Agroekonomika

Dok je u RH potrošnja puževog mesa zanemariva, u svijetu, a posebno u Europi raste interes, a posebno ga vole Francuzi i Talijani, koji su ujedno i najveći proizvođači mesa puževa. Uzgoj u ovim zemljama ne zadovoljava njihove potrebe, pa puževe uvoze, i to najčešće iz zemalja istočne Europe.

S obzirom na rani ulazak u rodnost, trešnje na slabo bujnim podlogama imaju nešto kraće razdoblje pune eksploatacije, a ona u prosjeku iznosi 15 godina. Berba je pri takvom načinu uzgoja puno lakša i jeftinija, ali je investicija skuplja jer je potreban veći broj sadnica, obavezna je armatura i natapanje, a i intenzivnija pomotehnika tijekom čitave vegetacije.

Kvaliteta korištenih presadnica je jedan od ključnih elemenata svake uspješne povrćarske proizvodnje. Dobro razvijena i zdrava presadnica daje brz i snažan početan rast i omogućava, u konačnici, zadovoljavajući prinos kulture. Jako je bitna i sortna kvaliteta presadnice, jer sjeme dobrih sortnih karakteristika daje dobru uzgojnu kvalitetu sjemena, kao i kvalitetu jestivih dijelova.

Tradicionalni mesni specijaliteti prepoznatljiv su proizvod, nešto po čemu je Hrvatska poznata u svijetu. U novije vrijeme, zbog svijesti o velikom potencijalu autohtonih proizvoda koji su od “sirotinjske hrane” postali “delicija”, sve se više tradicijskih proizvoda prodaje kao zaštićena robna marka. Svaka regija ima svoje autohtone proizvode, od Istarskog i Dalmatinskog pršuta, preko Samoborske salame, do Slavonskog kulena i slanine.

Iako u ukupnoj strukturi stočarske proizvodnje pčelarstvo ima mali udio (0,1%), mogućnosti su velike. Pčelarski proizvod koji ima najveću prepoznatljivost i potrošnju na tržištu je med, no njegova je tržišna vrijednost tri puta manje značajna od vrijednosti oprašivanja poljoprivrednih kultura. Osim meda, na tržištu nalazimo propolis, matičnu mliječ, cvjetni prah, pelud, medenjake, likere od meda i ostala pića na bazi meda.

U Hrvatskoj je maslinarstvo bilo najrazvijenije krajem 18.st. Za vrijeme Austrougarske na području od Trsta do Boke kotorske je zabilježeno 30 milijuna stabala maslina. Danas ih ima oko 4,5 do 5 milijuna u rodu i još oko 2 milijuna neodržavanih, koje čine značajan potencijal za povećanje proizvodnje, budući da se mogu dovesti do pune rodnosti za dvije godine, dok novom nasadu do ulaska u punu rodnost treba i 15 godina.

Salata je jedna od najčešće uzgajanih povrtlarskih vrsta u zaštićenim prostorima. Moguće ju je uzgajati tokom jeseni i zime, kada drugog svježeg povrća gotovo da i nema, što omogućava ostvarivanje znatno viših prodajnih cijena.

Orah je kao voćna vrsta godinama bio zapostavljen u Hrvatskoj. Dugo čekanje na rod, kasniji povrat investicije, slab izbor i malobrojnost sadnica cijepljenih oraha bili su obeshrabrujući. Međutim, u posljednje vrijeme opisana situacija se mijenja, a tome su uvelike pridonijeli poticaji za sadnju voćaka od države, županija i jedinica lokalnih uprava, te su svoje, često i zapuštene parcele, mnogi zasadili upravo orasima.

U Hrvatskoj se špinat najviše proizvodi na obiteljskim gospodarstvima za potrošnju u svježem stanju. Veće gospodarsko značenje ima uzgoj u toplijem priobalnom području, za berbu zimi kada se doprema na tržište u kontinentalnom području. Za upotrebu u svježem stanju obično se beru cijele rozete špinata, dok se za potrebe prerade kosi. Ručna berba špinata zahtijeva dosta radnog vremena, u dobrom usjevu se za sat vremena rada može nabrati i spakirati 30 kg špinata.

Posljednjih nekoliko godina raste interes za sjetvu sudanske trave (Sorghum sudanense) i krmnog sirka (Sorghum bicolor) kao krmnih kultura koje daju visok prinos, a ujedno bolje podnose sušu u odnosu na ostale krmne kulture.

Kukuruz za silažu čitave stabljike najzastupljenija je krmna kultura kod svakog poljoprivrednog proizvođača mlijeka i mesa. Za razliku od suhog zrna kukuruza, kukuruzna silažna masa nije tržna roba. Svaki je poljoprivrednik proizvodi isključivo za potrebe na svom gospodarstvu. U ekstremnim godinama, kakva je zbog suše bila prošla, ili kod nekih drugih poremećaja, kukuruzna silaža redovito je tražena voluminozna krma koju je gotovo nemoguće nabaviti na tržištu. Situacija će se uskoro vjerojatno promijeniti i u Hrvatskoj, jer se u svijetu od biomase proizvodi bioplin koji se koristi (proizvodnja obnovljivih izvora energije), a jedna od sirovina je upravo silažna masa kukuruza.

Hranidbene vrijednosti tikve i bundeve prepoznate su davno i nekada su bile neizostavne u hranidbi raznih kategorija stoke, a sjemenari su to također prepoznali i u oplemenjivanju došli do raznih hibrida i sorata za posebne namjene. Jedna od tržišno i ekonomski važnija je tikva za proizvodnju tradicionalnog bučinog ulja.

Najčešći razlog proizvodnje kukuruza je njegova prodaja na slobodnom tržištu, dakle zarada od te proizvodnje. U takvim uvjetima uvijek je presudan odnos prinosa i otkupne cijene koju nudi tržište.

U ovom prilogu posvetit ćemo se analizi proizvodnje uljnog suncokreta s ciljanim prikazom njegove potencijalne isplativosti koja bi se mogla očekivati ukoliko se odlučite za proizvodnju ove kulture u 2012.

Analiza isplativosti soje prvi je u nizu priloga Gospodarskog lista koji će obuhvatiti agroekonomske teme s naglaskom na potencijalnu isplativost proizvodnje raznih kultura. Odabirom jedne od mnoštva različitih agrotehničkih modulacija, kalkulacija koja će biti obrađena samo je pretpostavka što bi se u konačnosti moglo ostvariti ukoliko se odlučite za proizvodnju ove kulture u ovoj godini.

Nedavno su donesene izmjene i dopune Zakona o trgovini, pa se tako odredbama članka 2., u kojem se mijenja dosadašnji članak 5. stavak 1. podstavak 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“, broj 87/08, 116/08, 76/09), prije svega provodi pojmovno usklađenje s odredbama Zakona o poljoprivredi te se uvodi pojam „obiteljskog seljačkog gospodarstva“, a kojim se ovom novelom dopušta prodaja proizvoda na malo izvan prodavaonica i putem automata i kioska, što do sada nije bilo moguće.