Voćarstvo

U svijetu je poznato više od 10.000 različitih sorata jabuka i njihovih klonova, stvorenih spontanim križanjem i selekcijom čovjeka. Zbog lakše organizacije proizvodnje i prodaje te određenih sortnih osobina, u uzgoju je zastupljen znatno manji broj sorata.

U posljednjih nekoliko godina orah je sve više zastupljen u uzgoju u Hrvatskoj. Sve više ljudi svoje parcele odlučuje zasaditi baš ovom voćnom vrstom. Pogotovo hobisti, koji ga sade zbog toga što orahu ne treba „puno njege“, iako to nije u pravilu tako, jer se uvelike razlikuje uzgoj u plantažnom nasadu od onoga oko kuće.

Otpali plodovi svih voćnih vrsta, kao i plodovi proizvedeni u lošim godinama s obzirom na dozrelost, ne znače istodobno i dobivanje loše kakvoće destilata – rakije.

Sapodilla (Manilkara zapota) ili kako se još naziva Sapote, egzotična je voćka koja dolazi iz područja poluotoka Yukatana, južnih dijelova Meksika i susjednih područja Belizea i Gvatemale. Danas je uzgoj Sapodille proširen daleko izvan tropskog područja.

Boysenberry (Rubus ursinus) jagodasto je voće slično malini i kupini, a nastao je 1920-ih godina križanjem maline, kupine i loganberryja (također križanac). Ime je dobio po svom tvorcu Rudolphu Boysenu.

Ako vam prilikom cijepljenja u proljeće nestane zrelih plemki, koje ste sakupili u siječnju i veljači, ne znači da je i kraj cjepljarske sezone. Kesten se može cijepiti i metodom zeleno na zeleno, koristeći metodu u klin.

Naš pretplatnik pita kako se mogu dobiti sadnice iz posječenih šipkovih grančica od kojih bi ujedno želio osnovati plantažu. Odgovara naš stručni suradnik Goran Fruk, dipl. ing.

Često se u zadnje vrijeme može čuti za stupaste jabuke. Stupasto voće općenito, ne samo jabuke, nastalo je iz dva razloga. Osnovni razlog je što se takvim uzgojnim oblikom u proizvodnim voćnjacima može posaditi više stabala i tako dobiti veći urod po jedinici površine, a drugi razlog su hobisti koji u vrtovima imaju malo mjesta, a žele imati nekoliko voćnih vrsta.

Grmolike ili jagodaste voćke jedna su od 5 skupina voćaka u koje spadaju: jagoda, malina, kupina, ribiz, ogrozd, brusnica, borovnica, aktinidija-kivika. Budući da u ovu skupinu spadaju vrste koje se razlikuju po obliku i načinu rasta, u ovom članku osvrnut ćemo se na kupine i maline.

Vrijeme je nabave sadnica, nude ih rasadnici i trgovci, svaka je, dakako, ”kod njih najkvalitetnija”, no to uvijek nije baš tako. Stručnjaci znaju gdje i kakvu sadnicu treba kupiti, a nestručnjaku ćemo pokušati pomoći.

Krošnje voćaka koje se redovito ne orezuju imaju karakterističan izgled. Obiluju kratkim razgranatim izbojcima na rubnom dijelu dokle dopire dovoljno svjetlosti, a donji dio i unutrašnjost su ogoljeni. Izostaje obnova rodnih izbojaka pa je ukupna rodna površina znatno smanjena. Takve voćke slabo i neredovito rađaju te brže stare i propadaju.

Neki stručnjaci smatraju da na svijetu postoji oko 100.000 sorti jabuka. U našim ih se krajevima može naći i više od 100, a u trgovinama samo mali broj sorti koje se uzgajaju u intenzivnim nasadima i to najčeš će Idared, Golden Delicious (Zlatni delišes), Granny Smith, a u zadnje vrijeme Jonagold i slične.

Mini kivika (Actinidia arguta) je, kao što samo ime kaže, mala, po okusu je vrlo slična običnom kiviju, a i na presjeku slično izgleda, što je i logično jer pripadaju istom rodu. Mini kivika je nekima poznata kao bavarski kivi, sibirski kivi, mini kivi, „baby kivi“, koktel kivi, desertni kivi i slično, ali sve je to ista vrsta.

Pri podizanju amaterskog voćnjaka treba izbjegavati sadnju u kotlinama i na ravničarskim terenima koji su izloženi dugotrajnim maglama i proljetnim mrazevima. Osim štete od mraza, na takvim će lokacijama voćke biti izložene jačem napadu biljnih bolesti i štetnika. Najpovoljnije lokacije za sadnju voćnjaka jesu blagi brežuljkasti tereni južne ili jugoistočne ekspozicije zaštićeni od hladnih sjevernih vjetrova.

O kvalitetnoj i dobroj sadnji najviše ovisi kako će se maslina primiti i rasti. Na većim površinama tlo se treba unaprijed pripremiti za sadnju rigolanjem ili dubokim oranjem. To je najprihvaljitiviji način kod podizanja proizvodnih nasada.

Biljkama je za njihov rast i razvoj neophodan čitav niz mineralnih biljnih hranjiva od kojih neka u većim količinama - nazivamo ih makrohranjiva, a neka u vrlo malim količinama - to su mikrohranjiva. U makrohranjiva spadaju dušik (N), fosfor (P), kalij (K), magnezij (MgO), kalcij (Ca) i sumpor (S), a u mikrohranjiva, željezo (Fe), bor (B), cink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo) i kobalt (Co).