Povrćarstvo

Zaštićeni prostori su svi načini zaštite biljaka od nepovoljnih klimatskih uvjeta, čime se omogućava proizvodnja na određenom prostoru i u određenom vremenu dok ista ta proizvodnja nije moguća na otvorenom. Uzgoj u zaštićenim prostorima značajno se razlikuje od uzgoja na otvorenom. Glavna svrha uzgoja u zaštićenim prostorima je očuvanje topline koja se nakuplja od svjetlosne energije sunca ili uvodi sustavima grijanja.

Mrkva se u povrtnjaku uzgaja zbog zadebljalog korijena, uglavnom narančaste boje koji se u ishrani može koristiti kao svjež, kuhan ili prerađen. Stoga je cilj svakog proizvođača mrkve, bilo da proizvodi za tržište ili osobne potrebe, uzgojiti lijepe, pravilne i ujednačene korijene, što nije uvijek lako postići.

Kad spomenemo rajčice svi mahom pomislimo na one “obične”, crvene rajčice, čiji plodovi, ovisno o sorti, mogu biti okrugli ili ovalni, sitniji ili krupniji, no neke sorte mogu se, bez pretjerivanja, nazvati vrlo neobičnim rajčicama, jer će veličinom ili oblikom biljke te, prije svega, bojom i okusom plodova iznenaditi svakog znatiželjnog vrtlara koji ih pokuša uzgojiti iz sjemena.

Cjelokupna ekološka proizvodnja povrća propisana je zakonskom regulativom koja definira pravila, mjere, postupke i materijale koji se mogu koristiti u takvom sustavu proizvodnje. Zakonodavac nalaže da sva gospodarstva koja proizvode za tržište, u ekološkom sustavu, moraju biti registrirana i podvrgnuta nadzoru kako bi ispravno mogla označiti svoj proizvod i kao takav prodati na tržištu.

U Europi su najveći proizvođači Portugal, Španjolska i Italija, a u Hrvatskoj batat je sve više prisutan na tržištu, jer su ljudi konačno uvidjeli njegovu hranidbenu vrijednost. Naime, batat je visokoenergetska kultura bogata mineralima, vitaminima i dijetalnim vlaknima. Jednostavno se priprema za jelo, a posebno je pogodna za prehranu dijabetičara zahvaljujući niskom glikemijskom indeksu.

Svrha primjene plodoreda, plodosmjene i ophodnje ili rotacije usjeva bitna je ne samo u povrćarskoj proizvodnji nego i u proizvodnji cvijeća, aromatičnog i ljekovitog bilja, te drugog kultiviranog bilja u vašem vrtu. Glavni osvrt dat ćemo na povrtnjak i proizvodnju povrća, ali u načelu sva pravila koja vrijede za povrće primjenjuju se i kod ostalih uzgajanih kultura.

Rabarbara (Rheum rhabarbarum) je neobična povrtna vrsta budući da se uzgaja zbog lisnih peteljki. Ova višegodišnja biljka ima životni vijek i do 30 godina, no najbolja je iskoristivost rabarbare tijekom desetak godina. Koristi se za različite kolače (savijače i pite), sladoled, kompote, sokove, vino i slično.

Cvjetača je popularna dijetetska povrtna vrsta iz skupine kupusnjača, bogata vitaminima, mineralima i fitotvarima. Iako potrošači preferiraju cvjetaču bijelog cvata, posljednjih su godina na tržištu prisutne i obojene sorte (narančastog, zelenog, žutog i ružičastog cvata) koje se razlikuju nutritivnom vrijednosti. Sve je veće zanimanje potrošača za „novo“ povrće iz skupine kupusnjača, svijetlozelenog cvata neobična oblika koje je poznato pod nazivom šenon.

U većini naših uzgojnih područja krumpira nepravilan je raspored oborina, pa ova kultura ima iznimne zahtjeve za prozračnim, strukturiranim i dubokim tlima.

Luk je povrtna kultura umjerenih zahtjeva prema toplini pa je njegov uzgoj moguć i jesenskom sadnjom. Tolerantnost na niske temperature mu je bolja od većine drugih povrtnih kultura tako da se uz pravilnu tehnologiju proizvodnje iz jesenske sadnje u pojedinim sušnim godinama mogu postići i bolji rezultati nego iz proljetne.

Različite tehnike uzgoja bilja u zatvorenom sustavu u hranjivoj otopini bez inertnog supstrata, omogućuju brži rast biljaka i isključuju probleme prisutne pri uzgoju na tlu, vezane uz proizvodnju u monokulturi, ispiranje hranjiva, zaslanjenost tla i prisutnost korova

Hidroponi su tehnike uzgoja bilja bez tla. Naziv potječe od grčkih riječi: hydor = voda; ponos = rad, posao. U hidroponskom uzgoju korijen je biljaka kontinuirano opskrbljen hranjivom otopinom sa svim hranjivim elementima u obliku iona, u koncentraciji i međusobnom odnosu hranjiva prema potrebi uzgajane kulture. Hidroponske se tehnike uzgoja bilja (povrće, voće, ukrasno i začinsko bilje) temelje na uzgoju bilja na inertnim supstratima ili bez njih, a hidroponska se proizvodnja provodi u zaštićenim prostorima (plastenici, staklenici)

Paprika obrazuje sjeme u plodu koji je šuplja boba različitog oblika, veličine i boje. Kod rijetko koje povrtne kulture postoji tolika raznolikost u obliku, veličini, boji i okusu plodova kao kod paprike. Isto tako veoma su različite potrošačke navike korištenja u prehrani različitih tipova paprike, a koje su vezane prvenstveno uz geografsko područje uzgoja.

Primjena polietilenskih (PE) folija u povrćarstvu, ali i drugim hortikulturnim granama ima brojne prednosti (smanjena evaporacija, onemogućen rast korova, smanjeno ispiranje hranjiva, ranija berba). Negativnosti primjene ovih polimernih materijala očituju se u povećanju troškova proizvodnje i onečišćenju okoliša uslijed neprimjerenog zbrinjavanja nakon upotrebe

Sjeme rajčice formira se u plodu koji je sočna boba pregradama podijeljena na više dijelova. Između pregrada nalazi se sjemena loža s mnoštvom sjemenki.

Pikiranje je presađivanje biljaka u stadiju razvijenih kotiledonskih listova ili u stadiju razvijenih jednog do dva prava lista. Preporučuje se pikirati plodovito povrće (rajčica, paprika, patlidžan) s pojavom prvog pravog lista, a celer u stadiju razvijena dva prava lista.