Voćarstvo

Maslina je izrazito važna kultivirana vrsta na cijelom mediteranskom području Hrvatske od Konavala do Istre. U uzgoju je zastupljen veliki broj autohtonih kultivara, od kojih su najpoznatije Oblica, Bjelica, Lastovka, Dužica, Levantinka, Drobnica, Buža i dr. Također se uzgajaju i strane sorte kao što je Pendolino, Ascolana, Frantoio, Leccino i dr. Sve ove sorte podložne su napadu velikog broja bolesti i štetnika, koji nanose ozbiljne štete i značajno smanjuju prinose maslina.

Jabuke možemo orezivati već u vrlo rano proljeće, odnosno, zimi, a odmah za njima dolaze kruške. Nakon rezidbe krošnja mora biti dovoljno prozračna i listovi dobro osvijetljeni da bi u najvećoj mogućoj mjeri mogli fotosintezom prerađivati hranjive tvari koje stablo dobiva prije svega iz tla u organski oblik. Njih stablo zatim koristi za rast, razvoj plodova i pupova koji će roditi iduće godine.

U voćarstvu, baš kao i u svakoj gospodarskoj grani tradicija ima određenu marketinšku vrijednost, no ona je ipak od manjeg značaja. Od daleko većeg značaja je efikasnost, uspješnost, suvremenost sortimenta. Jednom rječju – znanje.

Kako zimi drugih poslova uglavnom nema, tako se voćari, i oni koji imaju po koje stablo u vrtu, posvećuju rezidbi. Nekako se nameće samo po sebi da se u nedostatku drugih poslova režu voćke. Ipak, treba imati na umu neke univerzalne istine koje će nam pomoći u razumijevanju života, stručno nazivano fiziologije, voćaka.

U cilju očuvanja izvornih i zaštićenih vrsta i kultivara poljoprivrednog bilja u Republici Hrvatskoj ove godine je po prvi puta bilo moguće zatražiti i potporu za takve nasade.

Destilacija je fizikalna metoda odjeljivanja hlapljivih sastojaka iz tekuće smjese, a temelji se na različitim vrelištima pojedinih sastojaka. Zagrijavanjem tekuće smjese, stvaraju se pare hlapljivih sastojaka koje se odvode, kondenziraju i skupljaju u novu tekućinu – destilat (rakija).

Slijede li nam idućih godina veliki potresi na voćarskim gospodarstvima u Hrvatskoj ? Ove godine, konkurentni voćari zaradit će dobar novac, a loši proizvođači malo novca i polako će mnogi gasiti svoju voćarsku proizvodnju.

Marelica je voćna vrsta koja je slabo zastupljena u našim intenzivnim nasadima, zbog teškoća u suvremenoj proizvodnji (proljetno izmrzavanje, apopleksija i nedostatak odgovarajućih podloga), iako su njezini plodovi ugodnog okusa vrlo traženi. Svježi plodovi marelice koriste se kao stolno voće, a zbog ranog dozrijevanja postižu dobru cijenu. Koriste se i za preradu u raznovrsne prerađevine (sokove, džemove, pekmeze, kompote itd.), a mogu se i sušiti, te prerađivati u rakiju visoke kvalitete, čime uzgoj marelice još više dobiva na ekonomičnosti.

Razvojem slabobujnih podloga i otkrivanjem posebnih patuljastih kultivara pojedinih voćnih vrsta otvorena je mogućnost uzgoja voćaka u vrlo gustom rasporedu na malom prostoru. Primjerice u takozvanim sustavima „voćnjaka livada“ moguće je uzgajati i 10 000 sadnica po hektaru.

U posljednje se vrijeme, na policama trgovina mogu naći i plodovi manje poznatih voćaka. Prodaju se po visokim cijenama, a mnoge od njih mogle bi se uzgajati i kod nas. Osim njih, postoje i voćke koje su se nekada uzgajale, a danas su gotovo pale u zaborav. U ovom će prilogu biti opisane neke od njih, kako bismo upoznali njihova svojstva i time potaknuli na razmišljanje “izvan okvira”, one koji žele uzgojiti poneku egzotičnu voćku, ili možda čak pokrenuti ozbiljniju proizvodnju.

Aronija je vrlo ljekovita biljka koja potječe s istoka Sjeverne Amerike, ali je njezina vrijednost prepoznata u Europi. Budući da nema velikih zahtjeva u pogledu mjesta uzgoja i klime, može se uzgajati na području cijele Hrvatske, ali bolje uspijeva na staništu s višom vlažnošću tla i zraka.

Od ovog broja, na stranicama Gospodarskog lista u kolumni Voćarski dnevnik, moći ćete čitati o aktualnostima u voćarstvu. Koje će teme biti zastupljene? Bit će tu praktičnog voćarstva, o rezidbi voća, o zaštiti voća, ali i o prodaji voća, o ekonomici voćarstva, pa i o kulturi konzumacije voća i općenito o kulturi voćarstva.

Prijevremeno opadanje plodova velika je teškoća u uzgoju jezgričavog voća, posebno jabuka. Razlog tome je tvorba hormona etilena koji je važan za dozrijevanje ploda, ali i njegovo odvajanje od rodnog izbojka.

Kruška je jedna od najstarijih voćnih vrsta, ali uzgajalo se svega nekoliko sorata dok belgijski i francuski oplemenjivači krajem 18. stoljeća nisu stvorili veći broj sorata koje su uzgajali naše bake i djedovi. Neke od tih sorata susrećemo u uzgoju i danas.

Ekološki uzgoj jabuka, uz povrće, maslinu i vinovu lozu, ima najveću perspektivu u sveukupnoj ekološkoj poljoprivredi Republike Hrvatske. Zanimanje za ekološki uzgoj jabuka u Hrvatskoj je u stalnom porastu u posljednjih nekoliko godina, što se objašnjava tradicijom ove proizvodnje i sustavom državnih poticaja za podizanje novih nasada jabuke, te prelaskom iz konvencionalne u ekološku proizvodnju.

Ekološki uzgoj jagode u Hrvatskoj vrlo je malo zastupljen. Dobro iskorištavanje proizvodnih kapaciteta tla te ostvarivanje većih prihoda po gospodarstvu u odnosu na mnoge druge poljoprivredne kulture, što je posebno značajno za brdsko-planinska područja, jagodu čini vrlo korisnom i isplativom voćnom kulturom.