Povrćarstvo

Krastavci se mogu uzgajati na golom tlu, na malču od crne polietilenske folije i na armaturi. Uzgoj na armaturi je u kombinaciji s malčiranjem crnom folijom i postavljenim sustavom za navodnjavanje kapanjem najintenzivniji način proizvodnje, kojim se ostvaruju najveći prinosi.

Duljina životnog ciklusa, odnosno, vegetacije svih biljnih vrsta, pa tako i povrćarskih kultura uvjetovana je prije svega genetski, a zatim klimatskim prilikama na području uzgoja. Treći čimbenik je čovjek, koji na duljinu vegetacije utječe svojim selekcijskim i oplemenjivačkim radom (rane i kasne sorte).

Rajčica, paprika i patlidžan pripadaju biljnoj porodici pomoćnice (lat. Solanaceae). Uz krumpir su najznačajnije kulture povrća iz ove porodice u svijetu. Podrijetlom su iz tropskih područja Južne Amerike (rajčica, paprika), odnosno Azije (patlidžan). Njihova proizvodnja zahtjeva određena znanja i vještine, a proizvođačima često promaknu pojedini značajni tehnološki postupci u proizvodnji, nepoznavanje bolesti i štetnika, najznačajnijih korova i njihovo suzbijanje. U ovom prilogu pokušat ćemo ukratko prikazati one najznačajnije.

Tikvice su povrće koje se sve više konzumira u Hrvatskoj a s time se i sve više uzgaja. Prehrambena vrijednost tikvica je odlična jer sadrži puno vlakana, a ima i nisku kaloričnu vrijednost. Zbog toga se tikvica sve više koristi u prehrani.

Za uspješan uzgoj i kvalitetan urod povrća i za izradu plana sjetve potrebno je poznavati tehnologiju proizvodnje odabranih vrsta povrća i zahtjeve uzgajanih vrsta za klimom (temperatura, voda) i tlom (fizikalna i kemijska svojstva, opskrbljenost hranivima), duljinu vegetacije odabrane sorte, mogućnost uzgoja u monokulturi ili potrebu za plodoredom itd. Uz dobar plan, na istoj površini moguće je često imati dvije, a ponekad čak i tri proizvodnje tijekom godine.

Lumbrikultura (uzgoj crvene kalifornijske gliste) odnosno proizvodnja lumbrihumusa je djelatnost koja s visokom učinkovitošću štiti okoliš (tlo-zrak-vodu). Tehnologija uzgoja crvene kalifornijske gliste podrazumijeva korištenje organskog ‘’otpada’’ kao hrane za gliste od kojeg se dobiva visoko kvalitetno organsko - biološko gnojivo - lumbrihumus.

Danas se batat smatra jednom od najhranjivijih vrsta povrća. Batat je znatno slađi od krumpira, arome su mu orašaste, slatke, meso može biti od bijele, žute do narančaste i ljubičaste boje, a prema nutritivnim vrijednostima zaslužuje visoko mjesto. Sadrži značajan udio vitamina A, koji u vrsti narančastog mesa doseže vrijednost čak 1.700 puta višu nego u običnom krumpiru.

Bob je, kao i ostale vrste (grah, grašak) iz porodice mahunarki bogat bjelančevinama, ali ima i visoki sadržaj fosfora, te vitamina B skupine. Iako je u primorskom dijelu Hrvatske nekada bio značajna mahunarka, danas se uzgaja samo sporadično u kućnim vrtovima za vlastite potrebe ili za prodaju na tržnici na malo. Vrlo rijetko se uzgaja u kontinentalnom području, iako uvjeti tla i klime odgovaraju njegovim potrebama za rast i plodonošenje.

Tijekom prošle godine sezonska oscilacija cijena kupusa nije bila toliko izražena kao prijašnjih godina, iako se mora istaći da je prosječna godišnja cijena kupusa nešto viša nego u 2016. godini. U razdoblju od 2015. godine na tržištu bilježimo nešto više cijene, tako da je i ova godina započela s višim prosječnim cijenama nego što je to bilo do 2015. godine.

