Povrćarstvo

Vruće ljeto je na izmaku. Temperature postaju sve ugodnije a to ujedno znači da su prikladnije za uzgoj povrća.
Salata, jedna od najstarijih kultura, raste u svakom vrtu. Uzgoj je do sta jednostavan, a može se jesti i mlada u listićima ili već oblikovana u glavice.
Sve to čini ju jednom od glavnih jesenskih kultura.

Radič je u Hrvatskoj najviše raširen u priobalnom području, gdje je zastupljen u gotovo svakom obiteljskom vrtu, a ima ga tijekom cijele godine. Proizvodnja za tržište se sve više širi i na kontinent, posebno tipovi koji stvaraju glavice, zeleni i obojeni, pogotovo crveni.

Uvjeti postrnog uzgoja povrća moraju odgovarati potrebama biljaka. To je bitno zbog složenosti utjecaja na biljke i na kompleks uvjeta pod kojima se biljke razvijaju. Što je taj utjecaj složeniji i što su uvjeti teži, to je potrebno više uložiti, više i stručno raditi.

Kineski kupus (Brassica rapa ssp. pekinensis) potječe iz Kine, gdje se pojavio još u 5. stoljeću, odakle se proširio na jug a kasnije i u ostale istočnoazijske zemlje. U Europi se pojavio kada su ga donijeli misionari u 19. stoljeću, no, tek se pedesetih godina dvadesetog stoljeća počinje uzgajati u Europi i Sjevernoj Americi uvođenjem kvalitetnih kultivara.

Endivija nije salata, iako se proizvodi i troši pripravljena na takav način. Lišće endivije gorkasta je i ugodna okusa. Kao lisnato povrće troši se od rane jeseni do proljeća.

Svijet polako i sigurno klizi prema nestašici vode, posebice one slatke. Globalne promjene klime i trovanje tla učinit će zdravu vodu ubrzo najprivlačnijom, nužnom i najskupljom civilizacijskom robom.

Stevija (Stevia rebaudiana Bertoni) je višegodišnji zeljasti grm iz porodice glavočika (Asteraceae), koji može narasti i do metar u visinu. Listovi stevije su dugi oko 5 cm a široki oko 2 cm. Svježe lišće stevije ugodna je slatka okusa zbog glikozida steviozida, čiji je ekstrakt od 200 do 300 puta slađi od šećera.

Od početka godine glavne su dnevne vijesti svjetska gospodarska kriza, pad proizvodnje, povećanje nezaposlenosti i pad potrošnje u mnogim državama. Osim o krizi, često se govori i o mjerama štednje, a jedan od načina na koji se nešto može uštedjeti svakako je uzgoj povrća u vlastitu povrtnjaku. Svi stanovnici koji žive u kućama s okućnicom imaju mogućnost uzgoja vlastita povrća, dok stanovnici u gradovima, točnije stambenim zgradama, nemaju tu mogućnost. Većina vlasnika kuća zapravo već ima povrtnjak, no, ima i onih koji se još nisu odlučili uklopiti povrtnjak na okućnicu. S obzirom na gospodarsku krizu i štednju, povod je više nego dovoljan.

Cvjetača Poput ostalih kupusnjača, i cvjetača je podrijetlom sa Sredozemlja i Bliskog istoka. Prvi pisani dokument o cvjetači potječe iz 12. stoljeća. Europski izvori u 16. stoljeću spominju uzgoj cvjetače u Turskoj i Egiptu, a u isto vrijeme dospjela je u Englesku sa Cipra. Oko 1600. godine već se uzgaja u Francuskoj, u 17. stoljeću i u Italiji. Iz Italije se u 19. stoljeću počinje izvoziti u sjevernu Europu. Iz Europe uzgoj se proširio na Ameriku i Aziju, gdje su Indija i Kina po površinama vodeće zemlje u proizvodnji.

Nije nikakva novost da se krastavci tijekom zime uzgajaju u zaštićenim prostorima. Selekcionirane su nove sorte stakleničkih krastavaca za uzgoj u zaštićenim prostorima i ti krastavci imaju svoje mjesto i cijenu na tržištu tijekom hladnih mjeseci, kada nema krastavaca s otvorenih gredica.

Zima je vrijeme kada nema mnogo posla u povrtnjaku jer su vremenske prilike nepovoljne. Međutim, želimo li uzgojiti rano povrće koje ćemo brati već u ožujku i travnju, sjetvu i sadnju moramo obaviti zimi. Siječanj je vrijeme za sadnju prijesadnica salate. Dakako, mlade biljke treba zaštititi od hladnoće.

RIGA (Eruca sativa) ili RUKOLA, ROKULA, RIKULA, POVRTNA RIGA itd. vrlo je zanimljiva biljka među povrćarskim vrstama.

Koliko je intenzivnog okusa i mirisa začinsko bilje, ne ovisi samo o klimi i sorti, nego i o vremenu berbe. Za salatu ili čaj bilje se bere neposredno prije upotrebe, a za sušenje ili spremanje u ulje ili ocat treba se pridržavati sljedećih pravila o vremenu berbe:

Matovilac je dvogodišnja biljka, razmjerno kratke vegetacije (vegetacija traje 8 - 10 mjeseci od sjetve do fiziološke zrelosti), ali može se uzgajati i kao jednogodišnja kultura.

Grah mahunar pripada skupini kultivara mahunastog povrća čiji je cilj proizvodnje dobivanje zelenih ili žutih sočnih, ukusnih i hranjivih mahuna. Proizvodnja graha mahunara sve se više širi na površinama, a za to postoje brojni razlozi.

Brokula se uzgaja kao rani, srednjorani, odnosno srednjokasni usjev, iako najbolje uspijeva kao kasni jesenski usjev, iz postrnog uzgoja. Njezina vegetacija znatno je kraća nego cvjetače, a kada se sadi u lipnju kao drugi usjev, za berbu pristiže u kolovozu, rujnu i listopadu. U priobalju se može uzgajati i kao zimski usjev.