Zaštita bilja

Pesticidi, odnosno sredstva za zaštitu bilja su pripravci (uglavnom kemijski, ali mogu biti i biološki) koji se koriste za zaštitu bilja od štetočinja – biljnih patogena ili bolesti, insekata, nematoda, grinja, korova, ptica i dr. Upotreba pesticida je možemo reći "nužno zlo" u današnjoj poljoprivredi. Gotovo je nemoguće i zamisliti današnju suvremenu poljoprivredu bez korištenja sredstava za zaštitu bilja. Potrebno je uvijek imati na umu da uporaba pesticida na neispravan način može uzrokovati i neke negativne pojave (onečišćenje okoliša, otrovanja i sl.), pa ih stoga treba koristiti samo onda kad je to uistinu nužno i uvijek u skladu s uputama.

U svjetskim razmjerima štete koje poljoprivrednoj proizvodnji unatoč poduzetim mjerama zaštite nanose neželjeni organizmi iznose 42% vrijednosti potencijalne proizvodnje. Procjenjuje se da bi bez mjera zaštite takvi gubici bili barem dvostruko veći.

Među neželjenim organizmima najveće ekonomske štete u vinogradarskoj proizvodnji uzrokuju uzročnici biljnih bolesti poput plamenjače, crne pjegavosti i dr. Razdoblje mirovanja tijekom zime uzročnici bolesti preživljavaju u oblicima otpornim na vrlo niske temperature (npr. zimska plodišta, zimske oospore, sklerociji, micelij ispod kore i/ili u pupovima). Zaražena rozgva je mjesto gdje se često održavaju patogeni mikroorganizmi.

Zimsko doba je razdoblje mirovanja, i vegetacije i vinogradara. Vinova loza je zaustavila kolanje sokova i aktivno uzimanje hranjiva, a samo minimalnim unutrašnjim procesima daje na znanje da živi i čeka svoj trenutak da ponovno prolista, procvate i rodi.

Štete od zečeva i voluharica u voćnjaku se javljaju tijekom kasne jeseni pa sve do ranog proljeća. U tom razdoblju ovim je štetočinama dostupno malo hrane, a površina tla s vegetativnim pokrovom obično je smrznuta ili je pokrivena snijegom. Stoga su kao hrana zečevima i voluharicama dostupne samo drvenaste kulture, najčešće voćke, a osobito su ugroženi nasadi u blizini šuma.

Žuta patuljavost ječma (Barley yellow dwarf-BYD) virusno je oboljenje koje se javlja na strnim žitaricama, a posebno je opasna za usjeve ozimog ječma i ozime pšenice jer do zaraze dolazi tijekom jeseni, a u to su vrijeme navedeni usjevi u stadiju razvoja od jednog do više malih listova.

Za laike orah predstavlja slabo zahtjevnu voćarsku vrstu, pa ga mnogi vlasnici zemljišta sade jer žele iskoristiti ili održavati površine na što jednostavniji način bez većih ulaganja i radnih aktivnosti. Ali, ako se uzgojem oraha želi i nešto zaraditi, tada treba svladati sve tehnološke zahtjeve suvremenog uzgoja oraha, od pospješivanja što ranije rodnosti do čišćenja i sušenja plodova.

Sredinom ljeta započinje uzgoj krizantema na tradicionalan način, odnosno sadnja presadnica tzv. “šmitovka” na otvorene gredice, koje se naknadno pokrivaju plastičnim tunelima. Zbog visoke cijene nabave kvalitetnih matičnih biljaka, a napose zbog troškova izgradnje i grijanja zaštićenih proizvodnih prostora (klijališta, plastenici, staklenici), rizici pojave (pseudo)gljivica stanovnika tla moraju biti svedeni na minimum.

Lavanda je jedna od najpoznatijih aromatičnih i ljekovitih biljaka. Kod nas je tradicionalno najviše raširena na otoku Hvaru. Zadnjih se godina uzgoj lavande u značajnoj mjeri proširio i po područjima kontinentalne Hrvatske, pa već imamo i prave plantažne nasade lavande.

Fitoplazma flavescence dorée je štetni organizam razvrstan na II.A.II popis karantenskih štetnika, kako za EU, tako i za Hrvatsku. Sama činjenica što se neki štetni organizam nalazi na popisu karantenskih štetnika svrstava ga u red opasnih štetnika koji može prouzročiti neprocjenjive štete na poljoprivrednim kulturama.

Tijekom ljeta pa sve do kraja vegetacije na plodovima raznih vrsta voćaka (jabuka, kruška, agrumi, šljiva, stolno grožđe, šipak, kivi, smokva, orah, lijeska i dr.) može se javiti veći broj bolesti, koje više ili manje mogu smanjiti kvalitetu plodova kao i sami prinos.

Ne samo fitoplazmatske, nego uopće bolesti vinove loze u Europi, jedan od osnovnih razloga za tvrdnju je taj da se u vinogradima u kojima se pojavi brzo širi i poprima vrlo brzo razmjere epidemije te pričinjava velike štete koje se očituju u 100%-tnom gubitku grožđa i trajnom gubitku zaraženih trsova. Njeno iskorjenjivanje zahtijeva energične i drastične fitosanitarne mjere koje se sastoje u krčenju i uništenju zaraženih trsova, pa čak i čitavih vinograda te u obveznom suzbijanju vektora – američkog cvrčka.

Vinova loza se nalazi u kritičnoj fazi (završetak cvatnje - početak zatvaranja grozdova) za zaštitu od bolesti. Osnovna zaštita usmjerena je na suzbijanje pepelnice i plamenjače, a u pojedinim dijelovima priobalnog područja, na osjetljivim sortama i protiv sive plijesni tj. truleži vinove loze.

Unatoč provođenju kemijske zaštite procjenjuje se da posljednjih desetljeća u našoj zemlji gljivične bolesti unište gotovo jednu trećinu uroda grožđa. Bez primjerene zaštite plamenjača (Plasmopara viticola) uzrokuje potpuni gubitak svih zelenih organa vinove loze.

Cvatnja je vrlo osjetljiva faza razvoja vinove loze. Peronospora i pepelnica te grožđani moljci i crveni pauk standardni su problemi uz koje se može pojaviti i rani botritis na osjetljivim sortama.

Nakon uzročnika krastavosti i smeđe truleži, u područjima gdje nije proširena niti udomaćena bakterijska palež jabučastog voća, pepelnica je najznačajnija bolest jabuka. Ponekad može čak napasti neke sorte krušaka, a iznimno i dunju.