Krmno bilje

Priprema kvalitetne kukuruzne silaže presudna je za profitabilnost farmi. Sastavljanjem obroka u kojem ima kvalitetno pripremljene kukuruzne silaže na gospodarstvu pojeftinjuje ulaganje u hranidbu. Na efikasnost siliranja i kvalitetu silaže imaju utjecaj mnogi faktori...

Započinje razdoblje spremanja travnih silaža, te se zbog različitih okolnosti tijekom pripreme, od košnje do zatvaranja silosa, često i različitih meteoroloških uvjeta, postavlja pitanje dodataka za siliranje silažne mase. Stoga one proizvođače koji su...

Većina poljoprivrednika u Hrvatskoj je navikla držati stoku na paši do rujna, a zatim ih zatvoriti u staje i hraniti ih sijenom, sjenažom ili silažom. To je jedan od skupljih načina držanja stoke. Pašnjaci ostaju neiskorišteni, stvaraju se nepotrebni ekonomski izdatci, povećan je ljudski napor, a i životinjama nedostaje kretanje.

Gubici pri siliranju mogu značajno smanjiti hranidbenu vrijednost travne silaže. Prvi gubitci nastaju nakon košnje, tijekom provenjavanja, transporta i zbijanja biljne mase, sve dok u zbijenoj biljnoj masi ima kisika. Tada su aktivne aerobne bakterije, gljivice i plijesni koje troše topljive ugljikohidrate, oslobađaju vodu, CO2 i toplinu.

Poznavanjem kemijskog sastava voluminozne krme proizvedene na gospodarstvu, poljoprivrednici mogu planirati proizvodnju, na vrijeme nabaviti dodatke obroku kako bi se zadovoljile hranidbene potrebe, osobito visoko proizvodnih životinja.

Diljem svijeta siliranje je rastući način konzerviranja krme. Pojednostavljeno, siliranje je pretvaranje svježe zelene voluminozne krme, koju ne možemo dugo čuvati, u kiselu, kojom možemo hraniti domaće životinje kroz cijelu sezonu hranidbe u štali. To se odvija pomoću anaerobnih bakterija koje normalno obitavaju na biljkama, a možemo ih dodati i aditivima. Ove bakterije kao hranu koriste biljne šećere (ugljikohidrate) i proizvode kiseline koja konzerviraju biljni materijal i tako nam omogućuju čuvanje i korištenje silaže na duže razdoblje. Sličnu stvar radimo i u domaćinstvu kad kiselimo kupus, paprike, krastavce...

Razvoj održivih sustava stočarske proizvodnje, koji mogu zadovoljiti financijske i ekološke zahtjeve, jedan je od primarnih ciljeva u zemljama razvijenog zapada. Takav se koncept temelji na niskim ulaganjima i smanjenju troškova proizvodnje, kako bi se nadoknadio manjak financijske dobiti i sačuvao okoliš. Glavna odrednica koja usmjerava organizaciju sustava proizvodnje mlijeka k napasivanju je odnos cijene mlijeka i stočne hrane. Proizvodnja mlijeka na pašnjacima bitno snižava troškove proizvodnje, uz mogućnost vrlo visoke proizvodnje mlijeka po hektaru. Proizvodnju temeljenu na oraničnim površinama i hranidbi u štali karakterizira skuplja proizvodnja, ali i mogućnost veće proizvodnje mlijeka po kravi. Pašnjačkok korištenje krme kod mliječnih goveda u nas je još uvijek nedovoljno rašireno.

Pojam "siliranje" označava skladištenje zelene krme u anaerobnim uvjetima, pogodnim za razvoj i aktivnost mikroorganizama koji fermentiraju biljne ugljikohidrate u organske kiseline čime povećavaju kiselost biljne mase koja se tako konzervira u obliku silaže. Gotovo se svi usjevi mogu silirati, a najčešće se siliraju trave, mahunarke, djetelinsko-travne smjese i cijele biljke žitarica, osobito cijela biljka kukuruza. Usjevi koji su pogodni za siliranje sadrže puno šećera, a malo proteina, pa je po pogodnosti za siliranje na prvom mjestu cijela biljka kukuruza, zatim trave, mahunarke, a gomoljače i kupusnjače su najmanje pogodne za siliranje. Preporučljivo je usjeve manje pogodne za siliranje provenuti prije siliranja, silirati ih zajedno s visokoenergetskim krmivima (kukuruz, melasa) i/ili tretirati aditivima prilikom siliranja. Korištenje aditiva u obliku mliječno-kiselinskih inokulanat

Općenito, sjetva nakon oranja i predsjetvene pripreme tla najuspješniji su način sjetve, jer se novoposijanim biljkama omogućavaju najbolji uvjeti rasta i razvoja. Klasičnom sjetvom travnjaka (oranje+predsjetvena priprema+sjetva) uklanjamo postojeću vegetaciju, a time i kompeticiju s novozasijanim vrstama, te osiguravamo dobre uvjete za razvoj novog travnjaka.

Čičoka ili topinambur (Helianthus tuberosus) je gomoljasta biljka, a pripada porodici suncokreta. Za razliku od krumpira kod kojeg se samo gomolj koristi u hranidbi malih životinja, čičoka se daje u obliku gomolja, ali i u obliku lišća pa je tako dvostruko korisna. Osim toga, zeleni dio čičoke se može silirati.

S obzirom na nedostatak oborina koji karakterizira ljeto, ali i proljeće ove godine, a suho se vrijeme nastavlja i u prvim jesenskim danima, mnogi će stočari „muku mučiti“ kako da prehrane stoku. Za poljoprivrednike koji nisu uspjeli posijati djetelinsko-travne, travno-djetelinske i/ili travne smjese, jedno od rješenja za proizvodnju rane voluminozne krme koja za korištenje dospijeva potkraj travnja-svibnja iduće godine, jest mogućnost sjetve ozimoga stočnog graška.

Facelija (Phacelia tanacetifolia Benth.) je jednogodišnja biljka podrijetlom iz Amerike (Kalifornije). U Europu je introducirana početkom 19. stoljeća, prvenstveno kao ukrasna i medonosna biljka.

Od ukupnih poljoprivrednih površina u RH više od 50% čine travnjaci (najviše pašnjaci oko 40%, a ostatak su livade). Travnjaci su u nas nedovoljno iskorišten potencijal za osiguranje jeftine krmne baze i intenziviranja stočarstva. Razlozi sijanja novog travnjaka Većina najkvalitetnijih livada pretvorena je u oranične površine, ostale su samo površine koje zbog otežavajućih čimbenika nije bilo moguće pretvoriti u oranice. Ovi travnjaci se uglavnom odlikuju niskom produktivnošću i slabom kvalitetom krme, odnosno nepovoljnim botaničkim sastavom. Sijani travnjaci nastaju zbog sve većih potreba za kvalitetnom voluminoznom krmom u stočarskoj proizvodnji.

Crvena djetelina dobro uspijeva na svježim do vlažnim srednje teškim do teškim tlima slabo kisele do neutralne reakcije, u nizinskom i brdskom pojasu. Podnosi teška zbijena tla, više oborina i hladnije uvjete od lucerne.

U rujnu započinje sezona ubiranja silažnog kukuruza pa je korisno podsjetiti se najvažnijih čimbenika koji određuju prinos i kakvoću.

U proizvodnji sijena od najboljih biljnih vrsta i sorti i pognojenih na najbolji mogući način još uvijek možemo dobiti samo osrednje sijeno, ukoliko postupci pri njegovom spremanju nisu bili pravilni.