Zaštita bilja

Kukuruzni moljac (Ostrinia nubilalis)
Od plodovita povrća ujesen, na njivi nalazimo rajčicu i papriku. Druga generacija kukuruznog moljca O. nubilalis, čiji leptiri na području Dalmacije a osobito u Ravnim kotarima lete potkraj kolovoza i tijekom rujna, izazivaju vrlo velike štete na plodovima i rajčice i paprike.

Krizanteme u nekim zemljama predstavljaju simbol rođenja i dugog života, ali u našoj zemlji se tradicionalno uzgajaju zbog ukrašavanja grobova uz blagdan Svih svetih. Njihova se proizvodnja danas bitno razlikuje nego prije nekoliko desetaka godina. Podižu se suvremeni plastenici s krovnom ventilacijom, nude se različita tehnička pomagala za reguliranje svjetlosti, temperature i vlažnosti zraka, ugrađuju se sustavi za natapanje uz mogućnost prihranjivanja, a napose se pojavljuju promjene u asortimanu tipa i kultivara krizantema.

Tuča je oblik oborina koje poljoprivrednici, posebice vinogradari i voćari, najmanje priželjkuju. Obično do nesreće vjerujemo da se to nama neće dogoditi, ali nakon neukrotive prirodne pošasti ne treba gubiti volju i žaliti za izgubljenim urodom već pomoći oštećenim vinogradima da što prije zacijeli nastale rane i razvije novu lisnu površinu. Jača tuča u vinogradima određuje količinu i kakvoću godišnjeg uroda grožđa, ali i uspješnost samih vinogradara.

Obilaskom usjeva ozime raži na području Ličko-senjske županije zabilježena je prisutnost roščića glavnice raži na klasovima raži. Zaraza na većini usjeva bila je zanemariva, s po nekoliko zaraženih klasova po usjevu.

Višegodišnje korovne vrste (trajnice) oduvijek su predstavljale najveći problem kod uzgoja poljoprivrednih kultura. Zbog činjenice da se osim sjemenom razmnožavaju i različitim vegetativnim organima, mehaničkim mjerama (prašenje strništa, obradom tla, kosidbom i dr.), teško ih je iskorijeniti. Zbog velike pričuve hranjiva u njihovim vegetativnim organima (vriježe, gomolji, podanci, lukovice), nakon primjene mehaničkih zaštitnih mjera lako se obnove i uspješno se nadmeću s kulturom i drugim korovima.

Opasna i uvijek prisutna bolest kod nas
U našoj domaćoj fitopatološkoj literaturi (Kišpatić, i dr.) ova bolest se spominje pod nazivom plamenjača šljive. Međutim, plamenjača nije najbolji naziv za ovu bolest, jer se pod pojmom plamenjača uglavnom podrazumijevaju bolesti koje izazivaju patogenegljive (pseduogljive) iz reda Plasmoporales, kao što su pr. vrste iz rodova Phytophthora, Plasmopara i dr. Na temelju boje pjega koje su kod nas na većini sorti šljive jače narančaste boje, najprihvatljiviji naziv za ovu bolest ipak bi bio narančasta pjegavost lišća.

Siva pjegavost lista kukuruza bolest je koju možemo svake godine vidjeti na zaraženim listovima ove kulture. Jačina zaraze ovisi o klimatskim prilikama, osjetljivosti hibrida, gustoći usjeva, prisutnosti izvora zaraze i mnogim drugim čimbenicima.

Na gotovo svim sobnim i balkonskim ukrasnim vrstama cvijeća javlja se veliki broj bolesti, čija se pojava vrlo lako zapaža u obliku različitih simptoma na biljnim organima. Simptomi bolesti javljaju se najčešće na listovima, ali i na korijenu, stabljici i cvjetovima.

Pepelnica (oidium, lug, metljika, bijela maća), bolest unesena iz Sjeverne Amerike pri je 160 godina, po važnosti i opasnosti za vinovu lozu odmah je uz plamenjaču. Na toplijim položajima i vinogradima zasađenim osjetljivijim sortama, zatim u sušnim godinama, pepelnica može biti znatno opasnija od plamenjače. Zaštita se redovito kombinira sa zaštitom protiv plamenjače, iako u pravilu, prava opasnost od pepelnice dolazi kada više nema ozbiljnije prijetnje od plamenjače.

Peronospora ili plamenjača najvažnija je bolest vinove loze, donesena iz Sjeverne Amerike prije 130 godina. Jedino na izrazito suhim i toplim položajima, glavna bolest na vinovoj lozi je pepelnica. Protiv peronospore se mora voditi redovita zaštita, osobito u kišovitim tzv. peronospornim godinama. Za kvalitetnu zaštitu treba dobro poznavati život ovog parazita, načine zaštite te karakteristike kemijskih sredstava kojima se bolest sprječava.

Herbicidni pripravci za suzbijanje korova u soji i suncokretu

Među štetnim organizmima koji ugrožavaju uspješnu vinogradarsku proizvodnju neželjene biljke ili korovi javljaju se u svim vinogradarskim regijama naše zemlje, ali na temelju raznolikih pedoklimatskih, uzgojnih, agrotehničkih, ekoloških i gospodarskih čimbenika vlasnici tla u vinogradima održavaju na različite načine.

Suvremenim traktorskim vučenim uređajima za zaštitu plantažnih nasada jabuka postiže se uspješan depozit određene količine sredstva za zaštitu bilja, uz sve manji utrošak tekućine po jedinici površine, osobito ako su takvi strojevi opremljeni dodatnom opremom. Tako pojedini proizvođaći jabuka posljednjih godina koriste manje od 250 litara škropiva po hektaru tijekom pune vegetacije nasada, što značajno povećava produktivnost rada i smanjuje troškove proizvodnje.

Kupine ubrajamo u tzv. male kulture (male u smislu površina na kojima se uzgajaju), pa službeno dopuštenje za suzbijanje štetočinja kupina u našoj zemlji ima samo jedan fungicid (Kidan SC protiv sive plijesni).

Biljke koje nisu dovoljno otporne na niske temperature tijekom zime moraju biti zaštićene omotačem. Najosjetljivije mjesto na biljci je mjesto cijepa.

Uz pogodna fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla, optimalne ekološke uvjete za uzgoj bresaka i nektarina određuju nadmorska visina, položaj, ekspozicija i nagib terena, te najznačajniji klimatski čimbenici (svjetlost, temperatura, voda, vlažnost zraka i vjetar). Vrlo važan dio tehnoloških i agrotehničkih mjera u suvremenim nasadima je kontrola brojnih štetočinja bresaka i nektarina.