Povrćarstvo

Za razliku od primjene mineralnih gnojiva rasipanjem, fertirigacijom se potrebna količina hranjiva dodaje putem sustava za natapanje kapanjem koji omogućava učinkovitu metodu primjene gnojiva kod uzgoja paprike na otvorenom, kao i kod većine povrćarskih kultura. Dodavanje hranjiva u sustav za natapanje kapanjem moguće je u količini i vremenu kad je najveća vjerojatnost da će ih biljka usvojiti.

Bananu, ananas, naranču, limun, limetu, mandarinu, ogrozd, rogač, patlidžane, rajčice, kukuruz, datulje, grejpfrut, smokve, dinje, lubenice, mango, papaju ili kivi odavno smo prisvojili – iako im je stvarna domovina daleko od Hrvatske, mnoge od tih vrsta uspijevaju kod nas ili su toliko dugo prisutne u ponudi da svi znaju kako se jedu i pripremaju. Egzotični izgled i okus nepoznatih biljnih vrsta krije malu riznicu raznolikih vitamina, minerala i fitonutrijenata koji udruženim djelovanjem mogu zaštititi naš organizam od mnogih bolesti suvremenog svijeta. Danas u Hrvatskoj postoji mogućnost uzgoja i proizvodnje egzotičnih vrsta, ali i plasman egzotičnih plodova na sve zahtjevnije tržište željno noviteta. Razlika u kvaliteti egzotičnih proizvoda iz domaćeg uzgoja i proizvoda iz prirodnih staništa je očita. Razlog tome je što je egzotično voće i povrće vrlo zahtjevno.

Izbor krastavca ovisi o namjeni i načinu uzgoja. Prema namjeni, kultivari se dijele na salatne, za upotrebu u svježem stanju i kuhana jela te na kultivare za konzerviranje, koji se prerađuju na razne načine. Krastavci se najčešće konzerviraju mariniranjem cijeli ili rezani te u miješanim salatama. U domaćinstvima i industriji je uobičajeno konzerviranje mliječnokiselom fermentacijom najviše za upotrebu još u sezoni, ali je moguće i spremanje za zimu.

Opsežna istraživanja provedena tijekom posljednjih nekoliko desetljeća pokazala su da je povrće vrlo važno zbog svojih hranjivih svojstava. Povrće osigurava organizmu korisne i lakoprobavljive tvari – šećer, nezamjenjive aminokiseline, bjelančevine, masti, mineralne soli, vitamine i enzime. Povoljno utječe na ljudski organizam, regulira probavu i povećava biološku vrijednost ostalih namirnica. Najkorisnije je svježe povrće, jer sadržava više vitamina od toplinski obrađenog.

Dozrelost sjemena je važan biološki čimbenik klijavosti jer nedozrelo sjeme ima nepotpuno razvijenu klicu pa mu je i klijavost znatno manja u odnosu na potpuno dozrelo sjeme.

Stajsko gnojivo danas je prava rijetkost i zato su “hladna” klijališta u naše vrijeme znatno popularnija. Kad završi razdoblje smrzavanja negdje u ožujku možemo zasaditi biljčice.

Uspješna se biljna proizvodnja dugoročno može održati samo ako odabrane kulture uzgajamo sustavno jednu za drugom u plodoredu. Jedan od značajnih razloga uvođenja plodoreda je snošljivost usjeva prema ponovljenoj ili dugotrajnoj uzastopnoj sjetvi i tolerantnost prema korovima, štetnicima i uzročnicima bolesti koji se “nakupljaju” u tlu.

U kontinentalnim područjima češnjak se može saditi u jesen sredinom listopada, a u mediteranskim krajem listopada do sredine studenog. Češnjak posađen u jesen, trebao bi se prije jakih mrazeva ukorjeniti i razviti 1 do 2 lista. Ako se sadi u proljeće, najpovoljnija je rana sadnja, čim to vremenske prilike dozvole (krajem veljače ili početkom ožujka). Izbor roka sadnje (proljeće ili jesen) ovisit će prvenstveno o ekotipu ili kultivaru uzgajanom u određenom području, odnosno, u određenim klimatskim uvjetima.

Veliki broj povrtnih kultura uzgaja se iz prijesadnica. Na taj način se omogućuje ušteda u sjemenskom materijalu, raniji urod, a razdoblje vegetacije biljaka u polju znatno je skraćeno. Uzgojem prijesadnica u toplim lijehama ostvaruje se racionalno iskorištavanje zemljišta i omogućuje ubiranje više plodova s iste površine, a mlade biljke proizvedene iz prijesadnica otpornije su na štetne kukce i bolesti.

Kao autohtona populacija nekada dosta raširen u uzgoju Turopoljski je luk potpuno iščeznuo iz komercijalne proizvodnje i vrlo rijetko se uzgaja, uglavnom u vrtovima za vlastite potrebe na užem području Turopolja od kud i potječe.

Životni prostor u kojem ljudi žive vizualno se obogaćuje uzgojem cvijeća i začinskog bilja u loncima. U novije se vrijeme, zbog pomanjkanja prostora u vrtu ili života u gradu, u loncima počinje uzgajati i razno povrće, između ostalog, i korjenasto.

Posljednjih se godina u zaštićenim prostorima (plastenicima, staklenicima), uz konvencionalni uzgoj u tlu, sve više širi hidroponski uzgoj. Uz rajčicu, najviše se uzgaja paprika.

Posljednjih godina, usprkos relativno visokoj cijeni na tržištu, sve više raste potražnja za „cherry“ rajčicom zbog njezinih kvalitativnih i dekorativnih svojstava. Uz povećanje površina pod konvencionalnim uzgojem na tlu, sve više proizvođača hidroponske krupnoplodne rajčice zbog zahtjeva tržišta u svoj sortiment uvodi i kultivare „cherry“ rajčice.

Suvremena proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru najčešće podrazumijeva intenzivno korištenje tla i nepoštivanje plodoreda uslijed čega dolazi do narušavanja kvalitete i „umornosti“ tla. Uglavnom dolazi do akumulacije uzročnika biljnih bolesti i štetnika, iscrpljivanja istovrsnih hranjiva iz tla te degradacije strukture i kemijske reakcije tla. Kako bi ostvarili što veći prinos, proizvođači često primjenjuju količine gnojiva koje ne odgovaraju potrebama biljaka za hranjivima, što može rezultirati ispiranjem ili pak vezanjem hranjiva na druge spojeve tla. Hidroponskim tehnikama uzgoja biljaka uspješno se mogu eliminirati problemi koji su prisutni u konvencionalnom uzgoju povrća na tlu.

Paprika obiluje različitim oblicima, veličinama i bojama ploda i svrstavamo je u skupinu povrća s velikim brojem tipova i formi. Kod nas se uglavnom uzgajaju paprike koje pripadaju vrsti Capsicum annuum var. macrocarpum (krupnoplodne sorte) i Capsicum annuum var. microcarpum (sitnoplodne sorte). Unutar ova dva varijeteta razlikujemo i nekoliko tipova s puno sorti.

Zeljasto povrće ili kupusnjače po raširenosti u proizvodnji jedna su od najznačajnijih skupina povrtnih kultura. Pripadaju porodici Brassicaceae u kojoj se uz povrtne kulture nalazi značajan broj i drugih poljoprivrednih kultura kao što su uljarice, krmno, začinsko i ukrasno bilje. Kao povrće od kupusnjača kod nas se komercijalno najviše uzgaja kupus, kelj i cvjetača.