Voćarstvo

Đurđevača
Tricholoma Georgii (gambosa) Fr. ex Clusius
Đurđevača je naša gljiva poznata od davnina, a javlja se u četiri varijacije: Tricholoma pomonae (Lenz), Tricholoma gambosa (Fr.), Tricholoma albellum (Fr.) i Tricholoma graveolens (Pers.). Razlikuju se po boji, debljini i veličini klobuka. Sve su jestive i nema opasnosti od zamjene otrovnim gljivama. U narodu je još nazivaju đurđevka, ranka, prusnica, jurjevka. Prema pričama u narodu, gljiva je dobila narodno ime po Đurđevdanu.

Mandarina Unšiu ima više posebnosti koje je čine drukčijom od ostalih vrsta agruma. Otpornost na zimske hladnoće jedna je od osnovnih razlika zbog kojih ona u svom uzgoju doseže najsjeverniju granicu mogućeg uzgoja agruma. Posebnost je mandarine Unšiu glede podložnosti genetskim promjenama, mutacijama.

Da bi se mogao uzgojiti predviđeni uzgojni oblik i da se može poslije održavati stablo kivike i plodovi, prije sadnje treba podignuti dobro nosivu uzgojnu armaturu od stupaca i žice.

Za dobar i kvalitetan prinos voćnjaka i vinograda treba osigurati sva potrebna hranjiva u tlu, a osobito dušik koji je jedan od najvećih pokretača rasta i razvoja. Za prihranu dušikom mogu se koristiti UREA N 46 ili KAN (MgO) N 27 (4,8). Vrijeme primjene dušičnih gnojiva u voćnjacima, vinogradima i maslinicima je od veljače pa do kraja travnja (možebitno još početkom svibnja) kada se unosi u tlo ili rasipava pred kišu.

Sustav uzgoja - uzgojni oblik
Lijeska se uzgaja u obliku grma ili kao stablo s različitom visinom debla. Pri uzgoju u obliku grma prakticira se jednostavni grm uzgojen od jedne sadnice, zatim sastavljeni grm koji se oblikuje od 2, 3 ili 4 sadnice na manjem razmaku jedan od druge (takozvana sadnja u buket).

Jedan je od čestih načina cijepljenja voćaka, posebice stabala starih nekoliko godina. Voćke cijepljene na ovaj način vrlo brzo prorode. Najčešće se koristi kod jabučastih vrsta.

Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj je zabilježen intenzivniji uzgoj borovnica i brusnica, pogotovo u području Gorskog kotara i zagrebačkoj okolici, ali i drugim dijelovima Hrvatske gdje postoje povoljniji uvjeti za uzgoj ove vrlo korisne voćne vrste. Razlog povećanog uzgoja su i dobri državni poticaji za ove kulture.

Uzgoj lijeske i proizvodnja lješnjaka ima najstariju i najslavniju tradiciju na Mediteranu. Mediteranske zemlje imaju čitav niz komparativnih prednosti u odnosu na unutrašnjost Europe. Najveći proizvođač lješnjaka je Turska, koja proizvede oko 65 % cjelokupne svjetske proizvodnje.

U talijanskom časopisu TERRA E VITTA br. 26/2007. godine donosi se Lista kvalitetnih sorti voćaka, koje za uzgoj preporučuju talijanski znanstvenici i stručnjaci. Naše smo čitatelje već bili upoznali s novim sortama trešanja, koje su selekcionirane u Kanadi, SAD-u, Italiji i Francuskoj (vidi Gospodarski kalendar za 2006. i Gospodarski list br. 1 i broj 20 u 2006. godini). Sada želimo upoznati sa sedam novih vrijednih sorti: Early Bigi, Enrica, Giulietta, Sandra Rosa. Četiri sorte opisane su u prošlom broju, u ovom opisujemo sorte Santina, Staccato i Techlovan.

Nasadi jabuke čine skupna ili pojedinačna stabla na okučnicama. Tu su uglavnom starije, autohtone odlike koje su dosta otporne na bolesti ali ne i na crvljivost plodova. Nasadi su stari sa zapuštenom, gustom krošnjom u kojoj su grane spontano raspoređene, a rodna površina je u načelu na obodima krošnje. U mladim nasadima jabuka ponekad nije dobro pogođena odlika ili odlike. To se uočava tek kad voćke prorode.

U talijanskom časopisu TERRA E VITTA br. 26/2007. godine donosi se Lista kvalitetnih sorti voćaka, koje za uzgoj preporučuju talijanski znanstvenici i stručnjaci. Naše smo čitatelje već bili upoznali s novim sortama trešanja, koje su selekcionirane u Kanadi, SAD-u, Italiji i Francuskoj (vidi Gospodarski kalendar za 2006. i Gospodarski list br. 1 i broj 20 u 2006. godini). Sada želimo upoznati sa sedam novih vrijednih sorti: Early Bigi, Enrica, Giulietta, Sandra Rosa, Santina, Staccato i Techlovan.

U odnosu na protekle proizvodne godine u voćarstvu, ove su sezone plodovi jabuka svih sorata iznadprosječnu debljinu dosezali već sredinom srpnja (iznimka su nasadi na lakšim i propusnim tlima bez natapanja ili nasadi gdje nije obavljeno kemijsko i ručno prorjeđivanje plodova).

U poljoprivredi se velik broj poslova počinje u proljeće. Ratari pripremaju tlo za sjetvu kukuruza, soje itd., a povrćari siju ili sade presadnice velikog broja povrtnih kultura. Slično je i u proizvodnji cvijeća. U voćnjacima se obavljaju vrlo važni poslovi - rez, gnojidba, sadnja itd. Neki od tih poslova kao što su sadnja i rez mogu se uspješno obaviti i ujesen. To se posebice odnosi na sadnju voćaka, jer jesenska sadnja ima čitav niz prednosti pred proljetnom, i to kako u obalnom tako i u kontinentalnom području Hrvatske. U našim ekologijskim uvjetima najbolje je sadnju početi već od 15. studenoga, kako bi se tijekom jeseni, dok je još tlo relativno toplo i dovoljno vlažno, korijenov sustav obnovio i razrastao.

Kupine i maline su voćarske kulture koje spadaju u skupinu jagodičastog voća. Kao sezonsko voće dosta su tražene na tržištu i postižu visoku cijenu. Ove dvije voćarske kulture nalaze se u sustavu poticanja podizanja trajnih nasada u Republici Hrvatskoj.

Žilavo i tvrdo drvo koje najčešće raste na brdovitim terenima okrenutim suncu. Plodovi su jako cijenjeni bilo kao sirovi ili prerađeni. Pored plodova koji imaju i ljekovita svojstva, drijenak u narodu ima dosta simboličkog značenja.

Ishrana i gnojidba voćaka predstavlja vrlo složenu znanstvenu i stručnu problematiku, o kojoj se često daju nepotpuna pa čak i kriva tumačenja. Razloga tomu je više. Prije svega nedostaju nam objektivna iskustva, koja se dobivaju gnojidbenim pokusima s pojedinim vrstama i sortama voćaka u različitim ekologijskim uvjetima. Pokušat ćemo se stoga upoznati s novijim pogledima na hranidbu, a posebice gnojidbu voćaka.