Zaštita bilja

Opasna i uvijek prisutna bolest kod nas
U našoj domaćoj fitopatološkoj literaturi (Kišpatić, i dr.) ova bolest se spominje pod nazivom plamenjača šljive. Međutim, plamenjača nije najbolji naziv za ovu bolest, jer se pod pojmom plamenjača uglavnom podrazumijevaju bolesti koje izazivaju patogenegljive (pseduogljive) iz reda Plasmoporales, kao što su pr. vrste iz rodova Phytophthora, Plasmopara i dr. Na temelju boje pjega koje su kod nas na većini sorti šljive jače narančaste boje, najprihvatljiviji naziv za ovu bolest ipak bi bio narančasta pjegavost lišća.

Siva pjegavost lista kukuruza bolest je koju možemo svake godine vidjeti na zaraženim listovima ove kulture. Jačina zaraze ovisi o klimatskim prilikama, osjetljivosti hibrida, gustoći usjeva, prisutnosti izvora zaraze i mnogim drugim čimbenicima.

Na gotovo svim sobnim i balkonskim ukrasnim vrstama cvijeća javlja se veliki broj bolesti, čija se pojava vrlo lako zapaža u obliku različitih simptoma na biljnim organima. Simptomi bolesti javljaju se najčešće na listovima, ali i na korijenu, stabljici i cvjetovima.

Pepelnica (oidium, lug, metljika, bijela maća), bolest unesena iz Sjeverne Amerike pri je 160 godina, po važnosti i opasnosti za vinovu lozu odmah je uz plamenjaču. Na toplijim položajima i vinogradima zasađenim osjetljivijim sortama, zatim u sušnim godinama, pepelnica može biti znatno opasnija od plamenjače. Zaštita se redovito kombinira sa zaštitom protiv plamenjače, iako u pravilu, prava opasnost od pepelnice dolazi kada više nema ozbiljnije prijetnje od plamenjače.

Peronospora ili plamenjača najvažnija je bolest vinove loze, donesena iz Sjeverne Amerike prije 130 godina. Jedino na izrazito suhim i toplim položajima, glavna bolest na vinovoj lozi je pepelnica. Protiv peronospore se mora voditi redovita zaštita, osobito u kišovitim tzv. peronospornim godinama. Za kvalitetnu zaštitu treba dobro poznavati život ovog parazita, načine zaštite te karakteristike kemijskih sredstava kojima se bolest sprječava.

Herbicidni pripravci za suzbijanje korova u soji i suncokretu

Među štetnim organizmima koji ugrožavaju uspješnu vinogradarsku proizvodnju neželjene biljke ili korovi javljaju se u svim vinogradarskim regijama naše zemlje, ali na temelju raznolikih pedoklimatskih, uzgojnih, agrotehničkih, ekoloških i gospodarskih čimbenika vlasnici tla u vinogradima održavaju na različite načine.

Suvremenim traktorskim vučenim uređajima za zaštitu plantažnih nasada jabuka postiže se uspješan depozit određene količine sredstva za zaštitu bilja, uz sve manji utrošak tekućine po jedinici površine, osobito ako su takvi strojevi opremljeni dodatnom opremom. Tako pojedini proizvođaći jabuka posljednjih godina koriste manje od 250 litara škropiva po hektaru tijekom pune vegetacije nasada, što značajno povećava produktivnost rada i smanjuje troškove proizvodnje.

Kupine ubrajamo u tzv. male kulture (male u smislu površina na kojima se uzgajaju), pa službeno dopuštenje za suzbijanje štetočinja kupina u našoj zemlji ima samo jedan fungicid (Kidan SC protiv sive plijesni).

Biljke koje nisu dovoljno otporne na niske temperature tijekom zime moraju biti zaštićene omotačem. Najosjetljivije mjesto na biljci je mjesto cijepa.

Uz pogodna fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla, optimalne ekološke uvjete za uzgoj bresaka i nektarina određuju nadmorska visina, položaj, ekspozicija i nagib terena, te najznačajniji klimatski čimbenici (svjetlost, temperatura, voda, vlažnost zraka i vjetar). Vrlo važan dio tehnoloških i agrotehničkih mjera u suvremenim nasadima je kontrola brojnih štetočinja bresaka i nektarina.

Već nekoliko godina uzastopce mnogi poljoprivrednici žale se na štete koje puževi uzrokuju u povrtnjacima, vrtovima, staklenicima i voćnjacima. Ističu kako su tretirali protiv puževa, ali da sredstva ne vrijede ili su oni otporni.

U višegodišnjim prosjecima sredinom kolovoza u većini kontinentalnih vinogorja započinje stadij mekšanja boba ili promjena boje kožice (“šara”), odnosno početak dozrijevanja grožđa. Zbog blage zime 2006./2007. ove je godine vegetacija vinove loze započela već početkom drugog desetodnevlja travnja, što je gotovo dva tjedna prije nego proteklih sezona.

Krizanteme u nekim zemljama predstavljaju simbol rođenja i dugog života, a u nas se tradicionalno uzgajaju radi ukrašavanja grobova uz blagdan Svih svetih. Njihova se proizvodnja danas bitno razlikuje od one prije nekoliko desetaka godina. Podižu se suvremeni plastenici s krovnom ventilacijom, nude se različita tehnička pomagala za reguliranje svjetlosti, temperature i vlažnosti zraka, ugrađuju se sustavi za navodnjavanje uz mogućnost prihranjivanja, a napose se pojavljuju promjene u asortimanu tipa i kultivara krizantema.

Kruška je kod nas uz jabuku jedna od najznačajnijih voćnih kultura, a za sada se najviše uzgaja na slavonskom području, posebno u Brodsko-posavskoj županiji. Vodeće sorte su Viljamovka, Abe fetel ili fetelova, Boskova tikvica, Konferans, Pakamova, Gelertova, Passe Crassane (Krasanka), Pastorčica, Sv. Marija i dr. Kultura je vrlo podložna napadu velikog broja bolesti.

Postupak za izdavanje dozvola sredstvima za zaštitu bilja do početka ove godine u našoj je državi bio reguliran prema dotadašnjem Zakonu o zaštiti bilja.