bile omiljene zbog izvrsnog mesa, padovanske kokice danas su u prvom redu ukrasne i izložbene kokice zanimljiva oblika glave i prekrasnih nijansi boja.

Ovom prilikom ćemo se ukratko zadržati na podnom smještaju i hranidbi pilića sa industrijskim i vlastito proizvedenim krmnim smjesama na obiteljskom gospodarstvu.

Zdrav organizam je onaj u kojem svi životni procesi teku u granicama normale za određenu vrstu, pasminu, dob i spol. To znači, kad u organizmu životinja organi i organski sustavi funkcioniraju standardnom fiziološkom učestalošću, kažemo da je životinja zdrava.

Pet vrsta tragopana, a zovu se još satiri ili rožnati fazani potječu iz brdskih kišnih šuma jugoistočne Azije, osobito iz područja Himalaja. Od svih vrsta redovito se drže i uzgajaju samo satyr tragopan (Tragopan satyra) i temminckov tragopan (Tragopan temminckii), dok se preostale tri vrste T. capboti, T. blythii i T. melanocephalus vrlo rijetko javljaju u europskim uzgajalištima.

Farmerski uzgoj divljih životinja privlači pozornost sve većeg broja uzgajivača, u čemu mnogi vide lakši način proizvodnje zdrave i kvalitetne hrane za razliku od uzgoja udomaćenih srodnika. Jedno od takvih je i uzgoj američkih divljih pura, preteća našega autohtonoga zagorskog purana, koji je prije dvije godine pokrenuo Božidar Tišinić iz Taborišta nedaleko od Petrinje.

Razvojem suvremenih potpunih obroka, kojima se zadovoljavaju sve potrebe za hranjivim sastojcima, postalo je moguće odgojiti perad do zrelosti u zatvorenu prostoru bez pristupa pašnjaku ili davanja svježe zelene hrane.

Za ekološki prihvatljivu proizvodnju hrane u našoj zemlji postoji sve veće zanimanje, jer u našu prehranu težimo uključiti što više namirnica životinjskog i biljnog podrijetla, proizvedenih bez pesticida, stimulatora rasta i ostalih tvari štetnih po ljudski organizam. U tom pogledu imamo velike mogućnosti, jer s obzirom na geografski položaj, klimatske specifičnosti, čisti okoliš i kvalitetne pašnjake možemo proizvoditi takvu vrstu hrane ne samo za potrebe vlastita stanovništva, već i za inozemn

Amrocki nemaju nimalo slučajno zajedničke pretke s plymouth rockima. Kod njih se ne radi ni o čemu drugome, nego o njemačkom oplemenjenom uzgoju kokica pod nazivom barred rocks, poznatih još od 1849. i izloženih prvi put 1869. u Worcestheru, kao zajedničkim pretcima obiju pasmina.

Potječe iz Engleske, gdje je na imanju Oscara Graya, između 1917. i 1923. godine, i uzgojena pod imenom abacot ranger. Podrijetlo njezina imena prilično je sporno. Moguće je da uistinu dolazi od pojma “naokolo lunjati” ili “naokolo tumarati”, međutim, ovakvo se objašnjenje čini pomalo usiljenim.

Ponašanje peradi u objektu važan je čimbenik, koji može utjecati na proizvodnju u jatu. Uvjetovano je nasljednim čimbenicima i može se razlikovati između vrsta, pasmina i jedinki u okviru svakog jata. Pritom je spoznato da perad komunicira i unutar svoga jata (društva) teži uspostavljanju socijalnog reda.

Na škrtoj zemlji dalmatinskog zaleđa oduvijek je vladala oskudica. U tako nepovoljnim životnim prilikama spontano se razvio jedan dinarski tip živičarke, kojega još davne 1914. godine, kao regionalnu posebnost, opisuje Armin Arbeiter u knjizi “Handbuch der Nutzgeflügelzucht für Österreich und die Donauländer”.