Voćarstvo

Lupinasto voće je prisutno gotovo u svakom dvorištu, a najpoznatiji kontinentalni predstavnik je orah, po kojemu je i cijela skupina dobila ime – orašasto voće. Iako prisutni u dvorištima, u ozbiljnijem plantažnom uzgoju su bili izbjegavani zbog brojnih razloga (dugog čekanja na rod, kasnijeg povrata ulaganja, cijepljenih sadnica iz uvoza,…). Međutim, poticaji (državni, županijski, lokalna zajednica) i jednostavnost održavanja nasada potaknuli su brojne neodlučne vlasnike zemljišta (često i zapuštenog) da se odluče na sadnju oraha, badema, lijeske ili kestena.

Većina voćaka izvrsno reagira na natapanje, povećanjem uroda i kvalitete ploda. Procjenjuje se da se primjenom natapanja povećavaju prosječni urodi voća za 30 do 60% u kopnenom dijelu, a u primorskom dijelu Hrvatske čak 2 do 3 puta.

Ljetna rezidba obavlja se u razdoblju vegetacije i često se zove još i rezidba ‹›u zeleno››. Njome se popravljaju i dopunjuju učinci zimske rezidbe i pojačava osvijetljenost krošnje kako bi se osigurala kakvoća plodova i zametanje rodnih pupova za sljedeću vegetaciju.

Natapanje je mjera u poljoprivrednoj proizvodnji kojom se nadomještaju prirodne oborine, ako su one u nedostatku prema potrebama biljaka kako bi se ostvario njihov „puni“ genetski potencijal rodnosti. S druge strane, u slučaju proizvodnje u zatvorenom prostoru, natapanje je jedini način kojim biljke opskrbljujemo s potrebnim količinama vode za nesmetan rast i razvoj.

Voćke kao višegodišnje kulture prolaze kroz razne faze životnog i godišnjeg ciklusa koje su ključne za njihov normalni rast. Godišnji ciklus podijeljen je na razdoblje vegetacije i doba mirovanja, a njihova izmjena je usko vezana s aktivnošću hormona i klimatskim prilikama.

Grmolike ili jagodaste voćke jedna su od 5 skupina voćaka u koje spadaju jagoda, malina, kupina, ribiz, ogrozd, brusnica, borovnica, aktinidija- kivika. Posljednjih godina, uz navedene, na tržištu se pojavljuju plodovi i sadni materijal tzv. “novih” vrsta jagodastog voća, koje imaju veliki potencijal u budućnosti. Za ove vrste često se koristi naziv neobične, rijetke ili egzotične vrste jagodastog voća, a među njima najčešće su aronija, goji, sibirski kivi, rubus hibridi, haskap i pasji trn.

Voće iz domaćeg vrta ugodna je okrijepa zbog vitamina koje sadrži, te je bogata nadopuna svakodnevnoj prehrani. U toplim proljetnim danima sladimo se prije svega sočnim jagodama, koje obiluju kalijem, kalcijem i željezom. Uz prihranu organskim ekološkim proizvodima, njihovi plodovi ostaju sočni i slatki sve do jeseni.

Lijeska je voćna vrsta koja se sve više sadi u našim nasadima, a jedna je od prednosti uzgoja lješnjaka, u odnosu na druge voćarske kulture što je proizvodnju moguće maksimalno mehanizirati. U odnosu na neke druge voćne vrste uzgoj i proizvodnja su dosta jednostavni. Lijeska je dosta skromna voćna vrsta, nema puno bolesti i štetnika, lagan je transport i rukovanje plodovima, koji se pravilno uskladišteni mogu čuvati duže vrijeme. Najveći troškovi su u berbi, ali i ona je u intenzivnim nasadima dobro riješena i obavlja se suvremenom mehanizacijom. Kad se uzme u obzir da je kod nas velik broj odgovarajućih položaja za intenzivni uzgoj lijeske, jasan je i odgovor na pitanje iz naslova.

Maslina je izrazito važna kultivirana vrsta na cijelom mediteranskom području Hrvatske od Konavala do Istre. U uzgoju je zastupljen veliki broj autohtonih kultivara, od kojih su najpoznatije Oblica, Bjelica, Lastovka, Dužica, Levantinka, Drobnica, Buža i dr. Također se uzgajaju i strane sorte kao što je Pendolino, Ascolana, Frantoio, Leccino i dr. Sve ove sorte podložne su napadu velikog broja bolesti i štetnika, koji nanose ozbiljne štete i značajno smanjuju prinose maslina.

Rezidba je uzgojni zahvat o čijoj pravilnoj izvedbi ovisi rast i rodnost voćke. Pravilno obavljena rezidba osobito je važna za mlade voćke, jer o tome ovisi njihov životni vijek, rodnost i izgled krošnje.

Jabuke možemo orezivati već u vrlo rano proljeće, odnosno, zimi, a odmah za njima dolaze kruške. Nakon rezidbe krošnja mora biti dovoljno prozračna i listovi dobro osvijetljeni da bi u najvećoj mogućoj mjeri mogli fotosintezom prerađivati hranjive tvari koje stablo dobiva prije svega iz tla u organski oblik. Njih stablo zatim koristi za rast, razvoj plodova i pupova koji će roditi iduće godine.

U voćarstvu, baš kao i u svakoj gospodarskoj grani tradicija ima određenu marketinšku vrijednost, no ona je ipak od manjeg značaja. Od daleko većeg značaja je efikasnost, uspješnost, suvremenost sortimenta. Jednom rječju – znanje.

Kako zimi drugih poslova uglavnom nema, tako se voćari, i oni koji imaju po koje stablo u vrtu, posvećuju rezidbi. Nekako se nameće samo po sebi da se u nedostatku drugih poslova režu voćke. Ipak, treba imati na umu neke univerzalne istine koje će nam pomoći u razumijevanju života, stručno nazivano fiziologije, voćaka.

U cilju očuvanja izvornih i zaštićenih vrsta i kultivara poljoprivrednog bilja u Republici Hrvatskoj ove godine je po prvi puta bilo moguće zatražiti i potporu za takve nasade.

Destilacija je fizikalna metoda odjeljivanja hlapljivih sastojaka iz tekuće smjese, a temelji se na različitim vrelištima pojedinih sastojaka. Zagrijavanjem tekuće smjese, stvaraju se pare hlapljivih sastojaka koje se odvode, kondenziraju i skupljaju u novu tekućinu – destilat (rakija).

Slijede li nam idućih godina veliki potresi na voćarskim gospodarstvima u Hrvatskoj ? Ove godine, konkurentni voćari zaradit će dobar novac, a loši proizvođači malo novca i polako će mnogi gasiti svoju voćarsku proizvodnju.