Povrćarstvo

Tijekom jeseni i zime u kontinentalnom dijelu salata se uzgaja u zaštićenu prostoru, a u klimatski toplijem obalnom dijelu i u polju. U zaštićenu prostoru uzgoj počinje potkraj kolovoza, a traje do sredine travnja. Najčešća je zimska kultura u zaštićenu prostoru, kultura kratke vegetacije, pa se tu uzgaja uzastopce 2 - 3 puta na istoj površini.

Zbog tople i blage jeseni, ušteđeno je dosta energije koja bi bila utrošena za grijanje zaštićenih prostora. Tijekom ove jeseni gotovo da i nije bilo jačeg mraza i veće hladnoće, što je pružilo dobre mogućnosti uzgoja rasada u zaštićenim prostorima.

Spremajući različito povrće za zimu, želimo ga što dulje očuvati svježim kako bismo ga za potrošnju imali i onda kad ga više nema u povrtnjaku. Između povrća koje spremamo za zimu najviše je zeljastog (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača i korabica). Od korijenastog povrća, za zimu spremamo repu, ciklu, celer, mrkvu, peršin i rotkvu. Osim toga, sprema se luk, češnjak, poriluk, krumpir i salata.

U područjima uzgoja krumpira s kišnim podnebljem, jedan je od učestalih patoloških poremećaja gomolja tzv. rizoktonija ili bijela noga, a uzročnik je gljivica Thanatephorus cucumeris (an.=Rhizoctonia solani).

Briga za kakvoću gomolja u razdoblju skladištenja počinje već pravodobnim uništavanjem cime. Do vremena vađenja, gomolji trebaju imati čvrstu kožicu i moraju biti otporni prema oštećenjima.

Nekoliko je načina uskladištenja mrkve ili peršina, kao i drugog korijenastog povrća tijekom zime. Tehnološki zrela mrkva ponekad se ostavlja u zemlji i pokriva slamom, kako bi se izbjegnulo smrzavanje. Takav je način čuvanja najjeftiniji, no, gubitci u kakvoći i kvantiteti su veliki. Osobito ondje gdje mraz ili velike količine oborina u proljeće odgađaju berbu. Drugi je način stavljanjem korijena mrkve u trapove, iskopane jarke u kojima se mrkva zatrpa zemljom. Na isti se način utrapljuju i korijeni peršina. Kod ovoga načina uskladištenja, gubitci su potpuno isti. Najbolji, ali i najskuplji su način skladištenja, dakako, hladnjače.

Ovo nas je ljeto po mnogočemu iznenadilo. Iako smo svjesni klimatskih promjena, nagli padovi kao i nagli skokovi temperatura uvijek nas iznenade i začude. Za iduće sezone morat ćemo se pripremiti na sva iznenađenja, poduzeti sve kako bismo zaštitili proizvodnju povrća (mreže protiv tuče, natapanje, grotekstilna folija).

Uvjeti postrnog uzgoja povrća moraju odgovarati potrebama biljaka, zbog složenosti utjecaja i uvjeta u kojima se biljke razvijaju. Što je taj utjecaj složeniji i što su uvjeti teži, to je potrebno više uložiti, više i stručno raditi. Kako bi se teško tlo dovelo u normalno stanje plodnosti, primjerice, potrebni su veliki izdaci za temeljito popravljanje. Ili, pri nedostatku oborina u najkritičnijim fazama razvoja biljaka, potrebno je izgraditi sustav umjetnog natapanja, inače ne treba ulaziti u postrnu proizvodnju povrća. Ondje gdje je tlo dobrih svojstava, ali je podložno suvišnoj vlazi, potrebno je izgraditi odvodnju sustavom kanala i drenaže.

Uobičajeno je svrstavanje namirnica u skupine, ovisno o podrijetlu, kemijskom sastavu i njihovoj ulozi u organizmu.

Među najrazornijim gljivičnim bolestima kultiviranog bilja, koja je u prošlosti uvjetovala brojne krize, svakako je krumpirova plijesan ili fitoftora, ili plamenjača (Phytophthora infestans). Osim krumpira, ova bolest napada rajčicu i surfinije (Petunia spp.).

Plodored je smjena vrsta povrća u prostoru i vremenu. U vrtu plodored omogućuje pravilnu i racionalnu gnojidbu stajnjakom, smanjuje zakorovljenost, čuva plodnost tla, sprječava pojavu istih bolesti i nagomilavanje štetnika.

Proljeće je doba kad se grah sije na otvorene gredice. Tlo za sjetvu trebalo bi biti ugrijano na oko 12° C, i to ne samo površinski već i na dubini od 5 cm.

Rotkvica je jednogodišnja korijenasta biljka koja se uzgaja zbog zadebljalog korijena, koji ovisno o sorti može biti okrugao ili duguljast, bijele, bijelocrvene ili crvene boje.

Rok sadnje bitan je čimbenik u proizvodnji stolnog krumpira. S obzirom na loše vremenske uvjete tijekom travnja, sve je kraći rok za sadnju krumpira.

Na salati u zaštićenu prostoru javlja se veći broj bolesti, kao što su bijela trulež, siva plijesan, plamenjača, venuće, koncentrična pjegavost lišća, smeđa pjegavost lišća, pepelnica, razne bakterioze i dr. Međutim, u našim agroekološkim uvjetima najvažnije su tri bolesti - plamenjača, siva plijesan i bijela trulež.

Špinat je jednogodišnja biljka kratke vegetacije, koja se kod nas i u zemljama umjerenog pojasa dosta uzgaja. Uzgaja se u svim našim krajevima, uglavnom za gradske tržnice, a u novije vrijeme i za industrijsku preradu.