Agroekonomika

Krmiva su važan dio prehrane preživača, ali i čimbenik isplativog poslovanja farme. U današnje vrijeme kad su koncentrirana krmiva skupa, u vrijeme kad cijene stočne hrane variraju, postaje neophodno imati vlastito proizvedenu stočnu hranu.

Tradicionalno se kod nas buče uzgajaju u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, najviše u Međimurju i Podravini, a posljednjih godina i na području Požeške kotline. Dok se u sjeverozapadnom dijelu zemlje proizvodnja odvija uglavnom na malim površinama, u Slavoniji se proizvodnjom bave tvrtke ili zadruge na većim površinama.

Zanimljivo je da je luk jedna od najzastupljenijih vrsta povrća u domaćoj proizvodnji (8%), uz papriku (11%), rajčicu (7%), bijeli kupus (13%), dinje i lubenice (9%), ali se ipak uvozi. Po vrijednosti uvoza najviše uvozimo iz Nizozemske, druga je Austrija, dok je na trećem mjestu Makedonija. Luk, ljutika i mladi luk se vode pod jedinstvenim tarifnim brojem i ako se usporedi uvoz 2002. godine (7.700 tona, vrijednosti 2.100.000 $) s 2012. godinom (12.300 tona, vrijednosti 4.900.000 $) nameće se pitanje zašto je takva situacija, koje su glavne teškoće s kojima se susreću proizvođači luka, te koji su glavni razlozi opstanka onih koji još uvijek posluju?

Razdoblje između 1. listopada i 10. listopada optimalan je rok za sjetvu ječma (Hordeum vulgare) jednogodišnje kulture koja zauzima četvrto mjesto u proizvodnji žitarica. Uglavnom se koristi kao stočna hrana, jer posjeduje visoku hranidbenu vrijednost. Dvoredni ječam ima krupnije izjednačeno zrno s više ugljikohidrata i upotrebljava se u proizvodnji piva.

Otkupna cijena pšenice je nešto o čemu se svake godine vode rasprave i s pravom se postavlja pitanje može li se nekako „urediti“ tržište ovom kulturom? Što utječe na formiranje cijene?

Peršin je povrće koje se svakodnevno koristi u domaćinstvima i koje ostvaruje visoku prodajnu cijenu, kako u svježem tako i u suhom stanju. Budući da se radi o povrću koje je neophodno potrebno prehrambenoj industriji, proizvođači bi trebali uložiti napore u međusobno udruživanje, kako bi osigurali dovoljne količine standardiziranog povrća, u rokovima koji su industriji potrebni. Međusobnim udruživanjem proizvođači bi mogli riješiti i problem nedostatka hladnjača i sušara, i time povećati ekonomičnost svoje proizvodnje.

Paprika je vrlo važna povrtna kultura u Hrvatskoj, od koje se na većoj površini uzgajaju samo rajčica, luk, grah i kupus. Najviše se uzgaja u Virovitičko-podravskoj, Brodsko-posavskoj i Zagrebačkoj županiji. Godišnje se u Hrvatskoj proizvede 30.000 tona paprike uz prosječan prinos od 7 t/ha, međutim treba napomenuti kako su prinosi u komercijalnoj proizvodnji oko 40 t/ha.

Patlidžan još uvijek nije povrće koje se u Hrvatskoj konzumira u većim količinama, što bi svakako trebalo promijeniti isticanjem njegovih korisnih svojstava. Povećanjem konzumacije povećala bi se i njegova proizvodnja, za koju su idealni uvjeti u mediteranskom dijelu Hrvatske.

Božićnim drvcem se, prema Pravilniku o upisniku dobavljača božićnih drvaca, smatra stabalce crnogorice, s korijenom ili bez korijena, koje nije za upotrebu u šumarstvu i stavlja se na tržište u vremenskom razdoblju od 1. studenoga do 7. siječnja. Uvjet je za proizvodnju, stavljanje na tržište i uvoz božićnih drvaca, da se pravne ili fizičke osobe koje se žele time baviti moraju upisati u Upisnik dobavljača božićnih drvaca.

Jagoda je najznačajnija jagodasta voćna vrsta, koja živi pet do šest godina, dok ju je u intenzivnom uzgoju preporučljivo imati dvije do tri godine. Moguće ju je uzgajati u vrlo različitim ekološkim područjima, a u Hrvatskoj uzgoj je moguć na svim područjima, ali su se najpogodnijima pokazala područja oko Vrgorca, zagrebački prsten, Podravina i prostor Vukovarsko-srijemske županije.

Razgovarali smo s mladim voćarom Stjepanom Dumančićem o njegovom poslovanju uz suvremenu informatičku podršku. Možete li nam ispričati nešto o svom projektu „Volim Jabuke“? Kako ste došli na ideju pokretanja upravo ovog projekta? Počeo...