Povrćarstvo

Uvjeti postrnog uzgoja povrća moraju odgovarati potrebama biljaka, zbog složenosti utjecaja i uvjeta u kojima se biljke razvijaju. Što je taj utjecaj složeniji i što su uvjeti teži, to je potrebno više uložiti, više i stručno raditi. Kako bi se teško tlo dovelo u normalno stanje plodnosti, primjerice, potrebni su veliki izdaci za temeljito popravljanje. Ili, pri nedostatku oborina u najkritičnijim fazama razvoja biljaka, potrebno je izgraditi sustav umjetnog natapanja, inače ne treba ulaziti u postrnu proizvodnju povrća. Ondje gdje je tlo dobrih svojstava, ali je podložno suvišnoj vlazi, potrebno je izgraditi odvodnju sustavom kanala i drenaže.

Uobičajeno je svrstavanje namirnica u skupine, ovisno o podrijetlu, kemijskom sastavu i njihovoj ulozi u organizmu.

Među najrazornijim gljivičnim bolestima kultiviranog bilja, koja je u prošlosti uvjetovala brojne krize, svakako je krumpirova plijesan ili fitoftora, ili plamenjača (Phytophthora infestans). Osim krumpira, ova bolest napada rajčicu i surfinije (Petunia spp.).

Plodored je smjena vrsta povrća u prostoru i vremenu. U vrtu plodored omogućuje pravilnu i racionalnu gnojidbu stajnjakom, smanjuje zakorovljenost, čuva plodnost tla, sprječava pojavu istih bolesti i nagomilavanje štetnika.

Proljeće je doba kad se grah sije na otvorene gredice. Tlo za sjetvu trebalo bi biti ugrijano na oko 12° C, i to ne samo površinski već i na dubini od 5 cm.

Rotkvica je jednogodišnja korijenasta biljka koja se uzgaja zbog zadebljalog korijena, koji ovisno o sorti može biti okrugao ili duguljast, bijele, bijelocrvene ili crvene boje.

Rok sadnje bitan je čimbenik u proizvodnji stolnog krumpira. S obzirom na loše vremenske uvjete tijekom travnja, sve je kraći rok za sadnju krumpira.

Na salati u zaštićenu prostoru javlja se veći broj bolesti, kao što su bijela trulež, siva plijesan, plamenjača, venuće, koncentrična pjegavost lišća, smeđa pjegavost lišća, pepelnica, razne bakterioze i dr. Međutim, u našim agroekološkim uvjetima najvažnije su tri bolesti - plamenjača, siva plijesan i bijela trulež.

Špinat je jednogodišnja biljka kratke vegetacije, koja se kod nas i u zemljama umjerenog pojasa dosta uzgaja. Uzgaja se u svim našim krajevima, uglavnom za gradske tržnice, a u novije vrijeme i za industrijsku preradu.

Poriluk, povrće koje nas prati tijekom zimskih mjeseci i blagotvorno djeluje na zdravlje. Podrijetlom je iz Sredozemlja i vrlo je stara povrtna kultura.

Celer je uz mrkvu i peršin najvažnije korijenasto povrće, koje nas prati tijekom cijele godine. Za razliku od mrkve i peršina, celer sporo bubri i klije, pa ga je potrebno sijati vrlo rano da uspije razviti dobre i zdrave prijesadnice, koje čete presađivati na gredice.

Biljke rastu i razvijaju se samo kad imaju sve potrebno za njihov rast i razvoj, odnosno, zrak, toplinu, vlagu i nužno potrebna hranjiva iz tla. Sve to biljke imaju na otvorenom u vrijeme vegetacije, od proljeća do jeseni. U kasnu jesen, zimi i u rano proljeće nema dovoljno topline, a nema ni dovoljno svjetla. Stoga u to doba nema razvoja ni rasta povrtnog bilja na otvorenom. Međutim, i u to doba povrtno bilje može imati toplinu i dovoljno svjetla u plasteniku, stakleniku ili klijalištu, odnosno

Za sjemenski krumpir uništavanje zelene cime je obvezno. Kod konzumnog krumpira i onog za preradu, uništavanje cime primjenjuje se kad se želi poboljšati kakvoća gomolja ili uništiti lisne uši.

Listopad je mjesec kada se razbacuje stajsko i rasipava mineralno gnojivo, obavlja duboko kopanje ili oranje na svim slobodnim površinama za sjetvu ili sadnju povrća u proljeće. Priprema se zemlja za sjetvu ili sadnju povrća ovog roka.

Luk je jedna od osnovnih povrtnih kultura koje je čovjek koristio za jelo gotovo oduvijek. Bio je poznat već oko 4000 godine prije Krista. Potječe iz Azije, gdje su nađene mnoge samonikle forme, a pretpostavlja se da su kultivirane vrste luka uzgojene na području Srednje Azije.

Radič potječe iz Švicarske, a danas se mnogo uzgaja u našim primorskim područjima, osobito u Istri, Hrvatskom primorju i Dalmaciji, gdje se troši kao salata tijekom jeseni, zime i proljeća. U zimskom razdoblju može se proizvoditi metodom pospješivanja.