Voćarstvo

Vrlo se često na stablima i granama drvenastih voćnih vrsta, kao i nekog drugog ukrasnog drveća i grmlja, zapaža pojava lišajeva. Mnogi se pitaju: šteti li to biljkama? Jesu li lišajevi paraziti ili nametnici? Treba li ih na neki način suzbijati? Takva pitanja vrlo često nam postavlja veliki broj voćara, čim ih primijete na svojim voćkama, bojeći se da će im lišajevi možda nauditi. Odgovor je da se ne trebaju bojati, jer lišajevi nisu opasni.

Među štetnicima plodova mnogih voćnih vrsta voćna pipa zauzima značajno mjesto. Pipa neposredno ili posredno svake godine uništi veliki broj plodova. Pojedinih godina zbog napada tog štetnika štete mogu biti katastrofalne, jer urod može biti gotovo potpuno uništen.

Karantenska bakterijska palež (Erwinia amylovora) jezgričavog voća i ukrasnoga grmlja na području naše države lokalno je prisutna od 1995. Najopasnija je bolest jabučastog voća (jabuke, kruške, dunje, mušmule, oskoruše) i brojnoga ukrasnoga grmlja (japanska dunja, dunjarica, glog, japanska mušmula, merala, glogovica, fotinija).

Sorte maline dijele se u dvije skupine - jednorodne, koje rode jedanput godišnje, i dvorodne koje rode dvaput godišnje. Doduše, postoje i amaterske sorte koje rode tijekom čitave godine, ali je njihovo značenje malo pa se uzgajaju samo u kućnim vrtovima. Takva je na primjer sorta Romi. Plodovi jednorodnih dozrijevaju od početka lipnja do početka srpnja, a dvorodnih još jednom, i to od kraja kolovoza do kraja rujna, a u pojedinim godinama i do kraja listopada, ako su klimatske prilike povoljne. Dvorodne ili kako se još zovu rifiorente daju veći ukupni urod godišnje.

Orah se zbog ukusnih i hranjivih plodova te kvalitetnog drveta uzgaja u gotovo svim dijelovima svijeta, osim tropskih i suptropskih područja. Već je u starom vijeku dobio naziv kraljevskog drveta, budući da se iskorištavaju svi njegovi dijelovi: cvjetovi, listovi, kora, zeleni i zreli plodovi, drvo, pa čak i drvenaste pregrade unutar sjemenke.

Po završetku cvatnje, odnosno oplodnje počinje rast ploda. U rastu ploda voćaka razlikujemo tri različite faze.

Posljednjih je godina u našoj zemlji znatno pojačano zanimanje za uzgoj kupina, pa je tako zasnovan već priličan broj intezivnih nasada, pogotovo u okolici Zagreba, Gorskom kotaru i Međimurju.

Rasprostranjenost i uzgoj pojedinih vrsta i sorti voćaka na području Hrvatske, određeni su velikim dijelom stupnjem prikladnosti klimatskih prilika u pojedinim regijama i podregijama, odnosno specifičnim reagiranjem vrsta i sorata voćaka prema klimi.

Dunja (Cydonia oblonga) je kod nas nepravedno zanemarena voćna kultura, ali je ipak svima dobro poznata. Iako nije raširena u plantažnom uzgoju, mnogi je imaju kao pojedinačno stablo u svome vrtu. Ova voćna vrsta je podložna napadu više bolesti, od kojih su u našim uvjetima najčešće: monilioza ili palež, pepelnica, pjegavost lišća, trulež plodova, bakterijska palež i hrđa ili dunjin pikac.

Uzročnik krastavosti lišća i plodova jabuka i krušaka (Venturia inaequalis, Venturia pyrina) najčešća je gljivična bolest, koja se u različitom intenzitetu javlja svake godine u nasadima jabuke i kruške. U područjima s tradicionalnom proizvodnjom jabuke i kruške, gdje je prezimljujući potencijal bolesti vrlo jak, a u plantažnim su nasadima dominantne osjetljive sorte, intenzitet pojave bolesti određuje količina i raspored oborina.

Limun se može uzgajati u slobodnom ili zatvorenom prostoru, ovisno o klimatskim uvjetima. U oba uzgoja on je svojim lišćem, cvijetom i plodom lijep i drag ukras. Međutim, postoje sorte limuna koje se posebno istiću svojim uresom.

Kineska šljiva (Prunus salicifolia) i marelica (Prunus armeniaca) poznate su voćke ukusnih i kvalitetnih plodova. Manje je poznato da su u SAD-u križanjem ovih dviju vrsta dobiveni međuvrsni križanci egzotična izgleda i posebna okusa.

Posljednjih desetljeća početkom kolovoza učestalo je prijevremeno otpadanje gotovo već zrelih plodova šljive sorte Bistrice. Stoga se vlasnici takvih stabala opravdano pitaju što je uzrok toj pojavi, i kako je spriječiti?! Nažalost, popularna definicija da su virusi "nevolja obavijena proteinom", ne daje puno razloga optimizmu boljoj budućnosti popularnoj sorti šljive.

Skupljeni plodovi pitomog kestena stratificiraju se u listopadu i početkom studenoga, i tako pripremljeni čekaju do proljetne sadnje.

Svima je poznato da se većina bolesti na voćkama najčešće suzbija potkraj zimskog mirovanja i zatim tijekom cijele vegetacije, međutim, za neke bolesti to nije dovoljno, pa se mora provesti još jedno ili dva tretiranja potkraj vegetacije i tijekom jeseni.

Od jesenskih sorti krušaka koje se odlikuju dobrim biološkim i gospodarskim svojstvima, ističu se Boskova tikvica (Beurré Bosc) i Konferans (Conference). Plodovi ovih sorti dobre su kakvoće, mogu se dugo čuvati u skladištima i hladnjačama s normalnom i kontroliranom atmosferom, pa poslije na tržištu postižu dobru prodajnu cijenu i dobar gospodarski učinak. Obje sorte proširene su u nas, ali imaju specifične zahtjeve prema klimi i tlu, pa za svaku treba odabrati odgovarajući proizvodni prostor. Kako se ponekad pri uzgoju ovih sorti griješi pri izboru proizvodnog prostora u odnosu na ekologijske uvjete, to smo odlučili našim čitateljima skrenuti pažnju i upoznati ih s njihovim biološkim i gospodarskim karakteristikama.