Povrćarstvo

Luk je povrtna kultura umjerenih zahtjeva prema toplini pa je njegov uzgoj moguć i jesenskom sadnjom. Tolerantnost na niske temperature mu je bolja od većine drugih povrtnih kultura tako da se uz pravilnu tehnologiju proizvodnje iz jesenske sadnje u pojedinim sušnim godinama mogu postići i bolji rezultati nego iz proljetne.

Različite tehnike uzgoja bilja u zatvorenom sustavu u hranjivoj otopini bez inertnog supstrata, omogućuju brži rast biljaka i isključuju probleme prisutne pri uzgoju na tlu, vezane uz proizvodnju u monokulturi, ispiranje hranjiva, zaslanjenost tla i prisutnost korova

Hidroponi su tehnike uzgoja bilja bez tla. Naziv potječe od grčkih riječi: hydor = voda; ponos = rad, posao. U hidroponskom uzgoju korijen je biljaka kontinuirano opskrbljen hranjivom otopinom sa svim hranjivim elementima u obliku iona, u koncentraciji i međusobnom odnosu hranjiva prema potrebi uzgajane kulture. Hidroponske se tehnike uzgoja bilja (povrće, voće, ukrasno i začinsko bilje) temelje na uzgoju bilja na inertnim supstratima ili bez njih, a hidroponska se proizvodnja provodi u zaštićenim prostorima (plastenici, staklenici)

Paprika obrazuje sjeme u plodu koji je šuplja boba različitog oblika, veličine i boje. Kod rijetko koje povrtne kulture postoji tolika raznolikost u obliku, veličini, boji i okusu plodova kao kod paprike. Isto tako veoma su različite potrošačke navike korištenja u prehrani različitih tipova paprike, a koje su vezane prvenstveno uz geografsko područje uzgoja.

Primjena polietilenskih (PE) folija u povrćarstvu, ali i drugim hortikulturnim granama ima brojne prednosti (smanjena evaporacija, onemogućen rast korova, smanjeno ispiranje hranjiva, ranija berba). Negativnosti primjene ovih polimernih materijala očituju se u povećanju troškova proizvodnje i onečišćenju okoliša uslijed neprimjerenog zbrinjavanja nakon upotrebe

Sjeme rajčice formira se u plodu koji je sočna boba pregradama podijeljena na više dijelova. Između pregrada nalazi se sjemena loža s mnoštvom sjemenki.

Pikiranje je presađivanje biljaka u stadiju razvijenih kotiledonskih listova ili u stadiju razvijenih jednog do dva prava lista. Preporučuje se pikirati plodovito povrće (rajčica, paprika, patlidžan) s pojavom prvog pravog lista, a celer u stadiju razvijena dva prava lista.

Salata je jednogodišnja povrtna kultura kod koje se za jelo koriste svježi listovi. Listovi većine uzgajanih sorata čine manje ili više zbijenu glavicu iz koje se u uvjetima produženog dnevnog svjetljenja i temperatura viših od 20 oC razvija cvjetna stabljika.

Mrkva je dvogodišnja povrtna kultura koja u prvoj godini uzgoja oblikuje zadebljali korijen koji se koristi za jelo, a druge godine vegetacije razgranatu cvjetnu stabljiku sa štitastim cvatovima.

Uzgoj na crnoj foliji -Taj način uzgoja se kod nas primjenjuje, uz kombinaciju ukopavanja plastičnih boca s odrezanim dnom ili šupljih plastičnih štapova kroz koje se zalijeva.

Rajčica se najviše koristi svježa za salatu, sama ili s drugim povrćem. Sastojak je kuhanih jela, juha, umaka, variva s drugim povrćem, prerađuje se u koncentrat, sokove, pelate (sterilizirani oljušteni plodovi). Sitniji se plodovi mogu zamrzavati, a nedozreli zeleni plodovi marinirati u miješanim salatama.

Uspješna proizvodnja plodovitog povrća temelji se na upotrebi kvalitetnih presadnica. Uzgajivači plodovitog povrća se odlučuju za vlastitu proizvodnju presadnica ili za nabavu od domaćih ili inozemnih specijaliziranih proizvođača.

Na dobro pripremljeno tlo paprika namijenjena preradi u ajvar presađuje se kada se srednje dnevne temperature tla i temperature zraka ustale iznad 15 oC i kada prestane opasnost od kasnih proljetnih mrazeva.

Pokrivanje tla polimernim (polietilenskim folijama ili filmovima) ili organskim materijalima (slama, sijeno, usitnjena kukuruzovina…) je agrotehnička mjera koja ima svrhu poboljšati uvjete uzgoja i olakšati njegu povrćarskih kultura tijekom vegetacije.

Batat (Ipomoea batatas L. (Lam.)) je višegodišnja tropska kultura koja potječe iz sjevernog i središnjeg dijela J. Amerike, odakle se proširila u Afriku, jugoistočnu Aziju i u druge zemlje vlažne tropske klime. Batat su uzgajali Maje i Inke u Peruu, a prema nekim nalazima procjenjuje se da se uzgaja već više od 8000 godina. Batat spada u porodicu slakova, (Covolvulaceae), višegodišnja je zeljasta biljka, koja se pretežno uzgaja kao jednogodišnja.

Od davnih vremena čovjek nastoji svoje usjeve zaštititi od nepovoljnih čimbenika okoliša: od previsokih ili preniskih temperatura, premalo ili previše vode, biljnih štetočina itd.