Peradarstvo

Male ptice latinskog naziva Coturnix quail, kod nas poznatije kao japanske prepelice, uzgajaju se radi mesa i vrlo hranjivih jaja. Odlikuje ih jednostavnost uzgoja i brzina rasta.

Spoznaja da je zelena hrana važna u hranidbi peradi stara je kao i sam uzgoj peradi. Suvremenim metodama držanja peradi na farmama, ta je hrana odavno izišla iz upotrebe jer se iz radno-tehničkih razloga nije mogla davati životinjama. Ali gotova hrana s umjetno dodanim vitaminima nije odgovarajuća zamjena.

Domaće guske izravni su potomci sive divlje guske (Anser cinereus), koja živi u cijeloj Europi i dijelu Azije. Jedino kineska kvrgava guska potječe od divlje kvrgave guske, koja živi na području sjeverne Kine i istočnog Sibira. Smatra se da su guske pripitomljene 2000 godina prije Krista u Egiptu, gdje su bile svete životinje. Poznato je da su pitomu gusku uzgajali Grci i Rimljani još 1000 godina prije Krista, poznavali postupak kljukanja za dobivanje kvalitetnih jetara, koja su već tada bila poznata poslastica.

Valenje peradi može biti prirodno i umjetno. Prirodno valenje je uz pomoć kvočke, a umjetno uz pomoć posebnih uređaja - inkubatora, koji oponašaju rad kvočki.

Organizam peradi podložan je raznim vrstama živih uzročnika bolesti, a svrstavamo ih u bakterijske, virusne, gljivične i nametničke bolesti. Ovom prilikom zadržat ćemo se na opisu najznačajnijih nametničkih bolesti.

Jedna od najpopularnijih i najmlađih sjevernoameričkih pasmina kokica svih vremena dolazi iz jedne od najmanjih saveznih država SAD-a. Seljaci iz razmjerno neplodnih pobrđa Appalacha razvili su od 1915. godine nadalje, pod stručnim vodstvom prof. A. W. Richardsona, novu pasminu kokice. Ishodišne kokice u New Hampshireu bile su pasmine Rhode Islands, tada još u zlatnosmeđoj boji.

Guščići su nakon leženja teški 100 - 110 g i znatno otporniji od pilića. No, bez obzira na tu činjenicu, trebamo im u početku osigurati odgovarajuće smještajne uvjete.

Nasuprot peradi koja se uzgaja u korisne i gospodarske svrhe, a to su domaće koko_i, patke, guske, purani, biserke i japanske prepelice koje drže i uzgajaju zbog mesa, jaja i perja, postoje i vrste koje drže uglavnom zbog ukrasa.

Talijanska kokoš nesilica je raskošnih boja, iako glede apsolutne nesivosti ponekad mora prepustiti prednost drugim pasminama, pa ju stoga usprkos današnjoj potpunoj dominaciji hibridnih kokica iz suvremenog uzgoja, nisu zaboravili ni krugovi koji nisu usko povezani s uzgojem kokica.

Pure su u prošlosti uzgajane uglavnom u manjem broju, za vlastite potrebe na obiteljskim gospodarstvima, pri čemu je prevladavao slobodan način držanja na pašnjacima.
Međutim, zbog sve veće potražnje puretine na tržištu tijekom cijele godine, povećano je zanimanje i za intenzivan uzgoj ove vrste peradi na gospodarstvima koja za to imaju uvjete.

Kad govorimo o ukrasnoj peradi, nikako ne bismo smjeli izostaviti crvenu divlju kokoš (Gallus gallus), dokazano značajniju za čovjeka od bilo koje druge vrste ptica. Naime, rijetko je koja vrsta peradi pripitomljavanjem postigla tako visok stupanj vrednovanja kao što je to postigla kokoš.

Iako su nekad u Nizozemskoj i Francuskoj bile omiljene zbog izvrsnog mesa, padovanske kokice danas su u prvom redu ukrasne i izložbene kokice zanimljiva oblika glave i prekrasnih nijansi boja.

Ovom prilikom ćemo se ukratko zadržati na podnom smještaju i hranidbi pilića sa industrijskim i vlastito proizvedenim krmnim smjesama na obiteljskom gospodarstvu.

Zdrav organizam je onaj u kojem svi životni procesi teku u granicama normale za određenu vrstu, pasminu, dob i spol. To znači, kad u organizmu životinja organi i organski sustavi funkcioniraju standardnom fiziološkom učestalošću, kažemo da je životinja zdrava.

Pet vrsta tragopana, a zovu se još satiri ili rožnati fazani potječu iz brdskih kišnih šuma jugoistočne Azije, osobito iz područja Himalaja. Od svih vrsta redovito se drže i uzgajaju samo satyr tragopan (Tragopan satyra) i temminckov tragopan (Tragopan temminckii), dok se preostale tri vrste T. capboti, T. blythii i T. melanocephalus vrlo rijetko javljaju u europskim uzgajalištima.

Farmerski uzgoj divljih životinja privlači pozornost sve većeg broja uzgajivača, u čemu mnogi vide lakši način proizvodnje zdrave i kvalitetne hrane za razliku od uzgoja udomaćenih srodnika. Jedno od takvih je i uzgoj američkih divljih pura, preteća našega autohtonoga zagorskog purana, koji je prije dvije godine pokrenuo Božidar Tišinić iz Taborišta nedaleko od Petrinje.