Voćarstvo

U cilju očuvanja izvornih i zaštićenih vrsta i kultivara poljoprivrednog bilja u Republici Hrvatskoj ove godine je po prvi puta bilo moguće zatražiti i potporu za takve nasade.

Destilacija je fizikalna metoda odjeljivanja hlapljivih sastojaka iz tekuće smjese, a temelji se na različitim vrelištima pojedinih sastojaka. Zagrijavanjem tekuće smjese, stvaraju se pare hlapljivih sastojaka koje se odvode, kondenziraju i skupljaju u novu tekućinu – destilat (rakija).

Slijede li nam idućih godina veliki potresi na voćarskim gospodarstvima u Hrvatskoj ? Ove godine, konkurentni voćari zaradit će dobar novac, a loši proizvođači malo novca i polako će mnogi gasiti svoju voćarsku proizvodnju.

Marelica je voćna vrsta koja je slabo zastupljena u našim intenzivnim nasadima, zbog teškoća u suvremenoj proizvodnji (proljetno izmrzavanje, apopleksija i nedostatak odgovarajućih podloga), iako su njezini plodovi ugodnog okusa vrlo traženi. Svježi plodovi marelice koriste se kao stolno voće, a zbog ranog dozrijevanja postižu dobru cijenu. Koriste se i za preradu u raznovrsne prerađevine (sokove, džemove, pekmeze, kompote itd.), a mogu se i sušiti, te prerađivati u rakiju visoke kvalitete, čime uzgoj marelice još više dobiva na ekonomičnosti.

Razvojem slabobujnih podloga i otkrivanjem posebnih patuljastih kultivara pojedinih voćnih vrsta otvorena je mogućnost uzgoja voćaka u vrlo gustom rasporedu na malom prostoru. Primjerice u takozvanim sustavima „voćnjaka livada“ moguće je uzgajati i 10 000 sadnica po hektaru.

U posljednje se vrijeme, na policama trgovina mogu naći i plodovi manje poznatih voćaka. Prodaju se po visokim cijenama, a mnoge od njih mogle bi se uzgajati i kod nas. Osim njih, postoje i voćke koje su se nekada uzgajale, a danas su gotovo pale u zaborav. U ovom će prilogu biti opisane neke od njih, kako bismo upoznali njihova svojstva i time potaknuli na razmišljanje “izvan okvira”, one koji žele uzgojiti poneku egzotičnu voćku, ili možda čak pokrenuti ozbiljniju proizvodnju.

Aronija je vrlo ljekovita biljka koja potječe s istoka Sjeverne Amerike, ali je njezina vrijednost prepoznata u Europi. Budući da nema velikih zahtjeva u pogledu mjesta uzgoja i klime, može se uzgajati na području cijele Hrvatske, ali bolje uspijeva na staništu s višom vlažnošću tla i zraka.

Od ovog broja, na stranicama Gospodarskog lista u kolumni Voćarski dnevnik, moći ćete čitati o aktualnostima u voćarstvu. Koje će teme biti zastupljene? Bit će tu praktičnog voćarstva, o rezidbi voća, o zaštiti voća, ali i o prodaji voća, o ekonomici voćarstva, pa i o kulturi konzumacije voća i općenito o kulturi voćarstva.

Prijevremeno opadanje plodova velika je teškoća u uzgoju jezgričavog voća, posebno jabuka. Razlog tome je tvorba hormona etilena koji je važan za dozrijevanje ploda, ali i njegovo odvajanje od rodnog izbojka.

Kruška je jedna od najstarijih voćnih vrsta, ali uzgajalo se svega nekoliko sorata dok belgijski i francuski oplemenjivači krajem 18. stoljeća nisu stvorili veći broj sorata koje su uzgajali naše bake i djedovi. Neke od tih sorata susrećemo u uzgoju i danas.

Ekološki uzgoj jabuka, uz povrće, maslinu i vinovu lozu, ima najveću perspektivu u sveukupnoj ekološkoj poljoprivredi Republike Hrvatske. Zanimanje za ekološki uzgoj jabuka u Hrvatskoj je u stalnom porastu u posljednjih nekoliko godina, što se objašnjava tradicijom ove proizvodnje i sustavom državnih poticaja za podizanje novih nasada jabuke, te prelaskom iz konvencionalne u ekološku proizvodnju.

Ekološki uzgoj jagode u Hrvatskoj vrlo je malo zastupljen. Dobro iskorištavanje proizvodnih kapaciteta tla te ostvarivanje većih prihoda po gospodarstvu u odnosu na mnoge druge poljoprivredne kulture, što je posebno značajno za brdsko-planinska područja, jagodu čini vrlo korisnom i isplativom voćnom kulturom.

Nastavljamo s predstavljanjem podloga voćnih vrsta, koje smo započeli u prošlom broju Gospodarskog lista. U ovom članku opisati ćemo podloge za jabuku i krušku.

Cijepljenjem na određenu podlogu voćka dobiva određenu bujnost i rast, rodnost, otpornost prema bolestima i štetnicima, prilagodljivost sastavu i tipu tla, prilagodljivost klimatskim uvjetima, bolje ukorjenjivanje i iskorištavanje hranjiva. Odabirom podloge može se mijenjati način uzgoja neke voćke.

S obzirom na razvoj slabo bujnih podloga sve veći je danas izbor prikladnih voćnih vrsta za uzgojne oblike koji zahtijevaju armaturu. Neke voćne vrste se praktično ni ne mogu uzgajati bez armature kao primjerice kupina, malina i aktinidija (kivika). Neke voćne vrste se tek danas mogu uspješno uzgajati razvojem slabobujnih podloga na armaturi kao primjerice trešnja, višnja i šljiva. Ostale voćne vrste kao jabuka i kruška već se godinama uspješno uzgajaju na raznim uzgojnim oblicima koji zahtijevaju armaturu.

U povoljnim ekološkim uvjetima i s relativno skromnim ekonomskim ulaganjima u odnosu na druge vrste voćaka, lijeska daje dobre urode, a time i veliku rentabilnost. Plod lijeske – lješnjak ima široku primjenu u prehrambenoj industriji i kućanstvu.