Zaštita bilja

Posljednjih godina bolest vinove loze Phomopsis viticola, poznata kao crna pjegavost, sve je prisutnija u vinogradima na čitavom području Hrvatske. Ova bolest vinove loze poznata je duže od 150 godina, a kod nas je detreminirana početkom 70-tih godina prošlog stoljeća. Uz sivu plijesan, to je tipična bolest „visokog standarda“ ili suvremenog načina uzgoja vinove loze, a razlog tomu je sve manja upotreba pripravaka na bazi bakra i sumpora u zaštiti vinove loze.

Kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis Hübner) ubraja se u polifagne štetnike, jer napada više od 200 biljnih vrsta, međutim najznačajnije štete pravi na kukuruzu, jer tu pronalazi najpovoljnije uvjete za razvoj i ishranu. Osim na kukuruzu štete pravi i na povrću, posebice na paprici gdje može uništiti 40-60% uroda, ako se ne primjeni odgovarajuća zaštita. Napada i velik broj korovnih vrsta, te je njegovo suzbijanje zbog toga dosta otežano.

Primjena odgovarajućeg proizvoda u pravo vrijeme i u pravoj dozi, ključna je za postizanje dobre zaštite poljoprivrednih usjeva, a time i visokih prinosa.

Suvremena poljoprivredna proizvodnja nezamisliva je bez dobro organizirane i sustavne zaštite kulturnog bilja od bolesti, štetnika i korova. Može se provesti različitim načinima, pri čemu se koriste različiti strojevi i pripadajući aparati. U Hrvatskoj još je uvijek najraširenija tzv. kemijska metoda zaštite bilja. Ona se obavlja prskalicama i raspršivačima koji se mogu uspješno koristiti tijekom mirovanja vegetacije i tijekom rasta bilja, pri čemu je moguća primjena insekticida, fungicida i herbicida, te svih drugih pesticida za zaštitu bilja topivih u vodi bilo u obliku emulzije ili suspenzije.

Koštičave voćne vrste, među kojima su vrlo raširene breskve i nektarine, napada više od 90 uzročnika bolesti i približno 300 različitih štetnih organizama životinjskog podrijetla (uglavnom kukaca). Ipak, u našoj zemlji na breskvama i nektarinama uglavnom svake godine od uzročnika bolesti bilježimo kovrčavost lišća (Taphrina), krastavost (Venturia), pepelnicu (Sphaerotheca), šupljikavost lišća (Stigmina), te palež cvijeta i trulež plodova (Monilinia).

Proizvođači krumpira ove jeseni dojavljuju štete na gomoljima tipične za vruće i suhe proizvodne sezone, a među njima su najčešće uzročnici krastavosti i suhe truleži gomolja.

Svake godine, početkom listopada podsjećamo na preporuke u zaštiti ozimih žitarica od korova, te provedbi svih potrebnih agrotehničkih mjera za siguran prinos i kvalitetnu proizvodnju žitarica.

U prošlom broju Gospodarskog lista, najavili smo mogućnost pojave i potrebu suzbijanja jesenskih štetnika uljane repice, što se potvrdilo dojavama proizvođača, koji su uočili u svojim usjevima pojavu štetnih gusjenica.

S obzirom na specifičnost vegetacije uljane repice, štetnici koji ugrožavaju usjeve, prema vremenu pojave, mogu se podijeliti na jesenske i proljetne. Najvažniji jesenski štetnici koji mogu pričinjavati veće štete su buhači, repičina osa listarica i pipa terminalnog pupa.

U našim se vrtovima svake godine redovito javljaju iste teškoće s neželjenim životinjama. Bitke s puževima, krticama, a ponegdje i pticama neprekidne su.

U proizvodnji povrtnih kupusnjača lišće i glave tijekom ljetnog razdoblja osobito su napadnute od većeg broja štetnih organizama životinjskog podrijetla, među kojima se gotovo svake sezone u vrlo štetnim populacijama pojavljuju kupusni buhači (Phyllotreta spp.), kupusna brašnena lisna uš (Brevicoryne brassicae), kupusne stjenice ili ciganke (Eurydema spp.), duhanov trips (Thrips tabaci) i više vrsta štetnih gusjenica: velikog kupusnog bijelca (Pieris brassicae), kupusnog moljca (Plutella xylostella), te gusjenice povrtnih i kupusnih lisnih sovica (Mamestra, Autographa). Lokalno se pojavljuju još štete od poljskih glodavaca (npr. hrčak, divlji zec i slično) i puževa.

Primjena sredstava za zaštitu bilja kemijska je mjera u zaštiti bilja koja se primjenjuje samo kad su sve druge mjere u zaštiti bilja iscrpljene, a prisutnost štetnih organizama iznad kritičnog broja (praga odluke). Prema tome sredstva za zaštitu bilja koristimo samo onda kada je to uistinu nužno u skladu s uputama za primjenu koja se nalaze uz svako sredstvo uključujući poštivanje načela dobre poljoprivredne i okolišne prakse.

Za razliku od većine štetnika, žičnjake je moguće uspješno suzbiti samo preventivno. Za donošenje ispravne i pravovremene odluke o suzbijanju, prvenstveno je važno prognozirati brojnost žičnjaka u tlu.

U našem podneblju na pšenici se pojavljuju tri hrđe - crna, smeđa i žuta hrđa. Crna hrđa (Puccinia graminis), poznata od starogrčkih i rimskih vremena i stoljećima je bila najčešća bolest pšenice. Posljednjih tridesetak godina gotovo da je izčeznula u Hrvatskoj, pa je na pšenici najčešće prisutna smeđa hrđa (Puccinia recondita), a u 2014. godini zabilježene su značajne štete od žute hrđe (Puccinia striiformis).

Pred nama je sjetva najvažnije poljoprivredne kulture u Hrvatskoj. U ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji kukuruz dominira s uzgojem na ukupnoj površini od 300.000 - 350.000 ha! Tehnologija proizvodnje kukuruza zahtijeva poznavanje svih faktora koji određuju proizvodnju uključujući poznavanje tipa tla, utjecaj gnojidbe, mjere njege, te zaštitu od štetnika, bolesti i korova.

Sedamdesetih godina svijet je uočio da osim pozitivnih, pesticidi imaju i negativne strane. Danas je trend smanjenja potrošnje pesticida i njihovog negativnog utjecaja na okoliš. Proučavaju se alternativne mjere i metode borbe protiv korova i sve više se vraćamo starim napuštenim i gotovo zaboravljenim metodama. Kako je to jednom netko zgodno rekao, posežemo za „starim trikovima za moderna vremena“.