Vinogradarstvo

Nakon završena alkoholnog vrenja vino je gotovo uvijek mutno. Mutnoću uzrokuju različite čestice i tvari, od kojih su neke veće (dijelovi kožice, mesa, sjemenke), a neke sitne, oku nevidljive (bjelančevine, fenoli, soli vinske kiseline itd.).

U svijetu postoji velik broj sorata vinove loze koje se odlikuju dobrim proizvodnim obilježjima. Međutim, ni jedna od sorata vinove loze nije otporna na gljivične bolesti, posebice plamenjaču i pepelnicu koje iziskuju intenzivnu primjenu zaštitnih sredstava. To je jedan od glavnih problema moderne vinogradarske proizvodnje, prvenstveno u financijskom, ali i u ekološkom smislu. Naime, zabrinjavajući je podatak da se na vinogradarske površine u Europi koje zauzimaju samo 8% ukupnih poljoprivrednih površina utroši blizu 50% svih pesticida.

Ovaj put ćemo se osvrnuti na još jedan novi propis bitan za proizvođače grožđa i vina. Pravilnik o registru vinograda, obveznim izjavama, pratećim dokumentima i podrumskoj evidenciji (Narodne novine, br. 121/10, 132/10 i 78/11) donesen je na temelju dvaju zakona: Zakona o vinu (Narodne novine, br. 96/03 i 55/11) i Zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda (Narodne novine, br. 149/09). Dio ovog Pravilnika već je stupio na snagu, a dio će stupiti na snagu ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Bliži se berba grožđa i intenzivni radovi u vinskom podrumu. Kao i svake vinogradarsko-vinarske godine, cilj su nam vrhunska vina. Hoćemo li to ostvariti, ponajviše ovisi o klimatskim uvjetima godine i tehnologiji kojom raspolažemo.

U tradicionalnom smislu ovaj je proizvod rezultat vinifikacije na trsu ili nakon berbe prosušenog grožđa bez ikakvih dodataka. Posebno dugu tradiciju ovo vino ima u Dalmaciji.

Na temelju Zakona o vinu (Narodne novine br. 96/03) donesen je Pravilnik o vinskom i voćnom octu (Narodne novine br. 121/05; 53/06 i 26/11) koji definira i regulira proizvodnju octa. Posljednja izmjena i dopuna Pravilnika donijeta je u Narodnim novinama broj 26/11. Kako je ta izmjena objavljena u Narodnim novinama 2. 3. 2011. godine, ona je stupila na snagu te su proizvođači dužni poštivati sve do sada propisane odredbe. Što regulira ovaj Pravilnik? Na prvom mjestu daje definicije proizvoda čiju proizvodnju regulira. Pravilnik „poznaje“ sljedeće proizvode: vinski ocat, kvasina, balzamski ocat, voćni ocat, aromatizirani ocat, vino za proizvodnju octa i voćno vino za proizvodnju voćnog octa. Da bi proizvođač mogao započeti proizvodnju mora ispuniti neke uvjete.

Vrijeme sadnje ovisi o klimatskim uvjetima, tipu tla i načinu proizvodnje sadnog materijala. Jednogodišnji cjepovi mogu se zapravo saditi od vremena njihova vađenja iz prporišta pa sve do kasnog proljeća. U lakim i propusnim tlima toplijega klimata sadnja se može obaviti tijekom jeseni i zime, ako to vremenske prilike dopuštaju, dakle, u onim područjima gdje nema opasnosti od jakih zimskih mrazeva. To se preporučuje zbog toga što korijen cijepa, kad nastupi toplije vrijeme, započinje s rastom i drugom aktivnošću.

Danas je već poznat velik broj mikroorganizama koji svojom prisutnošću u vinu utječu na organoleptička svojstva, kako u pozitivnom smislu tako i u negativnom. Od negativnih mikroorganizama osim bakterija i plijesni, zastupljene su i neke vrste kvasaca. Kvarenje se očituje u promjenama mirisa vina na plastiku, spaljeno, mokraću itd. Enolozi to nazivaju “brett“ mirisom. Pojava ovog kvasca češće je zabilježena u crnim vinima.

Škrlet je jedna od rijetkih sorata vinove loze u kontinentalnoj Hrvatskoj za koju s velikom sigurnošću možemo reći da je autohtona. Ne možemo sa sigurnošću reći je li ovdje i nastala ili je davno donesena na ovo područje, ali danas te sorte, osim na području moslavačkog vinogorja, nema u značajnijoj mjeri.

Sva pjenušava vina sadržavaju mjehuriće ugljičnog dioksida (CO2), a najpoznatije pjenušavo vino je šampanjac koji se dobiva iz vinograda koji se prostiru oko 300 sela francuske regije Champagne. Na zahtjev Francuske šampanjac je zaštićen posebnim međunarodnim ugovorom poslije Prvog svjetskog rata i prema tom ugovoru ovaj naziv može nositi samo prirodno pjenušavo vino proizvedeno u toj Francuskoj regiji. Pjenušava vina proizvedena u drugim zemljama ne mogu se nazivati šampanjcem, makar bila iste ili bolje kakvoće od šampanjca.

Za rakije prvorazredne kakvoće potrebno je uzimati samo zrelo, neoštećeno i dobro čuvano voće. Od voća koje nije priklad no za dulje čuvanje i uskladištenje, koje je prezrelo, oštećeno i manje kvalitetno, kao i od potpuno dozrelog voća može se dobiti još uvijek dobra rakija.

Vinova loza kao višegodišnja kultura za svoj normalan rast i razvoj te visok prirod zadovoljavajuće kakvoće iziskuje redovitu i izbalansiranu gnojidbu svim makro i mikroelementima. Stoga se uz intenzivnu zaštitu protiv bolesti i štetnika provodi i intenzivna gnojidba.

Ovim prilogom želimo, prvenstveno vinarima – amaterima na jednostavan, ali stručan način prikazati suvremene načine prerade bijelog i crnog grožđa, od berbe do prvog pretoka. To ne znači da i vinogradari i podrumari koji žive od vina neće moći pročitati nešto o novim saznanjima jer knjiga sadrži neka sasvim nova poglavlja.

Uspješno vinogradarstvo i vinarstvo se temelji na kvalitetnim sortama vinove loze koje su dobro prilagođene pojedinim uzgojnim područjima i čiji je uzgoj isplativ. Isplativost uzgoja pojedine sorte ovisi o mnogim čimbenicima, a među njima su najvažniji oni koji se odnose na uzgojna svojstva sorata.

Antocijani su produkti metabolizma vinove loze koji se akumuliraju u grožđu, tj. obično samo u kožici i odgovorni su za boju kod crnih sorata vinove loze. Početak nakupljanja antocijana je šara koja kod crnih sorata nastupa promjenom boje bobice iz zelene u crvenkasto-ljubičastu, a njihov se sadržaj povećava do pune zrelosti kada prestaje.

Regent je jedna od rijetkih otpornih sorata dobivena međuvrsnim križanjem čije ime danas poznaje sve više proizvođača i potrošača vina, a osobito u Njemačkoj, zemlji njezina podrijetla. Regent je 1967. godine stvorio prof. Gerhard Alleweldt, čuveni oplemenjivač i vrsni znanstvenik koji je u svom plodnom radnom vijeku, vezanom uglavnom uz Institut za oplemenjivanje vinove loze u Geilweilerhofu u Njemačkoj, stvorio veći broj otpornih sorata.