Šparoga (Asparagus officinalis) je vrlo popularna i zdrava biljka, puna vitamina i minerala, a siromašna ugljikohidratima. Za pretilost idealna namirnica, a na europskom je tržištu prisutan njezin manjak, pa ima svoje tržište.

Unutarnja mikroklima je temeljni preduvjet uspješne proizvodnje povrća u zatvorenim prostorima. Njeno održavanje može biti djelom i prirodno. Otvaranjem prozora ili podizanjem najlona osiguravamo provjetravanje. No, ono nije uvijek dovoljno za profesionalnu proizvodnju. Ekstremne vrućine ili hladnoća mogu uništiti trud povrtlara u jednom danu ili noći. Zato postoje uređaji koji kontinuirano održavaju mikroklimu u optimalnim uvjetima.

Razvojem simbiotskog odnosa s gljivicama, biljke ne samo da postaju otpornije na bolesti već i mogu doprinijeti održivim agronomskim praksama. Zaključak je to studije provedene na Sveučilištu u Göteborgu.

Presadnice su sadnice zeljastih biljaka, uzgojene iz sjemena, rjeđe iz vegetativnih biljnih dijelova. Ovisno o roku i načinu uzgoja, presadnice povrća mogu se proizvesti u grijanim ili negrijanim zaštićenim prostorima, a sade se u zaštićene prostore ili na otvoreno. Proizvodnjom presadnica u zaštićenim prostorima skraćuje se vrijeme potrebno za rast na otvorenom, odnosno, omogućava se ranija proizvodnja na otvorenom, a time i bolja godišnja izmjena kultura te veće iskorištenje proizvodnih površina. Moguć je izbor boljih i ujednačenijih biljaka za sadnju, zbog čega usjevi povrća uzgojeni iz presadnica imaju ujednačeniji rast i dospijevanje u tehnološku zrelost. Proizvodnjom i sadnjom kvalitetnih i zdravih presadnica bolje se iskorištava potencijal rodnosti uzgajanih sorti.

Nematode korjenovih kvržica, Meloidogyne sp., predstavljaju sve veću prijetnju proizvođačima povrća u Hrvatskoj, na otvorenom i u zaštićenim prostorima. Tijekom 2016. godine, utvrđene su diljem Hrvatske (Osijek, Vinkovici, Suhopolje, Gradina, Zadar, Biograd n/m, Metković, u Međimurju, Baranji i dr.), na rajčici, paprikama, mrkvi, peršinu, celeru, krastavima, lubenicama, šćiru i luku. Budući da parazitiraju veliki broj biljnih vrsta (u literaturi se navodi između 2000 i 3000 domaćina), uvelike je otežan izbor biljaka u plodoredu. Intenzitet zaraze na pojedinim lokalitetima u Hrvatskoj tijekom 2016. godine bio je toliki da je onemogućio cjelokupnu proizvodnju ili je smanjio kvalitetu proizvoda te se oni nisu mogli plasirati na tržište.

Zbog temperaturnih zahtjeva rajčice, termin „rana rajčica“ se odnosi na rajčicu uzgojenu u grijanim ili negrijanim zaštićenim prostorima, čija berba započinje u vrijeme kad rajčica uzgajana na otvorenome još ne sazrijeva.

Od svih namirnica koje nam majka priroda pruža, neke namirnice nude više od “botaničkog bogatstva”. Davne 1858. godine Louis Pasteur zapisao je da bakterija ugine nakon što je tretirana češnjakom. Još od srednjeg vijeka češnjak se koristio za liječenje rana, cijeli ili usitnjen stavljao se izravno na rane kako bi zaustavio širenje infekcije. Češnjak (lat. Allium sativum) jedna je od najstarijih uzgajanih povrćarskih kultura, koja je pored jestivih, imala i vrlo značajna ljekovita svojstva.